>
Sve je izvjesnija nužnost prelaska na čistu energiju. Hrvatska je lani usvojila nacionalnu strategiju za vodik. Ministar prometa svako malo spominje potrebu primjene vodika u prometu. Postavlja se pitanje koje su mogućnosti u tom smislu, potencijali za gospodarstvo i zašto se stvaraju zastoji.
O ovoj temi u Novom Danu govorio je prof. Frano Barbir sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, jedan od vodećih stručnjaka na području obnovljivih izvora energije i predsjednik Hrvatske udruge za vodik.
- Kad govorimo o vodiku, govorimo o zelenom vodiku, a to je vodik proizveden iz obnovljivih izvora energije. Prema tome, sve što koči razvoj elektrana na obnovljive izvore energije koči i vodik. Tako da očekujem da će se ovoj inicijativi pridružiti i grupacija za vodik pri Gospodarskoj komori. Primijetili smo i da ne postoji ili je slabo definirana regulativa kojom bi se omogućilo uvođenje vodika. To smo zatražili od naše krovne organizacije da nam financiraju studiju kojom bismo napravili pregled regulative i koji još akti i propisi trebaju da bi se omogućilo uvođenje vodika - kaže Barbir i dodaje da je osnivanje radnog tijela za ovo pitanje dobra ideja.
Unatoč globalnim apelima za dekarbonizaciju, izvješća pokazuju da je globalna potrošnja ugljena bila rekordna.
- To je vjerojatno posljedica energetske krize. Njemačka nije zatvorila svoje elektrane na ugljen. U nedostatku prirodnog plina točili su njega. Ugljen je još uvijek najjeftinija energija ako se ne uzme u obzir šteta koju radi okolišu ispuštanjem ugljičnog dioksida - kaže Barbir.
EU već dugo ima strategiju za vodik, a Hrvatska ju je napravila lani. Profesor objašnjava kako postići dekarbonizaciju.
- Vodik kao zamjena za fosilna goriva mora biti proizveden iz obnovljivih izvora energije, a primjene su u transportu i industriji koja koristi prirodni plin za proizvodnju vodika. To bi trebalo zamijeniti zelenim vodikom. U transportu dekarbonizaciju možemo postići električnim vozilima, a li u prvom redu autobusima i vlakom. Recimo imamo prugu od Oštarija do Splita koja nije elektificirana – nju bi bilo idealno pretvoriti da radi na vodik - kaže.
- Vodik kad se koristi kao gorivo stvara samo vodu ili paru – nema nikakav štetan utjecaj na okoliš. Naravno da je onda obnovljiv - objašnjava.
Pojasnio je kako implementirati tehnologije na vodik.
- U Europi imamo automobile na vodik koji su istina još uvijek skupi, autobuse, kamione, vlakove. Te tehnologije postoje. Ali problem je u implementaciji tih tehnologija. Još uvijek su skuplje od postojećih. Trebaju postojati ili poticaji za korištenje vodika, ili kazne za korištenje fosilnih goriva s druge strane. Tako se izjednače troškovi da bi onda bili konkurentni. Ako uzmemo trošak zdravlja, onda je vodik isplativiji - naglašava Barbir.
- Puno je studija napravljeno koje pokazuju da sustav koji je baziran na obnovljivim izvorima energije rezultira u cijeni energije. Pod tim mislim na cijenu električne energije, goriva u transportu, industriji… – kad se sve te cijene zboje onda je sustav na obnovljive izvore energije, uključujući vodik kao gorivo za transport jeftiniji nego sadašnji ili barem jednak. Još benefiti koje dobivamo u zdravijem okolištu. Onda bi takav sustav bio jeftiniji - zaključuje Barbir.
Komentirao je i LNG terminal u Hrvatskoj.
- LNG terminal se pokazao kao izvrsna ideja jer stavlja Hrvatsku na energetsku kartu Europe - kaže.
Dodaje i da su za Zagreb već napisali projekt nabave 20 autobusa na vodik i da se slični projekti mogu implementirati u Splitu, Rijeci, Osijeku, zaključuje za N1.
A.B.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev