NEVJEROJATAN PARADOKS Ribari prikupljaju otpad pa nemaju gdje s njim i još im sve naplate!

Onečišćenje morskim otpadom postalo je ozbiljan problem koji sve više utječe, ne samo na prirodu i okoliš, nego i na svakodnevnicu ljudi koji žive i rade na moru – ribarski sektor.

U sklopu FishNoWaste projekta započeta je provedba zajedničkog programa edukacije u dvije ribarske luke: Tribunj i Brižine. U Brižinama su 22. siječnja 2025. okupljeni bitni akgteri i raspravljalo se o pitanjima i praksama u kontekstu zaštite okoliša i smanjenja onečišćenja morskim otpadom. Osim toga, u Tribunju je 28. siječnja utvrđeno trenutno stanje i niz postojećih izazova kao i neki od prijedloga za poboljšanje stanja.

Iako su ribari već prepoznali važnost zaštite okoliša, njihova realnost podrazumijeva borbu s pitanjem što učiniti s otpadom koji se izvuče iz mora. Upozoravaju na ozbiljnu problematiku nemogućnosti odlaganja prikupljenog otpada kao i starih mreža, kašeta i drugih materijala koji se više ne upotrebljavaju. Iako svjesno i odgovorno čiste more, suočavaju se s ozbiljnim izazovom –nedostatkom adekvatnih mjesta i infrastrukture na kopnu.

- Moram po pet,šest dana prikupljeni otpad nositi sa sobom, nemam ga gdje odložiti. Negdje ga treba zbrinuti. Ne može čak ni na Karepovac jer prihvaćaju isključivo kućansku ambalažu – rekao je ribar u Brižinama.

Paradoksalna situacija

Ribari se nalaze u paradoksalnoj situaciji: obvezani su zakonom, ali ostaju bez stvarnih rješenja na terenu. Sustavi za odlaganje otpada na kopnu još uvijek nisu dovoljno razvijeni, a postojećih opcija je malo i neučinkovite su. Problem postoji već niz godina, a nadležna tijela još uvijek nisu ponudila rješenje. Bez adekvatne infrastrukture, napori ribara ostaju bez učinka.

Važno je naglasiti da prema važećoj Direktivi, svako iskrcajno mjesto mora biti adekvatno opremljeno u kontekstu zbrinjavanja otpada te da su za njenu implementaciju isključivo odgovorne lučke uprave, gradske ili županijske.

No, stvari postaju još paradoksalnije!

Izvlačenje pasivno ulovljenog otpada iz mreža rezultiralo je nezadovoljstvom ribara. Naime, prema Zakonu, ribari nisu stvorili otpad, ali su njegovim vađenjem i dopremanjem na kopno postali njegovi posrednici. Ne samo da ne postoji odgovarajuća infrastruktura za odlaganje pasivno ulovljenog otpada, već ribari moraju i platiti njegovo zbrinjavanje. Iako bi trebali biti poticani u svojim naporima za očuvanje okoliša, trenutna zakonodavna situacija dodatno opterećuje ribare koji plaćaju svoje ekološko djelovanje.

- Prvo i osnovno, omogućite nam kontejnere za odlaganje pasivno ulovljenog otpada i ne naplaćujte nam prihvat otpada. Ako sam ga već donio pa bar da ne platim – rekao je ribar iz Tribunja.

Problem morskog otpada uvelike je povezan s neučinkovitim sustavima za gospodarenje otpadom na kopnu. Ribari jednostavno nemaju mogućnost pravilno odložiti otpad.

- Stvar je vrlo jednostavna, bar bi tako trebalo biti. Lučke uprave su nadležne za luke kojima gospodare odnosno mjesta gdje bi se trebala postaviti prihvatna infrastruktura. Ribarima se odlaganje pasivno ulovljenog otpada ne bi trebalo naplaćivati. Naplaćuje se isključivo otpad koji se stvara na brodu. Zakonom je sve definirano. – rekao je rekao je dr. msc. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Ovakvom, strašno lošom praksom dolazi do smanjenja broja ribara, komunalnih radnika i drugih koji uklanjaju otpad, dok istovremeno nekontrolirane aktivnosti (posebno one u turizmu) doprinose njegovom stvaranju šire u velikim razmjerima.

- Ne mogu ribari u 100 godina očistiti posljedice jedne turističke sezone – složili su se ribari.

Održive ribarske luke očima ribara

Među okupljenima se pojavila ideja o izgradnji infrastrukture i uspostavljanju učinkovitog sustava gospodarenja na kopnu, financijskoj potpori, daljnjoj oporabi pa čak i prenamjeni određenog broja koćarica isključivo za prikupljanje otpada.

Ključno im je, kažu, osigurati odgovarajuće kontejnere za odlaganje specifičnih vrsta otpada, poput stiropora i pokidanih mreža, kašeta koje se više ne koriste pa i pasivno prikupljenog otpada.

Jedan od prijedloga uključuje i skladište za stari i oštećeni ribolovni materijal, mreže i kašete, koje bi odvozila ovlaštena tvrtka. Osim toga, smanjenje otpada bi se moglo prakticirati i kroz preradu i prodaju prerađenog materijala kao sirovine za određenu industriju. Oporaba bi se mogla unaprijediti i nabavljanjem opreme poput uređaja za prešanje i stroja za drobljenje.

- Možda da se, prema očevidniku, odrede područja gdje je najčešći iskrcaj koća pa da se takva mjesta tretiraju kao prioritet pri postavljanju kontejnera? – predložio je ribar iz Brižina.

Dakle ideja ima, pitanje je samo ima li svijesti o potrebi hitne suradnje ribara s lučkim upravama i loklanim vlastima? Ako zbilja želimo sačuvati naše more i obalu ovo je nužnost koja je neodgodiva! U suprotnom možemo u nedogled pisati o pohvalnim eko akcijama, ali situacija će i dalje biti kritična i postajati sve gora.

J.T.