Prva pomoć na moru - Što kad vas opeku ili ubodu meduza, vlasulja ili ježinac?

Ljeto i dugoočekivani godišnji odmori, tijekom kojih se opustimo i više boravimo na zraku, u prirodi ili na moru, smanjuju oprez, tako da često zaboravimo na činjenice o “ljetnim aktivnostima” morskih životinja (meduze, vlasulje, morski ježinci i otrovne ribe) i raznih insekata (crne udovice, pčele, stršljeni i sl.). Stoga se podsjetimo korisnih savjeta i postupaka te mjera prevencije.

Meduze

Meduze spadaju u red žarnjaka, a u Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza od kojih su najpoznatiji uhati klobuk, morska mjesečina i morska pluća.

Meduze su želatinozna stvorenja, građena pretežno od vode, koja nemaju dobru kontrolu vlastitog kretanja pa uglavnom plutaju nošena morskim strujama. Imaju duge lovke (“krakove”) sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Dodirnu li se, dolazi do izbacivanja žarne niti (poput harpuna) koja ubada tkivo koje ju je dodirnulo i prenosi otrov.

Koje tretmane napraviti prije odlaska na more, a koje svakako preskočiti?

Otrov iz lovki meduza kod čovjeka izaziva prodornu bol sličnu kao opeklina, zatim crvenilo/osip kože, oteklinu i pojavu mjehurića. Osip je obično ograničen na područje kože koje je bilo u kontaktu s meduzom. Ubod je vidljiv od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a mogu se razviti i sekundarne infekcije ozljede kao i promjene poput ekcema praćene jakim svrbežom te krasta i promjena boje kože (smanjena ili pojačana pigmentacija). Nakon uboda bitno je ostati miran te ne trljati mjesto uboda jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo.

Mjesto uboda treba isprati morskom vodom (nikako slatkom jer pojačava osjećaj boli), a lovke se mogu pokušati odstraniti pincetom. Mjesto uboda dobro je isprati octom ili alkoholom (blokiraju “neeksplodirane” žarnike). Postoje lijekovi, kreme i masti koji smanjuju upalu i svrbež (kortikosteroidni i antihistaminski preparati). Međutim, njih nije dopušteno koristiti bez liječničke upute i nadzora. Ako je zahvaćena ruka ili noga, treba je imobilizirati.

Ubodi na području očiju, lica, usta ili genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć!

Ubod na području očiju (lokalna upala, crvenilo, oteklina i suzenje) može biti jako opasan jer može uzrokovati trajno oštećenje vida. Ubodi oka moraju se temeljito isprati tekućom vodom (ne morskom) i što prije treba potražiti liječničku pomoć. Ubod na području usta može uzrokovati velike teškoće s disanjem i gutanjem pa je nužno što prije doći do najbliže zdravstvene ustanove. Vrlo rijetko može nastati stanje opće alergijske reakcije i šoka koje se manifestira poteškoćama u disanju, općom slabosti, glavoboljom, povraćanjem, grčenjem mišića i promjenama tjelesne temperature i svijesti. Tada je zbog ozbiljnosti stanja nužno unesrećenog što prije dovesti do najbliže zdravstvene ustanove, a u međuvremenu, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja. Potrebno je upozoriti da i mrtva meduza može opeći pa, ako je nađete na obali, nemojte je dirati golim rukama!

Vlasulja

Vlasulje nalikuju morskom bilju, međutim spadaju u red žarnjaka. Obitavaju pričvršćene na morsko dno. U Jadranu su česte smeđa i crvena vlasulja, dok je vrlo otrovna zelena vlasulja rijetka.

Vlasulje na svojim lovkama (“krakovima”) sadržavaju žarnike ispunjene otrovom. Pri dodiru s vlasuljom osjeti se ubod poput žalca (bol ne mora biti jaka). Nakon nekoliko minuta pojave se na koži crveni krugovi/osip koji obično nestanu tijekom jednog dana. Ponekad se mogu javiti i mjehurići na koži, a zbog svrbeža nije rijetka ni sekundarna infekcija kože.

