NEUM 2 Suživot s kreativnim kaosom

NEUM - Mnogi će ovaj bosanskohercegovački izlaz na more razumjeti i kao izlaz iz klasičnog hrvatskog zakonodavnog okvira. On to de facto i jest, iako de iure BiH ima doslovno prepisane dijelove hrvatskog zakonodavstva što se tiče sigurnosti plovidbe i još nekih ekoloških standarda. No je li tako u praksi? Jok!

U drugom dijelu priče o Neumu, pogledajmo za početak kako izgleda ovaj stiješnjeni zaljev, koji je zapravo svo more kojeg ima susjedna Bosna i Hercegovina...

Obala i viseće rive na stupovima

Osim Neuma, jedini komad obale kojeg ima BiH je poluotok Klek. Naime, naselje Klek je u Hrvatskoj i ono se nalazi između Pelješkog mosta i Neuma, ali istoimeni poluotok je prekoputa. Vrh ovog poluotoka je Republika Hrvatska, ali većinski ostatak još uvijek netaknut graditeljskim zahvatima je u BiH. Jednim dijelom i zbog toga što općina Neum ne kontrolira taj poluotok, već država, a Sarajevo se, kao ni oko mnogo čega, još uvijek ne može dogovoriti što će s tim.

Upravo ovaj poluotok za nas navikle na široko morsko prostranstvo, neumsko more čini pomalo klaustrofobičnim, pa ćete ovdje, gdje širina zaljeva varira između 100 i 1000 metara, pronaći sve, od kupača, jurnjave jet skijevima, izletničkog broda s jedne strane obale na drugu, pa do uzgajališta školjaka. Kreativan morski kaos, za kojeg prostora drugdje, jednostavno nema.

U nas nepojmljivo i zabranjeno, ovdje je stoga sasvim normalno vidjeti jurnjavu jet-skijeva između kupača, pa čak i male djece u moru. Vjerojatno osobnu nemaju ni mnogi koji jet skijevima upravljaju. Pravila nema ili ih se nitko ne drži.

Posebnost Neuma su i betonske ploče na stupovima, kojima prekrivaju nekadašnje škrape i davno izbetoniranu obalu, jednostavno vise iznad mora. I to je zapravo pravilo, a ne iznimka.

Čisto more

Ne čudi stoga vidjeti gomilu ljudi na moru u zemlji koja drugog nema. Jedina prirodna plaža, podno hotela Zenit, pomalo podsjeća na one video klipove iz Kine, gdje ćete od obale prema moru vidjeti i nekoliko desetaka redova kupača. A kad smo već kod ovog hotela, zapravo je jedini ili rijedak primjer gradnje u skladu s mediteranskim stilom i prirodom, jer sve što je došlo kasnije, prst je u oko struci i nestruci.

Drugi dio kupača vidjet ćete na betonskim rivama, kao i na dnu neumske uvale, na samom početku poluotoka Klek, više ili manje natiskanih jedne na druge. Odmah do njih ležaljke, jedna uz drugu. Obično gosti hotela imaju već unaprijed rezerviranu ležaljku koja tamo stoji stalno.

Odmah do njih, uzgajališta školjaka. Čovjek se s razlogom pita: Pa kako to u tako zatvorenom zaljevu? Gdje ide kanalizacija? Kako je ovako čisto?

No za ovaj dio priče zaslužna su dobra stara vremena, kad se više planski gradilo i promišljalo. U vrijeme, kad je izgrađen, vjerojatno i danas jedini oku ugodan hotel u Neumu, zenit. Kanalizacijski sustav je fascinantan i priča je za sebe. Izgrađen je 1980-ih godina i trebao je biti dio sustava na kojeg će biti spojeni naselja Klek, Neum i Ston. Došao je rat, i danas u hrvatskim naseljima poput Stona, redovito imate zabrane kupanja, dok je u Neumu čisto!

