>
U istočnom dijelu Istre, nedaleko od naselja Kožljak, smjestila se Pijana pruga, neobičnog imena i još neobičnijeg izgleda. Smještena je podno Učke, a ispred nje se prostire predivan panoramski pogled na zelenilo Čepićkog polja.
Danas je ova pruga izvan funkcije, pa na nekim mjestima čak i visi. No najzanimljiviji je upravo onaj dio zbog kojeg ju zovu „pijanom prugom“. Ide malo nakoso, pa naglo dolje, naglo gore...
Željeznička pruga je nekad povezivala Lupoglav i Štalije, a smještena je nedaleko od srednjovjekovnog naselja Kožljak. Pruga je dugačka oko 50 km, a gradili su je dobrovoljnim radom stanovnici Istre od 1948. do 1951. godine. Zadnja vožnja po njoj je bila u prosincu 2009. godine. Služila je za putnički prijevoz, kao i prijevoz robe, piše Regional Express.
Danas je popularna baš zbog dionice koju nazivaju pijana pruga i koju posjećuje sve veći broj ljudi. Zbog nagiba i urušavanja terena, nagnule su se i tračnice i lelujaju. Tih 500 metara pruga vijuga gore-dolje, visi u zraku, možete se pod nju i zavući, ili ispod nje sjesti i biti dio zaista neobičnog i rijetko viđenog prizora što je i kako priroda u stanju za kratko vrijeme učiniti od djela ljudskih ruku.
Uz prekrasne poglede prema Čepićkom polju i stijenama iznad jednostavno se prepustite uživanju.
Željeznica je to naime, koja se počela graditi 1948. godine za potrebe prijevoza raškog ugljena i duga je 52,7 kilometara od Raše do Lupoglava. Završena je 1951. godine i bila je u upotrebi sve do 2009. godine otkad propada.
Upravo zbog odrona koji su se na pruzi dogodili, ona se iskrivila i u međuvremenu je dobila naziv „pijana pruga“. Taj dio „pijane pruge“ nalazi se podno Učke, blizu naselja Kožljak.
Inače, prugu su gradili omladinci i „dobrovoljci“ kojima to i nije bio baš dobrovoljan rad pa su mnogi Istrani emigrirali u Italiju i dalje kako bi izbjegli mukotrpan rad na pruzi ili u rudnicima. Postojao je plan da se pruga poveže i s Rijekom radeći tunel Učku, međutim, to se nikad nije dogodilo, a pruga je u međuvremenu propala i danas je odredište izletnika.
A.B.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev