>
  4 min. čitanja

Otok preko kojeg je Rusija mostom spojila Krim nosi ime bosanskog grada

Otok preko kojeg je Rusija mostom spojila Krim nosi ime bosanskog grada
Foto: Wikimedia

Ovih dana, kad je pozornost svijeta usmjerena na Ukrajinu, više nego ikad proučavaju se i geografske karakteristike te zemlje. Jedna od specifičnosti Ukrajine je i poluotok Krim kojeg je 2014. godine okupirala Rusija. Kako bi ovaj poluotok, čiji se kopneni dio naslanja na slobodnu Ukrajinu, Rusija i sama povezala, izgradili su veliki most koji je pušten u promet 2018. godine. Krimski most, poznat i kao Kerčki most i most preko Kerčkog prolaza prolazi preko otoka koji ima identičan naziv, kao i grad u Bosni – Tuzla.

Otok Tuzla jedna je od malo poznatih znamenitosti poluotoka Krima. Smješten u južnom dijelu Kerčkog tjesnaca, pješčani otok ima oblik luka dužine 6 km i nalazi se između dva mora – Crnog i Azovskog. Zbog stalnih plima i oseka, otok je više puta mijenjao svoj oblik, a nekada je bio dio Tamanskog poluotoka. Nastao je onda kada je prevlaka koji se nastavljala na poluotok Taman pretrpila masivnu eroziju tijekom velike oluje 1925. godine.

Danas Tuzla nema gužve na svojim pješčanim plažama, čistom moru, s klimom pogodnom za rekreaciju i bogatom florom i faunom. Na otoku nema hotela i turističkih centara, infrastruktura Tuzle je daleko od nivoa velikih krimskih ljetovališta, ali upravo ovaj faktor čini otok jedinstvenim.

Službeno, otok nema stalno naselje. Međutim, postojala je granična stanica granične službe Ukrajine, malo ribarsko naselje, nekoliko privatnih kućica i dva odmarališta. Otokom su do izgradnje Krimskog mosta prolazile dvije ceste.

Foto: Wikimedia

Spor Ukrajine i Rusije oko Tuzle

U listopadu 2003. je došlo do teritorijalnog spora oko vlasništva nad otokom između Ukrajine i Rusije. Ruske vlasti tvrdile su da je prelazak Krima u Ukrajinu 1954. godine obuhvatio samo kontinentalne dijelove Krima, iako je otok Tuzla administrativno bio dio Krima od 1941.

Ruska strana započela je izgradnju brane od poluotoka Taman prema otoku kako bi oživjela erodirani poluotok bez ikakvih prethodnih konzultacija s ukrajinskim vlastima. Izgradnje 3.8 km duge brane je obustavljena točno na tadašnjoj rusko-ukrajinskoj granici, 1,200 metara od otoka. Izgradnja brane dovela je do povećanja intenziteta toka u tjesnacu i propadanja otoka. Da bi spriječila pogoršanje, ukrajinska vlada financirala je kopnene radove na produbljivanju korita tjesnaca. Razlog tih kopnenih radova bio je izbjeći situaciju u kojoj su ruski brodovi morali plaćati Ukrajini zbog prelaska kroz Kerčka vrata, koji se smatra teritorijalnim vodama Ukrajine. Ukrajina je odbijala priznati tjesnac kao unutarnje vode obiju zemalja do 2003. godine.

Foto: Google Earth / Screenshot

Nakon ovoga, ukrajinski parlament donio je rezoluciju “o uklanjanju prijetnje teritorijalnom integritetu Ukrajine koja se pojavila kao rezultat izgradnje brane od strane Ruske Federacije u Kerčkim vratima”. Stvoreno je privremeno posebno parlamentarno povjerenstvo koje će temeljitije istražiti slučaj. Krajem listopada 2003. godine započeli su pregovori između Ukrajine i Rusije koji su doveli do obustave izgradnje brane. Zbog spora, na otoku je 2. prosinca 2003. postavljena granična patrolna stanica Ukrajine. Ukrajinska vlada zatim donosi Naredbu s hitnim mjerama za spas otoka, nakon čega predviđa izgradnju struktura za ojačanje obale i premještanje stanovništva s poplavljenih teritorija.

Sporovi oko prava prolaska riješeni su bilateralnim sporazumom iz 2003. godine o suradnji u korištenju Azovskog mora i Kerčkih vrata, čime su ove vodene mase postale zajedničke unutarnje vode obiju zemlje, ali nove napetosti nastale su nakon 2014. godine, kada je Rusija pripojila Krim i Sevastopolj. Nakon ruske aneksije Krima u ožujku 2014. godine, ruske vlasti su preuzele nadzor nad otokom. Odmah je započelo planiranje gradnje mosta koji povezuje poluotok s kopnenom Rusijom, Gradnja je započela u svibnju 2015. Cestovni dio mosta i željeznički most otvoreni su za promet u svibnju 2018., odnosno u prosincu 2019. godine.

Foto: Youtube / Screenshot

Turski naziv

Toponim Tuzla inače potječe iz turskog jezika – “tuz”, što znači sa sol, posoljeno, solana. Turske nazive (kao i u nama bliskim krajevima, posebno u Bosni i Hercegovini), zahvaljuju Osmanskom carstvu, čiji je dio ovaj poluotok postao 1475. godine i bio kroz naredna tri stoljeća. Tuzla je naziv i jedne četvrti u Istambulu, kao i cijelog niza sličnih toponima u Turskoj.

Zanimljivo je napomenuti i da je prije nekoliko dana turski list Karar objavio članak u kojem je deset danas ruskih regija nazvao “autonomnim turskim republikama koje nemaju neovisnost”. Tuzlu i Krim ne spominju, no Ukrajini je dovoljan problem i to što je ovaj od Rusa okupirani dio već 8 godina nedostižan kontroli Kijeva.

Jurica Gašpar, prof.

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.