Projekt regionalnog odvodnog sustava Komarna – Neum - Mljetski krenuo je 1986. godine, a puna realizacija je ostvarena 1989. godine kada su glavni korisnici na području grada Neuma priključeni na kanalizacijsku mrežu. Time je spriječeno onečišćenje Malostonskog zaljeva fekalnim vodama s područja Neuma, jer se glavni cjevovod proteže sve do Mljetskog kanala. Projekt su tada zajedničke pokrenule tadašnje SR Hrvatska i SR BiH osnovavši i zajedničku tvrtku Mareco u kojoj Hrvatska danas ima 30 posto udjela. Ta tvrtka je kroz cijeli protekli period besprijekorno štitila Malostonski zaljev od onečišćenja, sustav je neoštećen prošao i Domovinski rat, a besprijekorno radi i danas!

Prstaci

I za kraj, ova tema o kojoj većina najprije pomisli kad netko spomene Neum.

- Ponekad se zaista pitam ima li ih toliko u ovo naše malo akvatorija koliko imamo ili se nekako nabavljaju preko nekih "crnih linija", kazuje nam kroz smijeh načelnik Neuma Dragan Jurković.

- Mi imamo problem jer možemo njima prometovati, ali ih ne smijemo imati u ponudi u restoranima. Tako da se na taj način pokušava uvesti red. U restoranu ih ne smije službeno biti u meniju - pojašnjava nam.

No, mi smo vidjeli sve suprotno od toga. Želite li prstace, ovdje ih gotovo uvijek ima! 50 konvertibilnih maraka cijena im je u nabavi, naravno u dućanu. Restorani ih prodaju po 120 maraka. Kolika plaćaju prstace onima koji razvaljuju obalu da ih izvade, nitko nam nije priznao.

Da vam bude jasnije, euro je u omjeru 1:2 prema marki, pa će tako ova u hrvatskoj zabranjena delicija u dućanu koštati 25, a u restoranu oko 60 eura. Naravno, na oba mjesta se prodaju prema prethodnoj narudžbi.

U dućanu ih čuvaju za restoran i stoje u posudi s poklopcem, odmah do svima dostupnih dagnji. Na pitanje "od kud ih nabavljaju?", odgovori su razni, od toga da im je "obala cijela otučena, pa ih više i nema", do slijeganja ramenima uz sugestiju kako dolaze "iz uvoza". U jednom dućanu su nam dozvolili da ih fotografiramo. Trebalo je biti rano jutro, jer već iza 10 sati ne možete ih ni slikati, jer ih - nema. Jeli ih nismo, niti bi to iz principa napravili.

Cijene i običaji

U Neum odavno već nitko ne ide zato jer je nešto jeftino. Ok, možete sasvim pristojno pojesti po razumnim cijenama, ali ništa, što nećete pronaći i na susjednom Pelješcu. Naprotiv, na Pelješcu je i jeftinije.

Želite li kupiti suvenir, svakako ćete pronaći nešto prilično povoljno za sebe, no štandovi uz plažu nude najčešće robu lošije kvalitete. Želite li se pogađati, zaboravite. Taj običaj je možda još prihvatljiv u Sarajevu ili Mostaru, no u Neumu izgleda i nije.

Jednako tako, ako želite naručiti svinjetinu, najčešće ćete je na meniju pronaći odvojenu od ostatka ponude, iako Neum čine većinom katolici koji nemaju problem s kotletom na meniju.

Svakako, Neum je za naše prilike pomalo nagužvano mjesto, na dodiru civilizacija. Na more dolaze i potpuno pokrivene žene i razgolićeni ljudi, Orijent, Balkan i Zapad u jednom. U moru, ali i na ulici naići ćete na kreativan kaos, kakav se rijetko viđa. Svakako, Neum treba doživjeti i vratiti se doma s još jednom spoznajom. Nama je bila; "hvala Bogu, vratili smo se u kakvu-takvu, ali našu Hrvatsku..."

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

NEUM Izlazak na more susjeda - Između želja i stvarnosti

Dok nije izgrađen Pelješki most, Hrvati su uglavnom u Neum stizali iz dva razloga; 1. jer su morali, pošto je to bio jedini put koji je spajao jug s ostatkom Hrvatske i 2. jer je tamo pred dva desetljeća bilo kudikamo jeftinije kupovati. Oni treći su uglavnom ljudi

Morski HRJurica Gašpar