OZBILJNE OPTUŽBE S VIRA “Fabriciraju li izvješća za medije i srami li se HTZ uspjeha našeg otoka?”

VIR – Fabriciraju li se HTZ-ova izvješća za medije isticanjem turističkih dolazaka kako bi se zataškala činjenica da je Vir najbolja ovogodišnja destinacija? Hoće li nagrada HTZ-a, suprotno dosadašnjoj praksi, ići najboljima po dolascima, samo kako bi se izbjeglo nagrađivanje hrvatskog otoka rekordera? – pitanja su koja postavlja Virski list, mjesečni magazin u izdanju tvrtke “Vir turizam” koja je u vlasništvu Općine Vir

Srami li se Hrvatska turistička zajednica uspjeha otoka Vira i njegove vodeće uloge u ovogodišnjoj turističkoj sezoni?

U posljednja dva kolovoška priopćenja za medije Hrvatske turističke zajednice (HTZ) u kojima se navode najuspješnije turističke destinacije, redom su istaknuti Rovinj, Poreč, Split, Medulin, Crikvenica, Dubrovnik, Umag, Zadar, Pula i Novalja kao destinacije s najviše ostvarenih turističkih dolazaka. Suprotno praksi svih proteklih godina i desetljeća, nisu spomenute najuspješnije destinacije po ostvarenim turističkim noćenjima, odnosno navedeni su ukupni podaci ostvarenih noćenja u Hrvatskoj i najuspješnije županije. Činjenica da otok Vir do 15. kolovoza ima najviše u Hrvatskoj – oko 1,5 milijuna noćenja uz 80-postotnu ostvarenost lanjskih rekordnih brojki – nekako je zaobiđena na vrhuncu ljetne sezone kada se stvara dojam najuspješnijih i najboljih ovogodišnjih destinacija. Vir je pored toga i najbolja destinacija po ostvarenim noćenjima u dosadašnjem dijelu kolovoza (433 tisuće), kao što je s više od 700 tisuća noćenja – jedini u Hrvatskoj! – bio najuspješnije turističko odredište u srpnju. No u medijskim priopćenjima HTZ-a u kolovozu otoka Vira jednostavno nema!? Možemo li tu ničim izazvanu kolovošku tendenciju HTZ-a shvatiti kao spinovanu, reduciranu i friziranu stvarnost hrvatskog turizma? Je li ona uzrokovana željom HTZ-a da na ovogodišnjim Danima hrvatskog turizma – ako i kada ih bude – jedan mali Vir kao domaći turistički lider po ostvarenim noćenjima, uzme nagradu Rovinju, Dubrovniku, Poreču, Umagu i drugim destinacijama u čiju su promociju i projekte, ili takozvano vanjsko oglašavanje, ubildani milijuni javnih kuna? Je li na koncu otok Vir dovoljno fensi da bi bio najbolja destinacija u Hrvatskoj?

Iako je Vir cijelo desetljeće pri vrhu ili na samom turističkom vrhu kao elitna i najbolja destinacija Zadarske županije, a u top 10 hrvatskog turizma već pet godina, čini se da nije dovoljno fensi. Naime, u javni je jezični promet puštena jedna znakovita sintagma direktora HTZ-a Kristjana Staničića, koji je govoreći o dosadašnjim najuspješnijim destinacijama, naveo tek neke od njih. Otok Vir ni tada nije spomenut jednom riječju, slovom ili mislima, a kada je direktor HTZ-a u izravnom javljanju na državnoj televiziji bio suočen s činjenicom da je Vir destinacija s najviše noćenja u Hrvatskoj, na novinarsku konstataciju odgovorio je pomalo nemušto i nevoljko: „Vir je specifična destinacija nekomercijalnog smještaja“. Ovo treba zapamtiti, jer sintagma o smještajno nekomercijalnom Viru provlači se hodnicima HTZ-a i mislima uredskih ćata u Zagrebu poput nekog turističkog zloduha ili svetogrđa. Prema UNWTO-u, a riječ je o krovom tijelu svjetskog turizma i agenciji Ujedinjenih naroda, turist je svaka osoba koja boravi ili ostvaruje noćenje u mjestu u kojemu nema adresu prebivališta. Ta osoba, dakle, u destinaciji može imati vlastitu kuću, vikendicu, kamp kućicu, šator ili javnu kuću ako hoćete, ali ako nema prebivalište – riječ je o osobi koja se statistički vodi kao turist. To je ono što se u strukturi turističkog prometa naziva nekomercijalnim smještajem, na kojega, čini se, tako prezrivo gledaju u HTZ-u pazeći da ga rukom ne dodirnu. Je li riječ o licemjerju koje suštinski previđa činjenicu kako je turizam, prije svega, biznis i gospodarska grana? Naravno. Evo i zašto.

