MODRAVE Putevima težaka

BETINA - U Muzeju betinske drvene brodogradnje postavljena je izložba pod nazivom „Modrave – putevima težaka“. Fokus izložbe je na težačkom životu stanovnika otoka Murtera - Betinjana i Murterina koji su odigrali značajnu ulogu u oblikovanju krajolika Modrava – transformaciji iz krša u najveći maslinik područja kojem gravitira otok Murter. Za potrebe postavljanja izložbe provedeno je istraživanje u lokalnoj zajednici, intervjuirani su mještani Betine i Murtera. Istraživanjem je obuhvaćen period od četrdesetih godina prošlog stoljeća do danas.

Modrave su dio uske kopnene prevlake na potezu između Vranskog jezera i mora, točno nasuprot otoku Murteru. Značajan su dio kopnenog posjeda stanovnika Betine i Murtera. Od prvog spomena o težacima s otoka Murtera na Modravama u 16. stoljeću pa do njihova potpunog „osvajanja“ ovog tvrdokornog prostora protekla su nepuna tri stoljeća. Koncem 19. stoljeća Modrave su potpuno iskrčene, a dominantne kulture koje su se sadile u iskrčenom kamenjaru bile su vinova loza, maslina i smokva.

Dio područja Modrava nalazi se u sastavu Općine Tisno kao kopneni dio naselja Betina i obuhvaća nekih 15 km2 površine. Međutim, geografski areal koji su obrađivali Betinjani i Murterini kudikamo nadmašuje današnje administrativne granice i on se protezao još dublje u kopno te uz obalu prema Pirovcu u smjeru jugoistoka i Biogradu u smjeru sjeverozapada. Sjeverni dio područja danas je obuhvaćen prostornom zaštitom Parka prirode Vransko jezero. Modrave su i crta razdjelnica dviju županija, Šibensko – kninske i Zadarske, a odijeljene su međašnjim suhozidom koji nosi naziv Meja, izgrađenim u 18. stoljeću. Modravskim kamenjarom gotovo naglo prestaje ravniji dio predjela Ravnih kotara sjeverozapadno i počinju krševite Modrave k jugoistoku. U podlozi modravskog kamenjara debeli je vapnenački greben presječen prokopom kanala Prosika u 18. stoljeću, što je ostavilo utjecaj na poljoprivredu šireg područja, ali i na ribarstvo.

Modrave su interesantno područje različitih geografskih obilježja i bogate povijesti. Na teškom kamenjaru nisu se mogle uzgajati zahtjevnije kulture - zbog škrtosti samog terena i ne osobito vrijednog tla. Ipak, najveću vrijednost prostoru podarili su upravo ljudi svojim radom na oblikovanju kamenjara – krčenjem terena i sadnjom kultura koje su mogle otrpiti tako škrte prirodne uvjete.

Brojne su betinsko – murterske obitelji koje dijele zajedničku povijest kultivacije Modrava. Na Modrave se dolazilo brodom. Tko nije imao brod bio je u težem položaju i morao se prvo snaći za prijevoz kako bi došao raditi.

"To su ti bile biblijske slike. Znaš zašto? Zato šta je bilo puno težakov na Modravah, a nisu imali svi broda. Ja se sićan toga ka danas. Kad bi ne jadne žene ke nisu imale broda pa onda teci na nu rivu - iđe metimo ovaj na Stane, e unda dojde neću na Stane iđen ća tamo u Žorule, e unda teci namo na drugu rivu…Pa na odne teče vamo pa na vamo… To bi bilo ujutro, taman bi se rasvitalo, to bi bila ujutro zbrka takva, to bi se busalo, teklo vamo namo... Još tako mrakon, po mraku se išlo do Modrav i po mraku se vraćalo više manje. Ne more te uvatiti podne mora te zora uvatiti u ogradi, tako je to bilo" - izvadak je ovo iz razgovora s Ivom Šikićem Bažokićem, njegovateljem tradicije i kulturne baštine Murtera)

Nije se nosilo puno – nešto ručnog alata, pokoja suha smokva, korica kruha i gutljaj raslavljene kvasine. Uz podzemne vodotoke, vruje, često bi se sjelo i osvježilo.

