Napadi na Sjeverni tok ukazuju na početak ere takozvanog hibridnog ratovanja

Još uvijek nije sasvim jasno tko stoji iza prošlotjednih napada na plinovode Sjeverni tok u Baltičkom moru. Mnoge Zapadne zemlje naime, sumnjaju da bi se moglo raditi o činu sabotaže za koji je odgovorna Rusija.

Ipak, jasno je to da su oštećenja pridonijela ionako visokim tenzijama i neminovnoj energetskoj krizi u regiji.

- Iako je potrebno obaviti dodatnu istragu, ako se ispostavi da Rusija zaista stoji iza ove sabotaže, to možemo smatrati evolucijom “hibridnog ratovanja,” jer bi ova situacija pokazala kako energetski sektor i ključna infrastruktura mogu postati mete u nekonvencionalnim metodama ratovanja - piše The Conversation.

Šveđani zatvorili područje Baltičkog mora zbog istrage o curenju plinovoda

Švedski tužitelj zadužen za istragu o curenju plinovoda u Baltičkom moru rekao je u utorak da je naredio zatvaranje tog područja dok provodi preliminarnu istragu o “sumnji na grubu sabotažu”. - Razumijem veliki interes javnosti, ali nalazimo se na početku preliminarne istrage i stoga ne mogu ulazit…

Morski HRJurica Gašpar

Ako se dokaže da je oštećenje Sjevernog toka bio namjerni čin sabotaže, vjerojatno je da će doći do eskalacije sukoba u regiji.

Što je ustvari hibridno ratovanje?

Ratovi su se tradicionalno vodili na bojištu, između dvije države i na definiranom teritoriju. To više nije slučaj. Kako tehnologija sve više juri naprijed, a neprijatelji postaju sve sofisticiraniji, zemlje su se polako počele udaljavati od ovog tradicionalnog stila ratovanja.

Danas se rat odvija na nekoliko domena: u zraku, na kopnu, na moru, u svemiru i kroz cyberprostor, često istovremeno.

Hibridno ratovanje odnosi se na nove i manje konvencionalne metode ratovanja. Ono se može odvijati u političkim, ekonomskim i građanskim sferama, često kombinirajući nekoliko taktika ratovanja.

Hibridno ratovanje čini nejasnima granice između konvencionalnog i nekonvencionalnog ratovanja, kao i razliku između vremena rata i vremena mira. Kao što je definirao NATO savez, hibridno ratovanje može uključivati čitav niz taktika kao što su terorizam, migracije, piratstvo, korupcija ili etnički sukobi.

I dok hibridno ratovanje nije novi koncept, tehnološki napredak omogućio je nove načine provođenja hibridnih strategija, kao što su informacijski ratovi ili cyber napadi.

Mnogi komentatori zabrinuti su da bi Rusija ili neke druge zemlje sa sličnim vojnim sposobnostima mogle napasti podvodne internetske kablove.

Prema tome, razumljivo je zbog čega neki europski političari tvrde da bi sabotaža ovako ključne energetske infrastrukture mogla označavati novu razinu hibridnog ratovanja.

Razvoj nove podvodne tehnologije, kao što su autonomni podvodni dronovi, također bi mogao biti iskorišten za postizanje vojnih ciljeva. Takve strategije hibridnog ratovanja koje se koriste u morskim zonama vjerojatno će dovesti do daljnjih rasprava o primjenjivosti međunarodnog zakona o morima.

Važno je naglasiti da ovaj tekst ne želi davati vlastita mišljenja o tome tko je počinio štetu na Sjevernom toku. Njime se jednostavno želi naglasiti da – kad bi se identificirao krivac – takav incident bi se mogao smatrati činom hibridnog ratovanja.

Energija kao oružje

Količina štete na plinovodima Sjeverni tok, koji opskrbljuju Europu prirodnim plinom iz Rusije, mogla bi pogoršati već ionako vrlo ranjivu situaciju u kojoj se nalazi Europa po pitanju energetske krize.

Kontroliranje i fokusiranje na prirodne resurse za postizanje vojnog uspjeha već je viđeno u nekim ranijim sukobima. Na primjer, u Siriji je Islamska država kontrolirala naftnu rafineriju i područja oko nje, čime je održavala svoj financijski model.

Također, posljedične ekološke posljedice oštećenja podsjećaju na incident iz Prvog zaljevskog rata u kojem je Saddam Hussein namjerno uništio naftna polja i platforme i tako izazvao ekološku opasnost.

Operacija pod lažnom zastavom?

Ipak, šteta izazvana na plinovodima nije nastala unutar granica prostora gdje se odvija konflikt. Ona se dogodila u međunarodnim vodama Baltičkog mora, netom izvan granica ekskluzivnih ekonomskih zona Njemačke, Danske, Poljske i Švedske. Upravo ova značajka pokazuje kako su se promijenile strategije hibridnog ratovanja – konkretno, kako takve taktike ne moraju ostati u samoj zoni sukoba.

Ustvari, incident na plinovodima nije bio direktan napad na Zapadne ili teritorije zemalja članica NATO-a. To je glavno obilježje “sive zone” – taktike stvaranja pritiska koja ne ispunjava uvjete za konvencionalno vojno ratovanje.

Ako Rusija jest odgovorna, ovo bi se također moglo shvatiti kao operacija pod lažnom zastavom, kako nazivamo onaj napad u kojem krivac želi svaliti odgovornost za incident na neprijatelja da bi tako oslabio i unio nered u neprijateljevu vojnu koheziju. Takva operacija rezultirala bi dezinformacijama i mogla bi se koristiti za izazivanje novih vojnih akcija.

Zanimljivo je napomenuti da je Putin za napade na Sjeverni tok okrivio SAD, a ruski veleposlanik pri UN-u prošli tjedan je izjavio da SAD mnogo toga može dobiti iz takvih napada.

Takvim pristupom vjerojatno se želi oslabiti jedinstvo Zapada kao i spremnost zapadnih zemalja da nastave podržavati humanitarne i vojne napore u regiji.

Tkogod je odgovoran za ovaj incident, takvi postupci šalju jasan signal ostatku svijeta o moći, dosegu i spremnosti za izazivanje nereda koji sežu dalje od tradicionalnih granica zone sukoba, piše N1.

I.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Švedska šalje brod za ronilačke radove na mjesto puknuća Sjevernog toka

Švedska je u ponedjeljak poslala brod za ronilačke radove na lokaciju oštećenih plinovoda u Baltičkom moru koji su prošlog tjedna procurili nakon eksplozija na tom području, kako bi istražila incident koji je dodao nove napetosti europskoj energetskoj krizi. Europa istražuje što je uzrokoval…

Morski HRJurica Gašpar