Da bi neki domaći čovjek ili strani državljanin kupio, odnosno izgradio kuću u Hrvatskoj u mjestu u kojemu nema prebivalište, potrebno je u startu za minimalni objekt izdvojiti najmanje oko 700 tisuća kuna, potom platiti porez i druga potraživanja. U jednom potezu, stranac ili domaći čovjek svejedno, ulože dakle najmanje oko 100 tisuća eura kako bi imali objekt za stanovanje ili turistički biznis, na koji plaćaju porez, sva moguća davanja te dalje koriste robe i usluge na destinaciji. Samo jedan takav vlasnik objekta, ili turist u nekomercijalnom smještaju, zaokruženo u startu potroši najmanje milijun kuna, a njegova daljnja potrošnja na destinaciji odvija se najmanje tri ili četiri puta godišnje. U slučaju Vira riječ je o strancima koji ostvaruju 16 noćenja u prosjeku u dosadašnjem dijelu sezone te domaćim gostima s 26,7 noćenja u prosjeku. Takozvani komercijalni turisti kakve HTZ voli, potroše 500 do 600 eura jednokratno za smještaj te možda isto toliko na robe i usluge na destinaciji na kojoj se zadržavaju dva do tri dana, odnosno najviše tjedan dana. Drugim riječima, ne troše više od deset ili petnaest tisuća kuna i to bez garancije kako će i sljedeće godine ponovno biti u Hrvatskoj. Da bi u perspektivi ujednačili financijski učinak nekomercijalnog gosta, komercijalni bi turisti na destinaciji morali boraviti 100 godina ili bi ih moralo biti 100 puta više. O ovoj su se situaciji nedavno raspisali i njemački mediji uspoređujući hrvatski turizam iz 2018. i 2020. godine, kada su zaključili kako Hrvatska suštinski nema planova niti vizije turističkog i održivog razvoja. Ono što ima je kruzerskim gostima zakrčeni i zagušeni Dubrovnik, ili u boljem slučaju – hotelske potrošače u zatvorenim i žicom ograđenim kompleksima. U tim slučajevima i reduciranoj turističkoj stvarnosti koju tijekom kolovoza nameće HTZ, jednostavno nema mjesta za otok Vir. Godinama je to uvijek ista priča. Najbolji mogu biti samo Dubrovnik ili istarska turistička središta, pa čak i sada kada je kriza s koronavirusom pokosila city break, hotelske ili kruzerske destinacije, svevši njihov promet u najboljem slučaju na 50 posto od lanjskog, a u najgorem na petnaestak posto. Ogoljen od istrošenog koncepta, nakon dva desetljeća i kusur godina izvješćivanja i isticanja najboljih destinacija po noćenjima, slučajno ili zlurado, HTZ je zato odlučio – naveli su u objašnjenju priopćenja – „malo promijeniti dinamiku u izvješćima“.

Umjesto odgovora iz HTZ-a, stiglo priopćenje

Direktoru Kristijanu Staničiću s Vira je odaslano deset vrlo izravnih pitanja na temu Vira i virskog turizma; pitali ga izbjegava li HTZ u izvješćima spomenuti Vir, hoće li doći na Vir posjetiti najuspješniju turističku destinaciju, hoće li se ove godine nagrade HTZ-a dijeliti za najbolje destinacije po noćenjima ili dolascima, no nismo dobili niti jedan konkretan odgovor. Iz Sektora za komunikacije HTZ-a stiglo je zapravo ničim izazvano ili zatraženo priopćenje, u kojemu se navodi kako „ovogodišnje turističke rezultate svakako moramo promatrati u kontekstu globalne pandemije koronavirusa“, potom „naš apsolutni prioritet mora biti odgovorno ponašanje“, ili kako „osim ostvarenih rezultata dolazaka i noćenja bitno je zadržati kvalitetu ponude turističkih usluga razvijajući sadržaj u destinaciji“. No vrhunac odnosa prema otoku Viru sadržan je u rečenici: „Riječ je o destinaciji koja nije među vodećima kada se iskazuje broj realiziranih turističkih dolazaka“, javlja Virski list.

Kažimir Škrbić