Školski brod Jadran slavi 89. rođendan - Još jedan pod tuđom zastavom

Školski brod Jadran slavi 89 godina i bilo bi lijepo kada bi 90 rođendan dočekao ponovno pod hrvatskim barjakom. Jedrenjak Jadran nekadašnji ponos čak četiri ratne mornarice država koje su nastajale i gasile se na istočnim obalama Jadranskog mora proslavlja 89. rođendan.

Brod je dijelio sudbinu mornarica i država kojih više nema a na kraju završio je u Mornarici Crne Gore, a za njega se i dalje bori Hrvatska i to tvrdnjom da je njeno vlasništvo i da njegova matična luka nije Tivat, nego splitska Lora.

Brodu Jadran je 89. godina, kako postoji. Mnoga mora i vjetrovi su ga tukli i udarali sa svih strana, a on sve izdržao.

Školski jedrenjak “ Jadran“ izgrađen je u Hamburgu. Ugovor o gradnji potpisan je 4. rujna 1930. godine s brodogradilištem “ H.C. Stulcken Shon – porinut u more 25. lipnja 1931 dobivši tada ime koje je zadržao do danas.

Tek 1922. godine stekli su se uvjeti za početak školovanja naših kadrova u pomorstvu. Da bi se što prije došlo do najnužnijeg broja novih pomorskih kadorva potrebnih za razvoj Mornarice, osnovana je 1922. godine u Dubrovniku Pomorska časnička škola. U tijeku dvogodišnjeg školovanja budući mornarički časnici osposobljavani su za osvnovne dužnosti pomorskog časnika na brodovima. 1. prosinca 1923. počela je s radom prva Pomorska vojna akademija, s lokacijom u dubrovačkom Gružu. Školovanje je trajalo tri godine. Sistem trogodišnjeg školovanja bio je teorijska nastava uz praktične radove i vježbe.

Jadran je tipičan jedrenjak tipa barkasa, opremljen za mornaričku obuku. Brod Jadran“ je 25. lipnja 1934. godine zaplovio na prvo školsko krstarenje i do 1941. plovio je sedam puta s kadetima Pomorske vojne akademije i Stručne časničke škole.

17. travnja.1941. po zapovjedi, posada je napustila brod zajedno s posadama ostalih brodova Flote, koji su predani Talijanima. Talijani su ga koristili kao školski brod pod imenom “ Marko Polo“ za školovanje pomorskog pomlatka. Nakon kapitulacije Italije 1943. brod se našao u Veneciji i od tada počinje njegovo propadanje. Nitko ga nije održavao i kraj rata dočekao je potpuno opljačkan jedva se održavajući. Njegov trup je služio kao most na jednom od venecijanskih kanala.

[caption id="attachment_6713" align="alignnone" width="1000"]

Od olupine do ljepotana

Brod je tada na zahtjev, vraćen i dotegljen u Tivat. Odmah je počela njegova obnova u Mornaričko-tehničkom remontnom zavodu u Tivtu. Posada koja je sudjelovala u obnovi broda, birana je pažljivo (vojni rok u moranici je tada trajao četiri godine), a jedan dio dočasnika i časnika bio je i ranije na Jadranu.

Obnova je počela 21. travnja 1947. godine, glavni radovi su završeni 17. listopada 1948. godine, ali zbog nekih dijelova bilo je to ostvareno tek sredinom 1949. godine. Jadran je od olupine ponovo postao bijeli ljepotan.

Ugrađen je tada novi dizel motor 353 kW, novi osovinski vod i propeler. Ugrađeni su novi pomoćni uređaji, rekonstruirana drenaža i cjevovodi, elektroinstalacija, navigacijska oprema i uređaji kao i stambene prostorije, adapitrana palubna oprema, popravljena oplata i paluba i nova jedra.

Već 1949. brod je bio spreman za plovidbu ušavši u sastav Vojno pomorskog školskog centra u Divuljama, gde je uplovio lipnja 1949. godine. U lipnju 1953. brod je krstario Jadranom i Sredozemnim morem, ali nije uplovljavao u strane luke.

Od 1. lipnja 1956. matična luka broda je u Divuljama gde se nalazio Odred školskih brodova Vojnopomorskog školskog centra. Preustrojem Vojno pomorske akademije u Mornaričku vojnu akademiju, školovanje na Jadranu u nastavnom planu i programu dat je veći prioritet.

Brod je tako do početka Domovinskog Rata u Hrvatskoj 1991. imao matičnu luku u Splitu. Raspad SFRJ brod je zatekao u MTRZ “ Savo Kovačević“ na remontu u Tivtu.

Iz ovoga se vidi da je školski brod “ Jadran“ bezrazložno otuđen i da je njegova matična luka bila u Hrvatskoj u ratnoj luci Lora, gdje je uvijek i pripadao.

Vedran Nino Picard