Osam stoljeća dubrovačkog kolendavanja - Prvi put se spominje u Statutu grada Dubrovnika 1272. godine

DUBROVNIK - U povodu uvrštavanja dubrovačkoga kolendavanja u nacionalni Registar zaštićene nematerijalne baštine, u dubrovačkim Lazaretima održan je u srijedu znanstveno-stručni skup Osam stoljeća dubrovačkog kolendavanja.

- Kolenda je čestitarska pjesma formulnih stihova, puna dobrih emocija i želja, pjesma kojom se uvijek želi dobro, što možda i jest način njenog opstanka. Po prvi put kolendavanje se spominje u Statutu grada Dubrovnika 1272. godine - rekla je autorica prijedloga za upis kolende u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Jelena Obradović Mojaš.

- Ne znamo pouzdano jesu li tada pomorci, nokijeri, mesari i ribari, koji su dolazili knezu, i pjevali. Pretpostavljamo da jesu, ali pouzdanog podatka nemamo. Već time što su dolazili čestitati Badnju večer i Staru godinu te za to dobivali darove dva perpera, tri groščića i piće, imamo važne elemente kolendavanja iz kasnijih stoljeća - objasnila je.

- U dubrovačkom gradskom Statutu stoji da se kolendava po starinskom običaju pa se pretpostavlja da se običaj njegovao i prije - rekla je Obradović Mojaš i dodala kako je prvi idući spomen kolendavanja bio 1508. godine u obliku zabrane.

- Kolendavali su i očito radili izgrede na ulicama. Sreća da su imali tako razigran temperament jer se danas iz sudskih zapisa mogu saznati detalji. Tom odlukom Malog vijeća zabranjuje se knežacima, slugama justicijara i zdurima da kolendavaju gradom. U suprotnom, ako ih se uhvati u kolendavanju, bit će 'prekriženi', odnosno maknuti s dužnosti. U 16. stoljeću imamo i zabranu maskiranih kolendi uz kaznu od 25 perpera, jednomjesečni zatvor i zapljenu odjeće, ali i iz knjige troškova Kneževa dvora saznajemo da je država financirala svirače kolendi - rekla je.

Kolendavanje među pjesnicima u izvorima iz 16. stoljeća

Prvi trag kolendavanja među pjesnicima Obradović Mojaš je pronašla također u izvorima iz 16. stoljeća, u novogodišnjoj kolendi Maroja Mažibradića, a kod Marina Držića pojam kolende nalazi se u djelima Pjerin i Grižula kao kitica cvijeća.

- Tradicijska je starija, ali nije zanemariva ni umjetnička. Kolenda je imala više značenja, a bila je i osobno muško ime - rekla je Obradović Mojaš i dodala da je umjetnička kolenda u 18. i 19. stoljeću bila toliko popularna da se bez nje nitko nije mogao zaručiti, vjenčati, krstiti dijete niti slaviti imendan, a u 19. stoljeću u kulturnoj tradiciji bilo je čak devetnaest kolendarskih povoda.

O snazi kolendavanja govori i odluka dubrovačkog senata iz 1670., nekoliko godina nakon velike trešnje.

Nitko od službenika nije smio dati 'manciu' zvanu kolenda. Imamo dokaz da su i u tim dramatičnim okolnostima neki htjeli kolendavati, a trebalo je štedjeti državnu blagajnu za puno potrebitije svrhe, rekla je.

Skup su u sklopu 9. dubrovačkog zimskog festivala organizirali Dubrovački muzeji uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija, piše HRT.

I.G.