PRIČA O SIDRENJU Kako to izgleda u izvedbi vikend nautičara?

Rujan je, nautička se sezona približava kraju, a Jadranom ove godine baš zbog povoljnog vremena plovi neobično mnogo čarter plovila. Na njima su posade sa različitim stupnjem iskustva i pomorskih vještina, ali nažalost onih sa najmanje iskustva i znanja je i najviše. Ovo je priča o tome kako izgleda sidrenje u izvedbi vikend nautičara, kakvih je velika većina tijekom nautičke sezone na Jadranu, i to iz iskustva jedne, usudim se kazati ponešto iskusnije nautičarke doživljenog ovoga rujna u uvali Vinišće kod Trogira, slikovitoj vali koja je popularna među moreplovcima baš zbog dobre zaštićenosti od gotovo svih vremenskih uvjeta.

Noć je bila teška, tmurna, kišovita. Jaka nevera udarila je negdje iza ponoći, iznenada i nenajavljeno. Dobro nas je prodrmala, oprala i poprilično zabrinula. Hoće li sidro izdržati? Zatvoreni u kabini, zabarikadiranih prozora i vrata, osluškivali smo žestoke udare sjeverozapadnog vjetra i lijevanje kiše, procjenjivali čvorove kojima nas valja i željno očekivali prve naznake smirivanja vremena.

Predstava od sidrenja

Za nešto manje od sata, jednako iznenadno kako je i došla, nevera je stala. Vjetar se smirio, more utišalo. Sidro je izdržalo, nama jednako kao i još dvama brodicama usidrenima u vali. U prvim smo jutarnjim satima pomaljali glave iz zatvorenih kabina i suosjećajno domahivali susjedima  na brodovima do nas. Ništa nautičare ne ujedini tako dobro kao teška nevera.

Idući je dan – a bila je nedjelja – donio čitavu predstavu od sidrenja. Dan prije, u subotu, čarter nautičari preuzeli su brodove po okolnim marinama i krenuli u avanturu jedrenja po jadranskoj obali. I bilo je jasno da će danas, obzirom na nepovoljnu pomorsku prognozu, mnogi od njih svratiti baš u Vinišće i tu potražiti zaklon od bure koja je najavljena. Mnogi od njih po prvi su put na brodu, a svakom iole iskusnijem nautičaru lako je razlikovati unajmljene brodove iz čarter  flote od vlasničkih brodova. Između ostaloga i po ponašanju posade prilikom sidrenja.

Prvi su brodovi počeli pristizati već oko 12. Jedan je katamaran iz čarter flote uplovio i relativno brzo našao mjesto za sidrenje u gotovo praznoj vali. Sidrenje je prošlo prilično dobro i brzo, pa je bilo jasno da posada ima iskustva i da nije prvi put na plovilu. Kratko nakon toga u valu stiže motorni katamaran od kakvih 12 metara. I odmah „s vrata“ jasno je da posada nije posve sigurna u to kako odabrati mjesto za sidrenje, kako spustiti sidro i što s njim treba napraviti. Dobrih 10-ak minuta kružili su po vali tražeći povoljno mjesto. Na pramcu su trojica mlađih muškaraca koji, svaki sa svojim mišljenjem, sugeriraju koje mjesto odabrati. Skiper je pak odlučio krenuti u plići, istočni dilo vale. Trojica na pramcu aktiviraju električni vinč i puštaju da sidro krene u dubinu. No čine to u trenutku kada je katamaran okrenut u smjeru suprotnom od smjera vjetra, što je klasična pogreška meiskusnog nautičara. A skiper, umjesto da zaustavi brod,  nastavlja ploviti prema naprijed, pa se lanac sidra vrlo brzo našao pod plovilom. Trebalo je vremena da skiper zaustavi brod i krene vući sidro u suprotnom smjeru. No lanac sidra koji je bio spušten u more bio je očito vrlo kratak pa je katamaran orao sidrom po dnu i nastavio ploviti unatrag preko cijele vale. U trenutku kada je sidro konačno primilo dno katamaran je već bio na suprotnom, zapadnom dijelu uvale. Tu su i ostali.

Kratko za njima u vinišku valu stigla je čarter jedrilica dužine 15-ak metara. Austrijska zastava. Na pramcu žena, gospođa u godinama, a na skiperskom stolcu sjedi muškarac približno istih godina. Odmah su se zaputili u zapadni dio uvale i krenuli se vrtjeti u samom plićaku, na svega 20-ak metara od stjenovite obale. Gospođa drži daljinski upravljač vinča i jasno je da nije posve sigurna što s njim treba napraviti. No da stvar bude gora, ni skiper nije puno iskusniji, što je jasno po mjestu koje je odabrao za sidrenje – prebizu obali. Započinju operaciju sidrenja koja je u njihovom slučaju trajala dobrih 20-ak minuta. Sidro, opet na prekratkom lancu kao i kod ranije spomenutog katamarana, ore po dnu. Vjetar, lagani sjeverozapadnjak, nosi brod prema kraju, a skiper šeće od kormila ka pramcu i natrag i promatra površinu mora očito pokušavajući procijeniti je li sidro dobro „sjelo“. Muškarac i žena vijećaju na pramcu i dogovaraju što učiniti. Nije zadovoljan. Odustaje, diže sidro i pokušava ponovo. Napravi krug i vraća se na isto mjesto. Ponovo baca sidro, ponavlja operaciju trčanja iz kokpita do pramca i natrag, opet sidro na prekratkom lancu ruje po dnu. Brod se vrti oko svoje osi i u jednom trenutku zaustavlja. Sidro je kako-tako primilo dno, no brod je usidren na manje od 20 metara od stjenlovite obale, osjetljiv na udare bure koja se predviđa noćas.