Liječenje je simptomatsko, odnosno ubod se treba isprati morskom vodom i vinskim octom (može i alkoholom), a liječnici u slučaju jačih simptoma propisuju antihistaminske i kortikosteroidne preparate. U težim slučajevima, ako je zahvaćena veća površina kože (najčešće kod djece), može se javiti mišićna bol, povišena temperatura, povraćanje, gubitak svijesti. Tada je nužno zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

Morski ježinac

Morski ježinci spadaju u razred bodljikaša, morskih beskralježnjaka. Imaju okruglo tijelo, izvana pokriveno oštrim bodljama. Kako obitavaju na dnu, neoprezni kupači često ih nagaze, pri čemu dođe do mehaničkog lomljenja bodlji koje prodiru duboko u tkivo, gdje mogu zaostati i uzrokovati dodatne komplikacije (gnojenje, stalna bol i sl.).

U rani se obično vide polomljeni djelići bodlji, a na mjestu uboda crvenilo i oteklina. Mjesto uboda je potrebno dezinficirati (alkohol, antiseptik) te, ako ste spretni, sterilnom iglom (može se kupiti u ljekarni) izvaditi bodlje. Nakon toga je potrebno zaštititi mjesto uboda (sterilna gaza, flaster) te mirovati (ako postoji puno uboda u petu/stopalo i sl.). Ako niste sigurni u svoje “kirurške” sposobnosti, a osobito ako je došlo do gnojenja rane ili uopće ne vidite bodlju (znak prodora duboko u tkivo) najbolje je javiti se liječniku.

Djecu i sve ostale nedovoljno oprezne kupače dobro je prije odlaska na more opskrbiti plastičnim papučama/sandalama koje sprečavaju ubode.

Otrovne ribe

U Jadranskom moru obitavaju otrovne ribe, a za turiste, kupače, ronioce i ribolovce najvažnije su ribe koje imaju otrovne bodlje u perajama, repu ili na škržnim poklopcima te ribe otrovnog ugriza. U prvu skupinu riba spadaju ribe paukovke (pauk žutac, crnac, bijelac i mrkulj) koje najčešće obitavaju na pjeskovitom dnu, zatim škarpinke (škarpina, škrpun, crvena škrpinica, itd.) i ražolike ribe (golub kosir, raža žutulja, itd.).

Njihov otrov vrlo je jak (osobito najmanjeg, ali najotrovnijeg pauka žutca), a po djelovanju je sličan zmijskom otrovu. Bol koja se javlja žestoka je, pulsirajuća, širi se od mjesta uboda koje otekne i mijenja boju (od sasvim bijele preko crvene do tamnomodre), a mogu se pojaviti i mjehurići, upozorava mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za epidemiologiju i prevenciju ozljeda, Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije za Ordinaciju.hr.

Ranu treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji odmah izvaditi. Kako je otrov termolabilan, odnosno osjetljiv na povišenu temperaturu, ubodeni dio tijela treba uroniti u vruću vodu (koliko možete izdržati a da se ne opečete jer prag boli iznosi oko 46° C), i to na pola sata do sat. Kod teških slučajeva uboda ribe pauka može se pojaviti opća reakcija organizma na otrov u smislu vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice, te problema s disanjem i radom srca.

Unesrećenog je potrebno što hitnije dopremiti u najbližu zdravstvenu ustanovu te, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja. Ako su rane kod uboda veće (npr. laceracija – razderotina), nužno ih je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi. U slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane, potrebno se što prije javiti liječniku.

U drugoj skupini riba najznačajnija je murina, vrlo agresivna riba otrovnog ugriza (napada ronioce ako je uznemire). Na mjestu otrovnog ugriza javlja se crvenilo, oteklina, jaki bolovi, grčevi i otežano disanje.

