>
VODICE – “Gospin plač” odjekivat će ulicama Vodica na Veliki petak, a Žudije će ići u povorci Križa po 106. put od kako je započela ceremonija čuvanja Isusovog greba kod nas. U povorci će biti i jedan od nastarijih vodičkih Žudija, 68-godišnji umirovljeni autoprijevoznik i poduzetnik koji se bavio zbrinjavanjem otpada, Josip Mateša zvani Jole. Nije nam druge pred Veliki petak preostalo nego da okrenemo broj mobitela koordinatora Žudija – Jole i sa njime napravimo za portal morski brzinski, ali prigodni razgovor.
Sa koliko godina ste Vi prvi puta postali Žudija?
Moram prvo reći kako ja nisam u Vodicama najstariji Žudija. Ima i starijih od mene. A ja sam Žudija postao sa svojih 13 godina. Bio sam Žudija do svoje 22 godine života. Danas sam koordinator ceremonijala i služim mlađima kao savjetnik.
Vi ste i napisali Pravilnik kako se moraju ponašati Žudije i tko sve može biti Žudija, zar ne?
Da, točno je. Žudija mora biti praktični vjernik, redoviti na nedjeljnim misama, a u Velikom tjednu mora pristupiti ispovjedi. Ne može biti – javni grješnik. Svi smo mi grješnici, ali se Žudija mora ispovijediti. Uz to mora se moralno ponašati. To znači, ako je ostavio ženu ili ako je pijanac ne može pristupiti Žudijskim postrojbama. Ja sam sve do u detalje opisao u Pravilniku kako se Žudija mora ponašati prilikom čuvanja Isusovog greba. Što mora odjenuti, gdje mora stajati, kako padati. Uz to ja sam kao koordinator odredio limit da se Žudijom može biti do 33 godine života. Kako bi i mlađi došli na red. Primjerice i tu postoje standardi. Tako od 13 do 16 godine, znači, mladi Žudija mora biti visok oko 160 cm. Ako nema tu visinu, mora čekati da nareste.
Što je pak Vama značilo u Vaše vrijeme biti Žudijom?
To se danas mlađim naraštajima ne da opisati. Tada nije bilo televizora ili sva čudesa tehnike. To nam je bilo sve. Cijeli se naš mladi život vrtija oko službe u Žudijama. Majke su šivale kape od vreća za cement i lijepile ih slamom. Dječaci bi se već od svoje pete godine života pripremali u obiteljima za Žudije. Morate znati da je Žudijska ceremonija kod nas došla 1912. godine i trajala je do početka II.svjetskog rata. Za obitelj je imati Žudiju velika čast. Poslije su komunisti oko 1948. godine zabranili Žudijsku ceremoniju. Mi smo te godine nosili Križ, a na ulici Maršala Tita su zaplesali Kozaračko kolo i spriječili našu povorku. Ljude koji su bili u povorci, neke su od njih pohapsili i odveli na prisilni rad… Sve do 1990. godine s uspostavom Republike Hrvatske, Žudijski ceremonijal je bio zabranjen.
Od kojeg vremena Žudije nose rimske uniforme?
Za vrijeme Austro-ugarske Žudije su bile odjevene u mornarsku odjeću. Potom je negdje oko 1928. godine jedan od Vodičana u Beču vidio rimski kacigu i tada su Vodičani prvi puta odjenuli rimsku odječu. Morate znati da su do nedavno bile aluminijske kacige, a sada, u novije vrijeme prešli smo ponovno na prvobitne od papira i slame. Također su nekad bili prsluci od kože i kožne kacige. A koplja su bila drvena. Ja sam uveo mačeve i sulice koji nisu drveni.
Kada Žudije započnu čuvati Isusov greb?
Cijela ceremonija danas započinje na Veliki četvrtak navečer poslije posljednje večere. Tada Žudijama ceremonijalno peru noge. Poslije toga oni se odjevaju u rimsku uniformu i cijeli Veliki petak do subote do 21 sat oni čuvaju Isusov greb koji je danas smješten između Gospinog oltara i Svetog Ante.
Koliko Žudija čuva Isusov greb?
Oko 20 do 30 Žudija čuva Isusov greb. Oni se izmjenjuju. Morate znati da su Žudije i dječaci od 13 do 16 godina,ali samo kao pričuva. A u dječje vrtiće smo u Vodicama također uveli obučavanje dječaka za Žudije. No, Žudija može biti mladić od svoje 22 godine koji iza sebe ima podršku i koji je tajnim glasovanjem izabran.
Da, ali njih svih 20 čuvara Isusovog greba ne pada u čudu pred Uskrsnućem Krista, zar ne?!
