Čim su svjetionici bili napušteni, sud prirode pokazao je svoje. Sve što nije bilo prirodno vrlo brzo je počelo propadati. I gotovo je nevjerojatno kojom brzinom, jer svjetionik nije prirodan, već čovjekov odabir na surovoj hridi. Čovjek ga, dakle, treba i održavati. Tako su bar razmišljali graditelji lanterni, no je li tako i danas?
Kad je svjetioničar bio na svjetionicima, oni su bili održavani i nije se vidio zub vremena. Čim je čovjek otišao, to se vidjelo već u roku od nekoliko tjedana ili mjeseci. Je li ikad rađena studija isplativosti održavanja lanterni ili barem nešto slično?
- Plovput se u jednom trenutku, baš radi očuvanja zgrada svjetionika počeo baviti turizmom, odnosno pokušala se postići svojevrsna samo održivosti svjetionika, budući da zbog razvoja tehnologija više nije bilo potrebe za prisutnošću svjetioničara na svakom svjetioniku. Prihodi od turizma činili su zanemariv dio prihoda Plovputa, jer mi nismo specijalizirana tvrtka za bavljenje turizmom. No samim tim postiglo se da su barem tri ili četiri mjeseca svjetionici bili u funkciji, bili su otvoreni, tamo su bili gosti, obojeni su i sređeni i tako smo ih mi održavali. Sama plaća svjetioničara predstavlja trošak Plovputa koji nije zanemariv, ako je svjetioničar na bolovanju, vi morate zaposliti drugoga, a sve to košta. Zašto smo mi išli u projekt kolokvijalno nazvan „Svjetionici u turizmu“. Pravilo je bilo, a rodilo se za ovim stolom: mi temeljem javnog natječaja „dajemo“ svjetionik na 10 godina, a vi ste ga dužni obnoviti prema našim strogim kriterijima, popraćenim kompletnom tehničkom dokumentacijom – kaže nam Mate Perišić, direktor Plovputa i podvlači dobar primjer iz Zadra, gdje su investitori uložili cca 800 tisuća eura u obnovu svjetionika.
- Nakon 10 godina ugovor prestaje, a svjetionik je obnovljen i potpuno uređen, održavan! Svatko ima koristi; mi smo dobili obnovljeni i održavani svjetionik, a da pri tom Plovput nije imao nikakvih troškova, a ovaj koji ga iznajmljuje, ujedno ga i čuva. Dolaze nam turisti, zarađuje šira društvena zajednica – ukratko, svatko ima koristi, i trgovina i kafić, restorani, prijevoznici, autocesta… Držati na takvim lanternama svjetioničare, nije isplativo i nema smisla. Da nas nisu stopirali, danas bi svi svjetionici bili u turizmu! – smatra Perišić, ali naglašava i važnost zadržavanja svjetioničarske posade na svim tzv. vanjskim svjetionicima na Jadranu.
Neki svjetionici, poput Prišnjaka, Sv. Nikole, Hosta i uskoro Olipe, danas su visokokategorizirani smještajni objekti, no nelogičnostima hrvatske administracije, ne smiju se iznajmljivati.
- Olipa vam je primjerice 3 tisuće eura na dan! Znači, napravili smo baze na koje gosti samo trebaju doći, gosti koji imaju novac, a takvih ima koliko god hoćete, samo nema ponude. Primjerice, Host i Sv. Nikola rade preko cijele godine i reći ću vam samo to da su ovaj model očuvanja svjetionika preslikali Englezi. Oni su prvotno svoje svjetionike dali znanstvenicima na korištenje, no taj se oblik korištenja svjetionika pokazao neuspješnim. Znate li da su se u Škotskoj lanterne čak i prodavale uz uvjet da se održavaju i budu u funkciji? U Čileu su napravljeni mali Nacionalni parkovi, no to državu košta, pa su ih i oni išli iznajmljivati, te je to na kraju ispalo u svakom smislu pozitivno – govori nam direktor Plovputa.
Iako kažu da nikad neće dati u zakup primjerice Palagružu, činjenica je da tamo turisti dolaze. No, pojašnjavaju nam da je Plovput imao dva modela korištenja svjetionika. Oba su, naime, relativno dobro funkcionirala.
- Pri jednom modelu, ljudi su uzimali u zakup lanterne na 10 godina, obnavljali svjetionik i nastavili se baviti turizmom, dok im ne istekne zakup. Drugi je model gdje se Plovput sam bavio turističkom djelatnošću, međutim, sad je sve to obustavljeno. Od 2018. godine nismo dali niti jedan svjetionik u zakup, a turističkom djelatnošću se ni mi ove godine nećemo baviti - kaže Ivana Ivić, direktorica pravno-kadrovskog sektora.
Dakle, trebamo čekati da se donese novi Zakon o Plovputu, a do tada obnavljate svjetionike na način da će oni već od tog trenutka početi propadati, jer neće biti načina da ih netko održava, do trenutka da se donese propis koji će omogućiti nekakvom čovjeku da tu živi ili ga održava? No vi svejedno obnavljate svjetionike?