Kako je i ovaj otrov termolabilan, mjesto ugriza potrebno je uroniti u toplu vodu. Ranu je poslije potrebno dezinficirati i prekriti sterilnom gazom (ako nemate, ostavite je otvorenu). Ugriz murine nužno je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi te dalje postupiti po uputama liječnika.

Crna udovica

Crna udovica je najotrovniji pauk u Europi. Unatoč tome što njezin otrov nije smrtonosan i što grize isključivo u samoobrani, sam spomen njezina imena izaziva strah i nelagodu.

U našim krajevima (Istra, Dalmacija, Primorje, otoci) nalazimo je u prirodi od sredine lipnja do rane jeseni. Kad zahladi, ugiba, ali prije toga ostavlja brojna jajašca na zaklonjenim mjestima, tzv. kokone iz kojih izlaze mladi pauci, najčešće krajem svibnja, ovisno o meteorološkim prilikama i vlazi. Ženke su veće i narastu 1-2 cm, dok su mužjaci manji, 3-5 mm. Pauci su prepoznatljivi po okruglom smeđecrnom tijelu s pjegama (obično ih ima 13) čija boja varira od žuto-narančaste do crvene (ovisno o zrelosti pauka).

Pauk ima dvije otrovne žlijezde koje se stisnu pri ugrizu i izluče otrov u izvodne kanale. Količina otrova u crne udovice iznosi samo 0,3-0,5 mg, ali je vrlo toksičan. Toksin crne udovice je neurotropan (ά-latrotoksin), a potiče otpuštanje raznih neuroprijenosnika s posljedičnom prekomjernom stimulacijom neuromišićnih spojnica. Ugriz ovog pauka uglavnom je bezbolan i prođe gotovo neprimjetno tako da većina osoba misli da su se pri boravku u prirodi ili tijekom rada u polju uboli na trn ili neku travu. Na mjestu ugriza, nakon početnog crvenila, javlja se blijedi areal površine do pet centimetara, samo ponekad može se pojaviti lokalizirani ili generalizirani osip. Desetak minuta nakon ugriza počinje bol u regionalnim limfnim čvorovima, a potom se bol širi u križa, trbuh, leđa, bedra i potkoljenice.

Bol postaje sve jača, javljaju se grčevi mišića, koža postaje znojna i preosjetljiva na dodir, javljaju se napadi razdražljivosti i bolesnik počinje osjećati smrtni strah. Većina bolesnika nije u stanju stajati na nogama pa obično nemirno leže, a oni koji su na nogama drhte cijelim tijelom. Lice ima specifičan izgled koje karakterizira zacrvenjeno i znojem orošeno lice s iskrivljenom bolnom grimasom, uz proširene ili sužene zjenice (ovisno o tome prevladava li simpatički ili parasimpatički podražaj), vjeđe su otečene, a javljaju se slinjenje i suzenje. Tipičan je i nagli porast krvnog tlaka, osobito dijastoličkog, zatim ubrzano, površno i nepravilno disanje, kao i ubrzan rad srca.

Većina bolesnika ima mučninu i/ili povraća te osjeća pritisak u grudnom košu. Psihički simptomi variraju, mogu se javiti različite vizualne smetnje, zatim delirij, halucinacije, anksioznost i nesanica. Neki bolesnici mogu pokazivati simptome prave psihoze. Simptomi traju uglavnom 48-72 sata, nakon čega se povlače, a za potpun oporavak od ugriza ponekad je potrebno i više tjedana. Smrtnost je manja od 3 posto, veći rizik od razvijanja komplikacija imaju mala djeca i starije osobe te srčani bolesnici. Prve pomoći zapravo nema, potrebno je odmah zatražiti liječničku pomoć. Mjesto ugriza se lokalno zbrine te je potrebno provjeriti cijepljenje protiv tetanusa. U liječenju se primjenjuju lijekovi protiv bolova i protiv grčenja mišića te kalcijev glukonat. O primjeni specifičnog antilatrodektičkog seruma odlučuje liječnik, ovisno o mogućim kontraindikacijama. Preventivno bi trebalo izbjegavati mjesta na kojima obitava crna udovica, o čemu se možete informirati kod domicilnog stanovništva.