Greške koje skupo koštaju

Nakon kakvih 15-ak minuta u uvalu uplovljava veliki unajmljeni katamaran sa osam članova posade, mahom mladi parovi. I oni neodlučno kruže valom. Troje ih je na pramcu, vijećaju, raspravljaju, mašu rukama sad u ovom sad u onom smjeru. Nakon nekoliko krugova odlučuju se za mjesto u dnu uvale. I rade sličnu pogrešku kao i mlada posada na motornom katamaranu: aktiviraju sidreni vinč u trenutku kada je plovilo okrenuto suprotno od smjera vjetra i puštaju premalo lanca. Njihova ih pogreška može skupo koštati u trenutku kada udari nevera koja sidro koje se ne stigne okrenuti na dnu i prilagoditi novom smjeru vjetra čupa kao od šale. I ovo sidro ore, dobrih 50-ak metara skiper vozi unatrag i vuče sidro po dnu. U jednom tzrenutku sidro se ukopalo, zaustavljaju se na sredini uvale. I ostatak posade stiže na pramac, smiju se i zadirkuju, zadovoljni su izvedenom operacijom. Iskreno se nadam da su izmolili molitvu bogu Eolu da bude milostiv prema njima te večeri jer bura dolazi. Katamaran s početka ove priče, usidren odmah iza njih nije se pouzdao u molitvu. Pažljivo su promatrali operaciju sidrenja mlade posade, a onda digli sidro i odlučili sreću potražiti negdje drugdje.

A onda je u jednom trenutku, nešto iza 14 sati, u valu uplovio otmjeni Hallberg Rassy od kojih 13 ili 14 metara. Lagano, tiho i samouvjereno kao galeb. Oni koji makar i površno poznaju tipove jedrilica i znaju što od koje očekivati dobro znaju da je švedski Halberg Rassy i danas Rolls Royce među jedrilicama. Skiper je u kokpitu za kormilom. Na provi nikoga. Kratko je bacio pogled po vali, odabrao mjesto, bešumno uklizao na val i lagano spustio sidro. Na provi i dalje nikoga. Nikakvih dovikivanja, mlataranja rukama trojice-četvorice sa pramca, nikakvih prepiranja ni glasnih komentara. Samo tiha pjesma sidra koje pada točno tamo gdje treba. I sve je bilo gotovo u dvije-tri minute. Još kratak pogled na sidreni lanac i to je to. Školski primjer iskusnog skipera.

Zaredalo se potom još čarter plovila koja su jedno za drugim uplovljavala u valu. I još glasnih komentara grupe sa pramca zadužene za bacanje sidra prema skiperu, još dovikivanja, zbunjenih pogleda u dubinu, još ovlaš spuštenih sidara bez propisnih manevara ukopavanja, još kruženja valom i nespretnih poteza kormilom, još plivanja oko broda i ronjenja ne bi li se uočilo kako sidro leži na dnu i je li sigurno postavljeno. I prije su pravilo nego iznimka. Iznimka je stigla oko 15.30. Jedrilica njemačke zastave dužine kakvih 12-13 metara, od prvog je trenutka bilo jasno da je riječ o vlasničkom plovilu. Na brodu je postariji bračni par. Brod klizi sredinom vale. Gospođa na pramcu tiho otvara poklopac sidrene komore, očekujući znak skipera. On odabire mjesto za sidrenje, zaustavlja brod i postavlja ga na val. Gospođa uvježbanim pokretima pokreće vinč, spušta sidro a brzo za njim i sidreni plovak. Bez rasprave i komentara. Ostatak sidrenog lanca glatko klizi preko pramca. Uigrana posada. Mala ali efikasna i iskusna.

Kasni su večernji sati. More je mirno, u vali se ovako ili onako usidrilo kakvih 15-ak plovila. Meteorolozi najavljuju jačanje bure kroz noć. Njezina će snaga pokazati spretnost, stvarno znanje i iskustvo posada. Jedan je iskusni domaći nautičar svojevremeno, komentirajući sigurnost plovidbe tijekom turističke sezone, kazao kako je, obzirom na to kakvi nam nautičari dolaze na Jadran i s kakvim se znanjem i pomorskim vještinama otiskuju od kraja, čudo da pomorskih nesreća i stradalih, a onda i materijalne štete nema i puno više. Temeljem vlastitog iskustva možemo se samo složiti s tom konstatacijom.

S.B.