Ribari najavili tihi štrajk zbog visoke cijene plavog dizela

U ribarskom sektoru drastično skupo gorivo najviše pogađa koćare. Kako reče Romeo Mikičić, motori njegovih brodova praktički se ne gase. Imaju oko 7.000 radnih sati godišnje. A oni su snažni, veliki potrošači.

Da bismo poslovali rentabilno, uz sadašnju cijenu pogonskog goriva, otkupna cijena oslića trebala bi biti 70 kuna. To bi značilo 100 kuna u maloprodaji. Tko će ga kupovati, kada potrošači i sada prigovaraju da mu je cijena previsoka.

Na upit Novog lista kako komentira novu cijenu plavog dizela, goriva što ga koriste ribari i poljoprivrednici, ovako odgovara Romeo Mikičić, profesionalni ribar iz Rijeke. On ima dva velika broda što rade isključivo na otvorenom moru srednjeg i južnog Jadrana.

Potrošnja goriva izuzetno mu je velika.

– Tvrtka Peter Pan i moj obrt najveći su potrošači plavog dizela u Hrvatskoj. Mjesečno trošimo po 40 tona. Lako je izračunati koliko su nam povećani izdaci posljednjim poskupljenjem. Nije dobro, nikako.

Svega se događa, pokušavamo, ali nemaš s kim razgovarati. Zavlače nas, trenutno je u ribarstvu mnogo neriješenih problema. Između ostaloga, još nemamo operativni plan za razdoblje 2021. – 2027. A već smo u 2022..

Svu gorčinu što ga pritišće Romeo Mikičić izrekao je gotovo u jednom dahu. Govori za sebe i u ime brojnih kolega. Svi su na istom poslu i u istim problemima. Nije u pitanju samo gorivo. Nije im lako i ne znaju što ih sutra čeka.

Država nije podmirila obaveze prema ribarima

Prema njegovim riječima, država ima nepodmirenih financijskih obveza prema ribarima iz prijašnjih godina. Ribari čekaju novac za subvencije, plaćeni lovostaj… I ono što široka javnost nije znala – od jednomjesečnog zamrzavanja maloprodajnih cijena naftnih derivata većina ribara nije imala koristi. Objašnjenje je jednostavno:

– Prije administrativne regulacije maloprodajna cijena plavog dizela bila je 7,20 kuna, a veleprodajna 6,20. Većina ribara, praktički nas 80 posto, gorivo plaća po veleprodajnoj cijeni, cisterne nam je dostavljaju izravno na brodove.

Neće valjda ribari kupovati gorivo na benzinskoj postaji. I što smo dobili zamrzavanjem maloprodajne cijene na 6,50 kuna? Ništa! Od toga koristi mogu imati samo poljoprivrednici koji traktorima odlaze na pumpe.

U ribarskom sektoru drastično skupo gorivo najviše pogađa koćare, neusporedivo više nego, na primjer, brodove plivaričare. Kako reče Romeo Mikičić, motori njegovih brodova praktički se ne gase.

Imaju oko 7.000 radnih sati godišnje. A, oni su snažni, veliki potrošači… Zato, kako saznajemo, dalmatinski koćari najavljuju i krajnje nepopularnu mjeru – štrajk.

Ne znamo koliko je njihove stavove promijenio sastanak održan prije nekoliko dana između predstavnika ribara iz dalmatinskih županija i ribarskih vlasti. Na njemu je najavljena pomoć ribarskom sektoru u iznosu od 75 milijuna kuna.

Štrajk u Rijeci

Sličan skup, s istom temom, najavljen je za sutra u Rijeci. Na njemu će se naći ribari iz tri županije sjevernog Jadrana, piše Novi list.

– Država se još nije odrekla svojih prihoda, u trošarinama ima dosta rezervi – ističe Romeo Mikičić. U sadašnjoj situaciji, po mom mišljenju, najbolje rješenje bio bi plaćeni lovostaj, kao što smo imali COVID-lovostaj. Ribari su mogli birati, žele li raditi ili privremeno vezati brod. Tako bi trebalo i sada!

Ribarska memorija seže poprilično u prošlost, tim više što mnogi među njima imaju podosta godina. Malo je mladih ribara kojima se sadašnja situacija prvi put događa. Vjerojatno u ribarstvu radi još netko od onih koji su u spremnike brodskih motora točili ulje za loženje, popularnu “crvenu naftu”.

Plave tada nije bilo, ona je kasnije “izmišljena”, nakon velikih prosvjeda, štrajkova i blokada luka. Pa su tražili izjednačavanje cijene ribarske nafte s cijenom ulja za loženje. Danas to neće činiti, budući da je nafta za grijanje kućanstava još skuplja.

Branko Šuljić