- Naša je obveza održavati i obnavljati svjetionike. Svjetionik Vnetak na otoku Unije trenutno se obnavlja. Slijedi nastavak radova na svjetioniku Savudrija, kao i obnova svjetionika Trstenik, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Mi želimo i moramo obnavljati svjetionike. Međutim, postavlja se logično pitanje: „Što kad ga obnovimo?“. Što tad? Pitanje je i kako ćemo obnovljeni svjetionik održati u tako dobrom stanju? – govori nam Ivan Karin, direktor sektora sigurnosti plovidbe.
Jurica Gašpar
Oduvijek sam pretpostavljao da je zgrada sigurnosti plovidbe, zapravo objekt sa svjetlom…
- Problem vam je vlasništvo. Od 50 svjetionika, jedan dio je uknjižen na Kraljevinu Jugoslaviju, neki su uknjiženi na pomorsko dobro, Republiku Hrvatsku, a neki na jedinice lokalne samouprave i Plovput. DORH smatra da to ne može biti tako i ja se pravno čak i slažem s time. Trenutno je upitan pravni stav oko kojeg se struka treba usuglasiti, odnosno treba se razjasniti trebaju li svi svjetionici biti pomorsko dobro. Dodatan problem je i što su nam lanterne u temeljnom kapitalu i mi cijeli koncept moramo mijenjati. Pa čak ni to nije problem, samo se država mora odlučiti – što želi? – pojašnjava ukratko Ivana Ivić, a nadležne službe nikako ne mogu iznjedriti jedinstven stav kad je riječ o vlasništvu nad svjetionicima. A da bi oni bili funkcionalni, ovaj pravni dio trebao bi se riješiti.
Održavanje 50 svjetionika stvara enormne troškove, pojašnjavaju nam u Plovputu i dodaju, kako i najjednostavnije održavanje poput bojanja i održavanja zatvora (škura), iziskuje značajna sredstva jer se radi o udaljenim i nepristupačnim objektima koji su izgrađeni u najsurovijim dijelovima prirode.
- Sad obnavljamo lanternu Vnetak na Unijama. To košta cca 1,7 milijuna kuna, u protuvrijednosti eura. I čim ga mi obnovimo, ključ u bravu. Naravno, figurativno kazano, jer to dozvoliti nećemo. Pronaći ćemo način. Ali, da ga damo u turizam, treća osoba bi ga održavala, uložila bi 1,7 milijuna nečega i čuvala ga – kaže nam direktor.
Čekajte, vi ćete obnoviti svjetionik državnim novcem i?
- Svjetionik će se obnoviti novcem iz prihoda Plovputa i nakon toga ćemo ga figurativno rečeno zaključati – složni su svi u odgovoru. Logično je da nije moguće zaposliti novih 50 svjetioničara, koji bi svjetionike čuvali.
- Ali mi ne želimo prestati s obnovama. Jer ako za šest ili devet mjeseci dobijemo ponovno mogućnost brige o njima, napravit ćemo još veću štetu, jer ćemo ih morati ponovno obnavljati! – kažu nam Ivić i Karin.
Svi su, naime, i dalje objekti sigurnosti plovidbe, pa po regulativi Pomorskog zakonika Plovput mora voditi brigu o lanternama. No u Hrvatskoj postoji niz drugih zakona, pravilnika i pravila, po kojima se svakome može otežati rad. Tako i u ovom slučaju.
- Gledajte, mi ne možemo dozvoliti da nam se u čekanju rješenja kula na kojoj je objekt sigurnosti plovidbe, jednostavno uruši. Tada će netko nastradati! Zato mi sada moramo uložiti novac u tu obnovu, ali što se ekonomske računice tiče, nemamo je nikako i to je suludo i očekivati – rezolutna je Ivić.
- Kaznili su nas jer smo se bavili turizmom – otkriva nam direktor Perišić.
Čekajte, kažnjeni ste jer ste održavali državnu imovinu na način da je iznajmljujete trećoj strani koja je koristi?
- Da! Kaznili su nas sa skoro 2 milijuna kuna što smo se bavili turizmom, a sve što smo radili radili smo temeljem Odluke Vlade RH iz 2009. godine, koja nam je to omogućila i koja nikada nije stavljena van snage – govori nam rezignirano direktor Perišić.
- Ministarstvo financija odnosno Carinska uprava koja vrši nadzor, tumači da je problem u tome što smo se bavili turizmom, a nismo imali koncesiju, unatoč tome što smo imali važeću Odluku Vlade iz 2009. g. i to je problem – dodaje nam direktorica pravno-kadrovskog sektora.
Čekajte malo… Koncesiju za objekt, kojeg ste vi inače zaduženi voditi i održavati ga da ne propadne?!?
- Tako je! Oni su nama naplatili 1,84 milijuna kuna kazne, odnosno gotovo dvostruko više nego smo od turizma i zaradili, unatoč važećoj Odluci Vlade i unatoč tome što se radi o objektu sigurnosti plovidbe kojeg mi moramo održavati sukladno Pomorskom zakoniku – pojašnjava direktor Perišić.
