Okupacija pomorskog dobra po istočnoj obali Istre!

Nevjerojatno je koliko neki jednostavno ne razumiju da ne mogu svojatati obalu i more! Možda zaista trebaju početi plaćati visoke kazne da bi to razumjeli, a primjera je i previše!

I tako dok mi danima pokušavamo s građanima osloboditi pomorsko dobro na Hvaru, čuvamo ga u Vodicama, Primoštenu, na Čiovu, ma zapravo gdje god nikne neki novi slučaj, zaista rastužuje čuti da svako malo duž naše lijepe obale niču novi slučajevi ilegalne uzurpacije kojoj se treba stati na kraj!

Kolege iz Istre24 zaputili su se barkom uz istočnu obalu Istre i saznali kako je situacija ovdje možda izmakla kontroli.

Široki zeleni pojas i nepristupačni teren, s kopna gotovo da uopće ne ukazuju na to da se na ovom dijelu obale nešto gradi. Ali, pogled s pučine druga je priča. Je li situacija, s obzirom na broj ograda, stepenica i betoniranih zidova u obalnom pojasu izmaknula kontroli, barem u estetskom smislu? Mještani Luke Krnica pak, žale se da ih s obale podno kuća u pravilu 'tjeraju ća'. "Dobra stara priča", no ovdje nije stvar estetike, ovdje je na djelu direktno kršenje Zakona koje se mora sankcionirati!

Istočna obala Istre, barem na potezu južno od Rapca, daleko je od turističkog 'ludila' zapada poluotoka. Nepristupačne stijene, brdovito priobalje i, na mjestima, potpuno neprohodno raslinje, ovaj su kraj, u percepciji većine stanovnika, trajno smjestili u zonu 'netaknute' prirode pa se nerijetko zna čuti da istočna Istra još nije otkrivena.

No, daleko je to od istine. Štoviše, priroda je na nekim dijelovima ove obale već odavno izgubila bitku. S kućama za odmor, dakako!

Tjeraju ih ća'!

No, da bi se stekao jasan uvid u to do koje je mjere priobalje Općine Marčana, južno od Krnice Porat, izgrađeno 'prvim redovima do mora', upravo je s mora potrebno i pogledati prema njemu jer, ono što na prvi pogled s kopna djeluje kao široki zeleni pojas, odavno je postalo svojevrsni Acapulco jugoistoka, s kućama uz samu obalu, ozidanim terasama, ogradama i masivnim portunima okrenutim ka pučini, pišu zapanjeni istarski kolege.

Radi se o zemljištu koje nije građevinsko pa je na njemu bilo moguće legalizirati objekte izgrađene do 2011., ali usporedba zračnih fotografija iz te godine i 2024., ukazuje da je 2011. ovdje bilo znatno manje građevina.

Ono što je najupadljivije, i zbog čega vrijedi pogled baciti s mora, nepregledni su nizovi masivnih zidova, kamenih i čeličnih ograda, rukohvata, pa čak i betonskih stepenica i rampi za barke

S obzirom na količinu gradnje, nemoguće se ne upitati - nadzire li itko radove u obalnom pojasu?

Od stanovnika Luke Krnica čuje se kako nije rijetkost da ih, ukoliko se odluče sunčati na ovom dijelu obale - pojedini vlasnici kuća iznad - jednostavno potjeraju. Kao da je pomorsko dobro njihovo privatno vlasništvo!

J.T.