„Nosili bi isti, za ručak kruva pa bi močija kruh, kako je ko ima… I smokav. Pili bi ili bevandu ili kvasinu. Ko je ima vina pa bi učinija bevande pri, a kasnije kvasinu. Kvasine i onda bi raslavija damijanicu i onda bi sobon odnija kruva i šta bi ima, a ni se pri užalo odniti obično bi se kruva i smokav odnilo i piti, pa bimo vrgli u kartilac.“ (izvadak iz razgovora sa Stanislavom Jakovčev, težakinjom).

Krajolikom Modrava dominira mreža suhozida. Mnogi od njih su ujedno i putovi koji spajaju pojedine zemlje, posebno široki, dvostruki suhozidi. Postoji i nekoliko glavnih „koridora“ koji vode od mora do jezera. Široki putovi s obje strane omeđeni suhozidom zvali su se i uličine. U većini ograda mogu se vidjeti veće i manje gomile kamena, a tu su i kamene kućice – bunje, osobito u većim ogradama. U svakoj uvali uz more napravljene su rive u suhozidu. Upravo su te rive bile prvo kontaktno mjesto otočana s modravskim kamenjarom u prošlosti.

Zemljoradnja nije bila moguća dok se svaki metar nije iskrčio od krša. Modrave su se održavale mukotrpnim radom uz pomoć ručnog alata – lašuna, motike, kosira, sikire…

„Nosili smo po našu betinsku - lašunić, motike, kosir za posići šta ti je triba isprid sebe i maslini di je suho, ni se lako maslina pilala ni kidala di je zelena bila nego kad bi posahla suho uberi za drva, a po kršu smo brali drva za ložiti. E, a od masline si živija, nisi smija, jedino ako bi vitar odvalija.“ (izvadak iz razgovora s Kosovkom Pavić, težakinjom)

Oko kamenih krugova na zemlji je trebalo prvo iskopati lašunom, pa onda motikom i taj se postupak zvao škrapanje. U Modravama nije bilo moguće pronaći niti vlat trave.

„Kruzi bi se iškrapali lašunićen da trava ne reste. Kruzi bi se škrapali i okolo škrapaj, jedan bi škrapa, a drugi kopa. Okolo kruga, iskopaj i ako je na krugu travice onda lašunićen potuci i aj naprid. Onda kasnije iskopaj na kupe. Iskopaj na kupe i onda zamlađivaj.“ (izvadak iz razgovora sa Stanislavom Jakovčev, težakinjom)

Nekoć su na zemlji radile cijele obitelji, a živjelo se od zemljoradnje. Današnje stanje u prostoru bitno se razlikuje u odnosu na period do sedamdesetih godina prošlog stoljeća do kad se intenzivno radilo. Krajolik se danas može smatrati degradiranim. Mnogo je problema u prostoru nastalih kao rezultat smanjene poljoprivredne aktivnosti – ilegalna odlagališta ili otuđenje kamena, drva ili uroda. Prostor je danas, nažalost, gotovo ostao bez korisnika, a bez lokalnog stanovništva prepušten je stihiji i zaboravu. Modravama danas nedostaje strateška podrška i vizija održive budućnosti kako bi se otvorili putovi za neke nove Modravare.

Izložba je podijeljena u nekoliko tematskih okvira kroz koje se otkriva više o geografskim obilježjima prostora i povijesnom kontekstu u kojem je nastajao modravski krajolik, krčenju terena i suhozidnoj gradnji te obradi tla i zemljoradnji. Posebno su živopisne teme Dan na Modravama, Obrada tla i zemljoradnja te Spiza i roba u kojima se, riječima težaka i težakinja, opisuje nekadašnji dan proveden u Modravama, kako se plovilo, kako i što radilo i sadilo te što se jelo i pilo „na intradi“, a i kako je izgledala tradicijska odjeća za rad u polju.

Izložbu prati i istoimeni katalog, dodatno obogaćen geografskim kartama i povijesnim dokumentima, fotografijama i crtežima, oplemenjen pričama modravskih težaka te stihovima murterskog težaka, nekadašnjeg „Modravara“, pjesnika i umjetnika Ive Šikića Balare.

Obavezno posjetite!

Mirela Bilić