Alergijske reakcije na ubod insekta

Unatoč tome što postoji više od milijun vrsta insekata, alergijske reakcije na ubod insekta u našim se krajevima najčešće javljaju nakon uboda pčela, osa, stršljena, bumbara i mrava.

Kod uboda pčele u ranici ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka, koji je potrebno što prije ukloniti. Za razliku od pčela i bumbara koji napadaju samo kad su uznemireni, stršljeni i ose izrazito su agresivni insekti, ne ostavljaju žalac i mogu ubosti nekoliko puta. Otrov stršljena i osa je toksičniji i alergijske reakcije na njihov ubod obično su teže i ozbiljnije naravi. Alergijske reakcije na ubod mrava znatno su rjeđe.

U kliničkoj slici na mjestu uboda u početku dominira crvenilo, oteklina i bol, koji nastaju kao rezultat djelovanja otrova. U određenom broju slučajeva javlja se sustavna alergijska reakcija koja se u prvom stupnju očituje kao urtikarija (koprivnjača). U drugom stupnju slijedi je pojava općih simptoma poput glavobolje, mučnine, povraćanja, proljeva i/ili nesvjestice. Treći stupanj karakteriziraju teži simptomi kao što su problemi s disanjem, bol u grudima, otežano gutanje i poremećaji svijesti. Četvrti, ujedno i najteži stupanj, očituje se potpunim kolabiranjem, uz gubitak svijesti, pad krvnog tlaka, modru boju kože i sluznica te nemogućnost zadržavanja mokraće i stolice.

Važno je znati kako se alergijske reakcije mogu javiti odmah nakon prvog uboda, međutim, češće su u osoba koje su već prije doživjele 2 – 3 uboda (npr. kod pčelara). Ako je reakcija na ubod insekta lokalizirana, potrebno je staviti hladni oblog na mjesto uboda, ali ako se oteklina i crvenilo nastave povećavati, potrebno je zatražiti pomoć liječnika koji najčešće propisuje kortikosteroidnu kremu i/ili antihistaminske lijekove. U slučaju sustavne alergijske reakcije (anafilaktičkog šoka) potrebno je što hitnije zatražiti liječničku pomoć.

Osim primjene adrenalina, antihistaminskih i kortikosterodinih lijekova, osobe s anafilaktičkom reakcijom potrebno je hospitalizirati, jednako kao i sve osobe koje su prethodno doživjele sustavnu alergijsku reakciju na ubod insekta, angioedem (oteklina mekih tkiva, osobito usnica, vjeđa ili sluznice usne šupljine) ili bronhospazam (otežano disanje). Sve osobe koje su već doživjele anafilaktičku reakciju na ubod insekta sa sobom trebaju nositi pribor za samopomoć (adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antishistaminika i eventualno kortikosteroida), te što prije potražiti liječničku pomoć.

Mjere za prevenciju uboda:
Ne hodati bosonog.
Izbjegavati odjeću jarkih boja i jake parfeme (jer privlače insekte)
izbjegavati brze pokrete poput mahanja rukama u blizini insekata (potiču agresivnost insekata).
Ne jesti na otvorenom hranu jakog mirisa (slatko voće, salama i sl.).
Pripaziti dok se piju sokovi intenzivnog mirisa ili boje (insekti često upadnu u čašu).
Držati zatvorenima kante za smeće.
Na prozore staviti mreže kako biste spriječili ulazak insekata te tijekom boravka u prirodi koristiti repelente (sredstava koja odbijaju insekte), upozorava mr. Ivana Bočina.

I.B.