Dodaju u Plovputu da su zato i ugasili cijeli projekt iznajmljivanja i ovog ljeta nema turista na svjetionicima, kojima upravlja ova tvrtka.
Pa što kaže resorno Ministarstvo mora na cijelu tu priču?
- Ministarstvo aktivno radi na donošenju zakona – slažu se svi u odgovoru.
- Najgore od toga je što su i ovi zakupci koji su uredili svjetionike i pripremili ih za najam, i njih će kazniti! Na Viru su već bili, na Sućuraj stiže rješenje od 450 tisuća kuna kazne čovjeku koji se bavio turizmom. Čovjek je dobio ugovor po javnom natječaju. Sve je bilo legalno i po pravilima i s razlogom se pita – Otkud sad ovo? – govori Perišić.
Oni koji su svoj novac uložili prije 10-ak godina, uspjeli su nešto i povratiti, no što je s ovima koji su koncesije dobili tek nedavno? - Olipa i Prišnjak su dobili koncesije 2017. i 2018. g., onda je došla korona, kad se ništa u turizmu nije događalo i sada će im doći kazne - pitaju se naši sugovornici.
Neki koncesionari uložili su dosta novca u obnovu, pa traže i neke garancije, možda i produljenje koncesije i nakon 10 godina. Što kažete na to?
- Prosječno se svjetionici daju za koncesiju od oko 150 tisuća eura na 10 godina, odnosno 15 tisuća eura godišnje ili 1250 eura mjesečno, plus godišnja naknada od 1300 eura. Toliko novca naime treba dati da zakupac ima svjetionik za sebe.
- Često puta, u kontekstu iznajmljivanja svjetionika spominju se nekakvi mali iznosi i to se spočitava Upravi Plovputa. Naime, radi se o slijedećem: ugovor o zakupu je između 150 i 200 tisuća eura, na razdoblje od 10 godina, što sugerira da je najam 15 do 20 tisuća eura godišnje. Nigdje se ne spominje da je zakupoprimac dužan konstrukcijski obnoviti zgradu, najčešće na nepristupačnom terenu, gdje ugovori za konstrukcijsku obnovu iznose minimalno 150 tisuća eura. Tu nije kraj njegovim ulaganjima, jer konstrukcijski obnovljen objekt nije spreman za turistički najam. Na ove gore iznose zakupnine i obnove treba nadodati i unutarnje i vanjsko uređenje, koje će zadovoljiti uvjete u kategorizaciji i, naravno, buduće goste. Tako da, kada govorimo o zakupu svjetionika, iznos je daleko veći od spomenutih 15 ili 20 tisuća eura godišnje – govori nam Toni Filipeti, direktor sektora za ekonomske poslove u Plovputu.
Kako je ovo uopće moguće, poslali smo upit Carinskoj upravi i Ministarstvu financija. Evo što su nam odgovorili:
Carinska uprava, Ministarstva financija sukladno djelokrugu rada i nadležnostima, između ostalih provodi i nadzore vezane uz primjenu propisa o koncesijama.
Vezano uz Vaš upit u dijelu koji se odnosi na informacije o rezultatima nadzornih aktivnosti kod predmetnog trgovačkog društva, ovim putem ukazujemo na odredbe članka 8. Općeg poreznog zakona, kojim se propisuje obveza poreznog tijela da kao poreznu tajnu čuva sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže.
Isto tako, navedenoj tvrtki od strane Carinske uprave nije izrečena pravomoćna kazna, odnosno nije nastupila pravomoćnost prekršajnog naloga.
Što se tiče ostalih nadzora, isti su u tijeku, i nismo u mogućnosti davati dodatne informacije.
Napominjemo, kako su člankom 98. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj 69/17, 107/20) propisani rasponi kazni i to od 10.000,00 do 1.000.000,00 kn odnosno od 1.327,23 EUR do 132.722,81 EUR za pravnu osobu i od 5.000,00 do 50.000,00 kn za odgovornu osobu u pravnoj osobi odnosno od 663,61 EUR do 6.636,14 EUR i za obrtnika odnosno osobu koja obavlja samostalnu djelatnost od 10.000,00 do 500.000,00 kn odnosno do 1.327,23 EUR do 66.361,40 EUR.
Za ostala pitanja, koja nisu u nadležnosti Carinske uprave, molimo da se obratite nadležnom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, odgovorili su nam iz Carinske uprave i Ministarstva financija.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Jurica Gašpar
BIOGRAD NA MORU - Splitska tvrtka Plovput preuzela je novo plovilo u svojoj floti - m/b „Veli Rat“. Nova
Luka Tomić jedini je stanovnik ovog divljeg otoka, zabačenog ali prekrasnog, tajnovitog i moćnog, smještenog na jadranskoj pučini oko 14,
Ovo je posebno mjesto na svakako posebnom otoku. Lanterna smještena na sjeverozapadnom dijelu Dugog otoka, mirna, samotna i prelijepa. Na
TRGET - Na Trgetu je po prvi put postavljen novi model plutače Plovput, tip Plovput 1200/2200, koja se odlikuje
Jadranski web portal
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
