>
  3 min. čitanja

Riječke dizalice prkose jugu i buri te podsjećaju na neka davna vremena

Riječke dizalice prkose jugu i buri te podsjećaju na neka davna vremena
Foto: HRT/HTV

Riječke dizalice prkose jugu i buri a u bonaci pozdravljaju jedrilice, barke, koće… Neovisno o vremenskim prilikama, podsjetnik su Riječanima na dom, a turistima na Rijeku. Ti stameni divovi podsjećaju na neka prošla vremena.

- Brojne lučke dizalice prekrcale su tone tereta i tijekom godina pomogle da riječka luka postane značajno industrijsko i pomorsko središte - kazao je Vojko Kocijan, voditelj Odjela za razvoj i projekte Lučke uprave Rijeka.

Prvotnu su funkciju izgubile prije 20-ak godina, a zahvaljujući svjetskim trendovima sačuvane su od zaborava.

- Zato su te dvije dizalice, proizvedene u tvornici Ganz u Budimpešti, jedna 1948., a druga 1952. godine sačuvane, obnovljene i postavljene na riječki lukobran. Opremljene su višebojnom led rasvjetom tako da im omogućava da se dizalice u različitim prilikama prikladno oboje, objasnio je Kocijan, piše HRT Magazin.

Foto: HRT/HTV

Cijeli radni vijek dizalice su provele u riječkoj luci. Pored te dvije dizalice, Ganzove dizalice, u riječkoj luci su, dodao je Kocijan, početkom prošlog stoljeća radile i dizalice tipa Dietrich, Liptak, Elfekte, Ganz-Starsa kao i dvije dizalice proizvedene u Škodi 1939. godine koje još uvijek stoje na senjskom pristaništu.

Poput balerina, dizalice su se okretale oko svoje osi i elegantno klizile tračnicama.

- One su radile u bazenu Rijeka na prekrcaju tereta različite vrste i papira, vrećarije, a nekad davno prekrcavao se i kaučuk - prisjeća se Kocijan.

Modernizacijom luke povećana je upotreba mobilnih dizalica veće nosivosti pa se na dizalice iz prošlih vremena gleda s dozom nostalgije.

- Toliko toga se promijenilo. Bez njih ova luka bi bila mrtva. Prije rata bilo ih je 40 na ovim pozicijama, a poslije rata, pogotovo kad su se Nijemci povlačili iz Rijeke 1945., porušili su sve ono što je bilo luci vrijedno, a to su bile u prvom redu dizalice i gatovi - izjavila je Daina Glavočić, povjesničarka umjetnosti.

Mnogima omiljena riječka šetnica u naponu njihove snage bila je znatno drugačija, ističe HRT Magazin.

- Istovremeno, kada i riječko kazalište, i riječka luka je dobila svoju rasvjetu tako da je mogla i po noći raditi pa su dizalice bile električnog pogona. Nemjerljiva je njihova uloga pogotovo u prijašnje vrijeme kad su tereti bili drugačijih dimenzija i kad su se direktno iz brodova, pomoću tih dizalica ubacivali tereti u skladišta ili u prijevozna sredstva. Imali smo i vlak i vagone na Molo Longu - istaknula je Glavočić.

Njihovi su poluportali svojevrsni slavoluk industrijskoj baštini koji Riječane i njihove goste dočekuje na lukobranu. Veći dio Molo Longa izgrađen je krajem 19. stoljeća nakon razdvajanja tršćanske i riječke lučke uprave.

- Negdje od 1872. godine do 1888. godine najveći je dio bio izgrađen negdje u dužini od 1200 metara. Kasnije, između dva svjetska rata i još kasnije, dograđen je jedan dio - napomenula je Nana Palinić, povjesničarka arhitekture.

Danas je dug oko tisuću i 700 metara. Gradnja je bila iznimno zahtjevan pothvat. Veći dio materijala za gradnju stizao je iz kamenoloma u Martinšćici i Preluku.

Sve se moralo dobiti na umjetan način, navodi Palinić i dodaje da je bilo dosta poteškoća u gradnji jer je negdje nosivo tlo negdje bilo na tek 70 metara dubine.

U zlatnim su vremenima na prostoru koji danas čuvaju riječke dizalice, uz luku, djelovali veslački klubovi, ali i kupalište Quarnero otvoreno 1913. godine koje je u osvit Prvog svjetskog rata proglašeno najboljim kupalištem u Austrougarskoj monarhiji.

Foto: HRT/HTV

A.B.

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.