Točno. Pada njih samo devet od straha i čuda. I to je najveća čast kod Žudija. Osim toga to najviše dica očekuju, a i strani turisti. Oko 21 sat na Veliku subotu devet Žudija pada od straha pred praznim Isusovim grobom. Tako je bilo zapisano u svetim zapisima. Žudije izvlače šibice kako bi odabrali koji će od njih pasti od straja. Izvlači se 13 šibica. Tko izvuče kraći kraj šibice, taj ne pada. Jedna časna sestra je jedne godine fotografirala “padanje Žudija”, pa kada je vidjela prizor toliko je se dojmio da joj je od straha fotoaparat pao iz ruku.
A kako izgleda sama povorka Križa na Veliki petak u Vodicama?
Povorka Križa u Vodicama započinje na Veliki petak oko 23 sata. Okupi se cilo misto. Toliko ljudi da ne mogu u Cerkvu stati. Prvo ide Križ, a za njim Juda. Mi smo osmislili živi lik Jude odjevenog kao u ondašnje doba koji nosi kesu sa novcima u lijevoj ruci. Za njim ide lik Šimuna Serenca koji je Isusu pomagao nositi Križ.Poslije njih idu Žudije, a na kraju ide onaj tko je sulicom probio bok Isusu. Imamo i Veroniku koja je Isusu dala rubac, a imamo i nekoliko žena koje oplakuju smrt Isusa. Uz to tu je i sudačka stolica na koju sjeda lik Isusa Krista, a pored je lik Poncija Pilata i njegova pomoćnika Kaife koji mu sude. Križ kojeg nosi lik Isusov je dug 4 metra. Nosi ga se na ramenima. Snažno sve to djeluje. Sav narod ide. Ide puk, idu pjevači koji pjevaju. Ja sam u Crkvenom zboru. Svi u povorci cijelo vrijeme pjevaju. Nas redovito dolazi snimati HRT kao i svi turisti, jer smo atrakcija.
No, jesu li Žudije naš autohtoni ceremonijal?
Ne. Žudije su kod nas došle iz Italije. Ima ih u Italiji, ima ih u Sloveniji i u Hercegovini. Nekada je svako naše misto imalo Žudije. Naša Dalmatinska Zagora ima Žudije koji su odjeveni u narodne nošnje. Žudije ima i Tribunj i Prvić. Po većim gradovima taj se ceremonijal nije uspio niti razviti, pa prema tome niti zadržati. Volia bih reć kako su naše Žudije lipše od talijanskih, ali da mi ono što je naše dovoljno ne cijenimo. I sve Žudije se razlikuju po uniformi.
Vaši sinovi su isto bili Žudije, nije li tako?
Da, oba moja sina su bili Žudije i sada već treća generacija moje obitelji je u Žudijama. To je moj 18-godišnji unuk Roko. Ja sam im predao kroz život ovu tradiciju.
Što je, međutim, sa onim najmlađim Žudijama od pet,šest godina?
Ta vrtićka dob dolazi na Isusov greb na Uskrsni ponedjeljak.
A kada zapravo počinju Žudije sa pripremama za ceremonijal?
Na prvu Korizmenu nedjelju. No važno je reći kako su Žudije cijelu godinu aktivne. Ili čiste okoliš ili nešto šta triba pituraju, nose vodu… A oni koji čuvaju greb Gospodinov ti se pripremaju pred Veliki tjedan tijekom Korizme. Popravljaju uniformu i sl.
Hoće li, međutim, opstati ovaj običaj kod nas?
Neki kod nas u Vodicama drže kako bi to tribalo ukinut, jer da danas nisu vremena za takvo što. Ali, ja držim kako će to apsolutno se održati. Osim toga: Što je narod bez svoje tradicije i baštine? Što smo onda mi?
Jeste li moguće razmišljali da predložite ceremonijal Žudija za zaštitu materijalne baštine kod UNESC-a?
Oko nas je jako angažiran Šime Strikoman. A sada ste mi vi dali ideju da sa njime razgovaram o takvoj mogućnosti. Zašto ne bismo pokušali?
Ima li kakvih novosti u ovogodišnjoj ceremoniji “čuvara greba i povorke” u Vodicama?
Ima, ima. Dolaze nam Žudije iz Slovenije.
Do kada ćete Vi biti aktivan koordinator ceremonije?
Do kada će me vjera, nada, ljubav i zdravlje služiti. To je za mene više od samog običaja iako ga kao takvog volim i štujem. To su naši kršćanski korijeni bez kojih niti Dalmacija niti cijela Hrvatska ne može čestito živjeti. Čast svemu novom i svima, ali vjera je vjera. I tradicija je tradicija. Ona nas je spasila. Ona čuva našu dicu i našu povijest. Žudije su zaštitni znak Dalmacije. S time mi u Dalmaciji u greb – odlazimo.
Gordana Igrec
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev