Profesorica s PMF-a objašnjava što se ustvari događa ako smo izloženi lošem zraku

Prof. dr. sc. Zvjezdana Bencetić Klaić s Geofizičkog odsjeka PMF-a gostovala je u studiju Večernjeg TV-a, gdje je govorila o kvaliteti zraka u Hrvatskoj.

Kvaliteta zraka u Hrvatskoj je u odnosu na ostale europske zemlje negdje na drugoj trećini, ako napravimo rang-listu od najčišćih do najlošije kvalitete. Tu mislim na lebdeće čestice, o čemu se dosta piše zadnjih desetljeća. Gledajući njih, tu smo negdje u donjoj trećini. Velikih problema s onečišćenjem ima recimo Poljska, posebno zimi. Gledajući cijelu Europu, zimi lošu kvalitetu imaju u Sarajevu, Skopju, tamo gdje na kvalitetu utječe i reljef, objasnila je Bencetić Klaić za Večernji list.

Na kvalitetu zraka utječe prvenstveno emisija, koliko toga ispustite u atmosferu. Uz ljudske, postoje i prirodni izvori, na koji nemate utjecaj, kao što su biljke, šumski požari, more, vulkani... Nisu samo ljudski izvori, ali od ljudskih izvora velikim dijelom utječe i promet i naravno sve druge aktivnosti, industrijske, graditeljstvo itd. Uz emisije su jako važni i meteorološki uvjeti. Vi uz iste uvjete emisija različitim danima, kada su drugačiji vremenski uvjeti, imati potpuno različite koncentracije. Nije uvijek samo emisija ključni faktor. Npr. zimi, kada imate maglovito vrijeme, uvijek ćete imati povećane koncentracije. To su situacije gdje je vjetar vrlo slab pa sve što se ispusti u atmosferu, ostane u blizini samih tih mjesta gdje je ispušteno.

Ako je ljeti vjetrovito i kada su lijepi dani, onda je to povoljno za okoliš i ljeti ćete pri istoj emisiji imati manje koncentracije nego zimi. Dodatno utječe i reljef. U ravničarskim dijelovima će biti nepovoljnije nego u dijelovima gdje imate brežuljke, gdje se stvara vjetar zbog postojanja tih obronaka i onda on raspuhuje te onečišćene stvari.

Koliko su te lebdeće čestice i ta razina zagađenosti opasna za zdravlje čovjeka?

Ovisi o tome koliko je čovjek dugo izložen tim visokim koncentracijama. Vi kratkotrajno možete biti izloženi visokim koncentracijama i ne imati posljedica, ali ako dugotrajno, dakle desetljećima, živite uz nekakvu prometnicu s gustim prometom, onda to može stvoriti štetne posljedice, pa čak i pri niskim koncentracijama. Također, koliko su štetne lebdeće čestice, to ovisi o tome koliko su velike i kakvog su kemijskog sastava. Što su čestice manje, to su potencijalno opasnije. Oznake PM2,5 i PM10 govore o promjeru čestica. Što je čestica sitnija, ona može dublje ući u organizam i u dišni sustav, a najsitnije mogu ući čak i u krvotok. Ako imaju u sebi nekakve toksične tvari, onda ih prenose po tijelu.

Imate li presjek kada je bilo najgore prekoračenje vrijednosti i gdje?

Imam podatak o tome koliko su dana koncentracije lebdećih čestica do 10 mikrometara bile veće od zakonom dozvoljenih. Najviše prekoračenja zabilježeno je u Slavonskom Brodu na mjernoj postaji 1, gdje je čak 71 dan u 2021. godini koncentracija bila veća od dozvoljenog. Maksimalno se dozvoljava 35 dana. U Slavonskom Brodu općenito ima dosta problema s kvalitetom zraka. Godine 2022. su bila 62 dana u kojima je koncentracija bila veća od zakonom dozvoljene.

Kako se zemlje u inozemstvu bore protiv zagađenja zraka?

Velik dio je zapravo regulativa. Postoje razni popisi kojima se nastoji kvalitetu zraka učiniti boljom, to imamo i kod nas. Imate EKO test na automobilu pri tehničkom pregledu. Ako vozilo jako prlja, neće proći na pregledu. Postoje i propisi u kojima je propisana maksimalna dozvoljena koncentracija pojedinih polutanata i onda, naravno, kad se radi nekakvo postrojenje koje bi moglo onečišćivati, onda se uvijek radi studija utjecaja na okoliš. Zadnjih desetljeća već smo svjedoci da dosta tih prljavih industrija u Europi više nema, dijelom zbog toga što je drugdje jeftinije i može se prljati koliko se hoće. Čisti okoliš košta, to je skupo. Jeftinije je bacati smeće okolo. Utječe na to i geografski položaj. Recimo, kada gledate Norvešku, ona graniči sa Švedskom i Atlantikom. Nema u njenoj okolini drugih izvora onečišćenja, za razliku od Hrvatske, koja je u središnjem dijelu Europe i dio onečišćenje dolazi izvana, daljinskim prijenosom.

Kako se pojedinac može protiv zagađenja?

Svaki pojedinac mora nastojati da što više manje doprinosi onečišćenju, ne samo zraka nego i okoliša općenito. Ja osobno vodim ratove sa svima koji mi guraju plastične vrećice jer je problem plastike sve veći i veći. Sada sve ono najnužnije ima barem omot od plastike. Mislim da svatko treba nastojati da što manje opterećuje okoliš. Mogle bi se i neke stvari na razini propisa riješiti nabolje, ali to nije stvar samo na državnoj razini nego i na globalnoj. Pitanje je koliko su zemlje voljne i moćne boriti se s, primjerice, Coca Colom, koja producira hrpu boca koje ljudi kupuju.

Ostatak razgovora pročitajte OVDJE.

I.B.