Preseljenje na more trebalo joj je promijeniti život na bolje no ubrzo je sve postalo previše

"Izabrala sam mali grad i nadala se da ću živjeti u raju, u kući svojih snova. No, nažalost nije bilo tako", ispričala je žena i dodala da suprug i ona nisu imali dovoljno novca za kupnju kuće pa su se odlučili iznajmiti ju.

- Možda vam se čini kako je preseljenje na more i mirniji život uz plažu i plavetnilo, ostvarenje svih snova, ali ne mora nužno biti tako. Život na moru nas je naučio da jako dobro pazimo što želimo, jer želje se mogu ostvariti - ispričala je jedna žena koja je svoje iskustvo podijelila s Bright Sideom. Nakon što je ispunila svoj san i neko vrijeme provela na moru, shvatila je da je to njezina najveća greška. Ispričala je zašto točno, stavku po stavku, prenosi Mondo.

- Maštala sam o bijeloj kući skrivenoj u sjeni starih stabala, na rubu puste plaže. Staza od starih dasaka vodi direktno preko pješčane plaže do mora. Valovi ispuštaju svoj karakteristični šum, a galebovi kruže nebom. Uz kuću su dva stara stola za sol i jedan drveni stol. Suprug i ja pijemo kavu i uživamo. More je toplo, a ja sam htjela živjeti uz more gdje se možeš kupati kad god želiš. Kad sam dobila priliku, preselila sam se u toplije krajeve. Izabrala sam mali grad i nadala se da ću živjeti u raju, u kući svojih snova. No, nažalost nije bilo tako - ispričala je žena i dodala da suprug i ona nisu imali dovoljno novca za kupnju kuće pa su se odlučili iznajmiti ju, prenosi portal D&D Jutarnji.hr.

Cijene su bile ludo visoke. Čekali smo da prođe sezona pa smo tražili nešto povoljno. Na kraju smo uspjeli pronaći dom s malim popustom s obzirom na to da smo planirali ostati duže. Kuća je bila 100 metara od plaže i imala je verandu kakvu samo možete poželjeti. No, zbog visoke cijene najma morali smo štedjeti na svim ostalim troškovima - objasnila je žena i rekla da su onda krenuli drugi problemi.

Iako je naš posao bio takav da smo mogli raditi od kuće, bilo je vrlo teško koncentrirati se u ovom raju. Kompjuteri su bili puni pijeska i prašine, a mozak jednostavno nije mogao raditi gledajući u more. Tada sam shvatila da pogled na more opušta, ali ne inspirira na rad. Kad smo došli u ovaj raj, imala sam ideju da ću svako jutro, prije kave i doručka, plivati ​​u moru. Ipak, lijenost je bila jača. Pomislila sam: "Zašto bih sada ustala otišla se kupati, kad to mogu nakon posla ili nakon ručka?". Međutim, došla sam do točke kada sam plivala samo jednom tjedno. Kad su me prijatelji pitali koliko se često kupam u moru, nisu mogli vjerovati kada sam im rekla da je to samo jednom tjedno - iskreno je rekla.

- Kosa mi je cijelo to vrijeme izgledala užasno. Boja je izblijedila od vode i sunca, pa sam se bojala svakih 15 dana. Isto tako, naša je odjeća bila blijeda i puna soli. Kupaći kostim izgledao je kao krpa nakon samo mjesec dana ovdje. Sol i sunce činili su svoje. Odustala sam od nošenja naočala jer sam ih svake dvije minute morala brisati od kapljica vode. Prešla sam na leće, ali mi je morska voda toliko iritirala oči da sam izgledala kao da plačem. Konstantno - izjadala se žena.

- Kad smo stigli, kuća je bila svježe okrečena. Međutim, nakon nekoliko mjeseci plijesan se brzo proširila. Klor nije pomogao, pa smo morali upotrijebiti jača sredstva da se riješimo ovog napadaja. Plijesan je prekrila sve, od ljepljivih igračaka, odjeće do računala koja su hrđala. Tek tada su nam rekli da računala moramo držati u posebnoj prostoriji s uključenom klimom da suši zrak - ispričala je, prenosi portal D&D Jutarnji.hr.

- Nikad nisam imala ništa protiv turista, ali ovdje je bilo stvarno puno ljudi cijelo vrijeme. Bilo je perioda od nekoliko tjedana kada je plaža bila prazna, ali uglavnom je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. U gradu je sve bilo podređeno turistima - loša hrana za velike novce u trgovinama, bez dobrog povrća i voća, restorani su imali smiješne cijene, a kulturnih događanja gotovo da i nije bilo - rekla je.

- Nakon oluje, more bi na plažu izbacilo sve i svašta. Radilo se o tonama plastičnih boca, čaša i drugog otpada. More je bilo prljavo. Uz tu plastiku se nije moglo plivati ​​pa smo dane provodili skupljajući smeće koje bi more izbacilo - prisjetila se.

- Život na moru je dobar za zdravlje, ali i na moru se možete razboljeti. No, ako živite u malom mjestu uz more, imate na izbor dva liječnika koji inače liječe turiste. O školi i vrtiću da i ne govorimo. Toga uopće nije bilo, pa smo bili prisiljeni voziti djecu u neki veći grad - kaže.

- I što je najčudnije – umorili smo se od vječnog ljeta. Propustili smo ostale sezone. Nismo mogli podnijeti vječno ljeto pa smo se preselili u mjesto koje je 200 kilometara udaljeno od planina i 400 kilometara od mora. Kad smo vidjeli snijeg, oduševili smo se. Kao što sam na početku rekla - život na moru nas je naučio da jako pazimo što želimo, jer želje se mogu ostvariti - zaključila je ova žena koja se nakon 6 godina odlučila preseliti. Ovog puta, natrag na kopno, prenosi portal D&D Jutarnji.hr.

I.N.