>
Piran, na uskih 50-ak kvadrata prostora nalazi se pravo bogatstvo školjaka i puževa iz svih mora i kontinenata svijeta. Piranski muzej školjaka najbogatija je zbirka koju je moguće vidjeti a oko 4 tisuće originalnih izložaka samo je desetina onoga što u svom čarobnom svijetu mekušaca posjeduju otac i sin Simič.
Tu su puževe kućice kojima su se nekad kupovali robovi, bisernice, najveća školjka svijeta i ništa manje šaroliko malakološko blago Jadrana, poput najveće ikad pronađene oštrige.
- Jedina oštriga koja ima 17 cm promjera na svijetu je u tom postavu - rekao je za emisiju More Slobodan Simič Sime.
Ili školjaka koje se hrane drvom!
- Tako da su te školjke potopile više brodova nego svi gusari, svi ratovi zajedno a imamo ih u sjevernom Jadranu koliko hoćete - dodao je.
Mnoge će iznenaditi podatak da, naravno ne ljušture, već žive školjke, imaju oči! Pa tako i dobro nam znana Jakobova kapica!
- Od dvadeset do pedeset i više očiju imaju svi ti pektini (Jakobove kapice) - otkrio je.
Većinu stalnog postava muzeja ipak čine puževi koji su i u moru 4 puta brojniji u odnosu na školjke. A kako to obično biva, u malim je pakovanjima često najžešći otrov. Primjer je conus geographus - najotrovniji puž na svijetu, koji je doma u Crvenom moru i Indijskom oceanu.
- On se inače hrani živim ribama tako da istreli malu harpunicu u nju. I ta harpunica je strahovito otrovna, protuotrova nema tako da od 30 do 50 mlađih ljudi svaku godinu nažalost klone pod njegovom harpunicom. Idu na kupanje, vide tog lijepog puža koji živi na plićaku na lijepim plažama, uzmu ga, stave u kupaći kostim i priča je završena - pojasnio je Simič.
Ovi sjajni, maleni, žuti pužići nekad su davno služili kao sredstvo plaćanja!
- Za jedno jaje si trebao 7,8,9 od plemena do plemena različito tih puževa, za kokoš si trebao 80 - 90 tih puževa, ali tako je to išlo, tako je počeo novac, s mijenjanjem, preko tog puža - ispričao je.
Ono što je interesantno je da su mekušci došli prije 500 milijuna godina na naš planet.
- Puževi žive svugdje, ne samo u moru nego i u slatkim vodama, na kopnu, Triglavu, Himalaji, svugdje. Školjke nikad nisu izašle iz mora iako su ovdje već 500 milijuna godina. Kao interesantan podatak, dinosauri dođu 250 milijuna godina kasnije od naših mekušaca, njihove ljušture su taj vapnenac, u 500 milijuna godina oni su napravili Dinara, Himalaje. Bez tih životinja, oni su napravili svijet - dodao je.
Na jugozapadu Tihog oceana, blizu Salamonskih otoka postoji dio s otrovnim sumpornim muljem. Neprijateljskom okruženju u kojemu ništa ne može preživjeti odlično se prilagodila ova neobična školjka - kufus. Otkrivena je tek nedavno a jedna njezina ljuštura dio je ovoga postava.
- U ovom muzeju možete vidjeti ovo fantastično biće. I to biće se uopće ne hrani, pretvara svoje ćelije u energiju - rekao je gospodin Slobodan.
Evo i nje - najveće školjke svijeta - tridacna gigas. Ove ljušture teške 150 kilograma. Dolazi iz Australije a isto tako je zanimljivo da te školjke prave i najveće bisere na svijetu.
U vitrinama zbirke, jedva vidljiv, krije se i 6-milimetarski puž, izvađen s dubine veće od 2600 metara. Ali biseri su ipak najveća strast našeg domaćina.
Bisere može napraviti gotovo svaki mekušac, svaki puž i svaka školjka.
- Ovdje imamo bisere potpuno crne iz Novog Zelanda, slatkovodne, potpuno bijele, porculanske, mnogi misle da je biser samo ono što se ovako svjetluca kao da je srebrno ali daleko dragocjeniji su potpuno porculanski biseri. I najveći biser na svijetu od tridacte gigas je porculanski - rekao je Simić.
A odgovor na pitanje koje si postavljaju gurmani je - DA! Sve se školjke i puževi mogu jesti.
- Oni mali su neekonomični zato se mali ne jedu ali što se mesa tiče, mekušci su mekušci, ukusni su svi po redu. Nadam se samo da ih neće previše jesti budući da je ugrožena svaka 5. vrsta na svijetu - poručio je.
I.M.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev