6 min. čitanja

Sociolozi složni: "Država pod hitno mora poduzeti mjere za integraciju stranih radnika"

Sociolozi složni: "Država pod hitno mora poduzeti mjere za integraciju stranih radnika"
Foto: Pexels / Ilustracija

Prošle godine je u Hrvatskoj izdano preko 170 tisuća radnih dozvola, gotovo 40 posto njih za radnike s Filipina, iz Nepala, Turske i drugih udaljenih zemalja. Sociolozi upozoravaju kako država hitno mora poduzeti mjere kako bi njihova integracija bila uspješna.

Od ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad koje je Hrvatska izdala u protekloj godini, čak 37 posto njih izdano je državljanima Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša i Turske - udaljenijih zemalja čijim je radnicima Hrvatska, koja je useljeničku radnu snagu donedavno tražila u susjednim zemljama, tek od nedavno postala poželjna kao radna destinacija.

No, realan broj stranih radnika u državi tek se procjenjuje. Državni tajnik u Ministarstvu rada Davor Vidiš iznio je podatak da je unatoč broju izdanih dozvola, u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zadnjeg dana prošle godine evidentirano oko 90 tisuća stranih radnika, prenosi HRT.

STRANI RADNICI Hoće li Filipinci osnovati sindikat i što to znači za poslodavce?
Nepalci u Hrvatskoj počeli su raditi na sindikalnom organiziranju. S obzirom na sve veći broj filipinskih radnika u turizmu i ugostiteljstvu, lako je pretpostaviti da bi u tom smjeru mogli krenuti i Filipinci. Na uskrsni ponedjeljak u Zagrebu je održan sastanak 80-ak predstavnika nepalskih radnika u Hrvatskoj. To je bio

Istovremeno, ne postoje javni podaci o strukturi stranih radnika, ne zna se koliko dugo uopće ostaju u Hrvatskoj. Potpunija slika uvjeta života uvezene radne snage vidi se iz medijskih izvještaja, na društvenim mrežama, oglasnicima za smještaj.

Dok se lako može primijetiti da su strani radnici zaposleni na najmanje plaćenim zanimanja, ujedno cvjeta rad agencija za posredovanje pri zapošljavanju koje ih dovoze, a prosperiraju i iznajmljivači smještaja.

Pošto u stanu već žive dvoje Filipinaca, primam isključivo osobe filipinske nacionalnosti, stoji u jednom od oglasa za smještaj radnika, kojima se za dijeljenje stana, te smještaj u sobi od 20 metara kvadratnih s još dvije osobe, svakome po glavi naplaćuje 200 eura plus režije.

I sami strani radnici ponekad govore o teškim radnim i životnim uvjetima s kojima se suočavaju po dolasku u Hrvatsku. Ipak, o tome često pričaju prihvaćajući ih kao nužno zlo.

Sve više stranih radnika stiže iz Azije, prednjače Nepal i Filipini
U Hrvatskoj je svakim danom sve više stranih radnika - od konobara, kuhara, građevinskih radnika pa do vozača taksija ili dostavljača hrane. Rade uglavnom slabe plaćene poslove za koje Hrvati nisu zainteresirani. Osim državljana susjednih zemalja sve ih više stiže iz Azije, a tu prednjače Nepal i Filipini. Filipinka Meira

Hrvatska je u usporedbi s Nepalom deset puta bolja, rekao je Hini Yogmani Kafle, 30-godišnj Nepalac koji je s namjerom rada u Hrvatskoj tu došao prije dvije i pol godine.

- Radio sam kao konobar sve dok nisam pao s motora, s kojim sam putovao od smještaja do restorana. Ozlijedio sam ruku, a vlasnici su me istog dana poslali natrag u Zagreb, jer im više nisam bio koristan - priča Yogmani Kafle, 30-godišnj Nepalac.

Dok predsjednik udruge Sunil Bam s ponosom pokazuje fotografije koje ima s domaćim političarima, govori i da udruga djeluje na promicanju interesa nepalskih radnika u Hrvatskoj. Među ostalim, nedavno su počeli organizirati tečajeve hrvatskog jezika.

Šef nam je davao 10-ak kuna dnevno da preživimo

- U Hrvatsku sam došao zajedno s nekoliko sunarodnjaka. Po slijetanju u Zagreb, nakon dva i pol sata čekanja, shvatili smo da nitko nije došao po nas - govori Kafle koji je na svom prvom poslu u Metkoviću službeno proveo tek 15 dana.

Šef im je, priča, dnevno davao 10-ak kuna kako bi si mogli platiti hranu, a nakon 15 dana zajedno s drugim radnicima vraćen je u Zagreb jer u Metkoviću nije bilo posla za njih. Po povratku u Zagreb, više je mjeseci radio na građevini, no ni za taj posao, tvrdi, nije bio plaćen pa je novu priliku za zaradu pronašao na Čiovu.

- Radio sam kao konobar sve dok nisam pao s motora, s kojim sam putovao od smještaja do restorana. Ozlijedio sam ruku, a vlasnici su me istog dana poslali natrag u Zagreb, jer im više nisam bio koristan - prisjeća se.

- Nisam znao gdje ću. Sjeo sam u autobus za Zagreb i plakao - rekao je Kafle, koji je tek usputnim poznanstvima uspio u takvim uvjetima ostati u Hrvatskoj. Pronašao je posao za jednu dostavljačku platformu, prvo je raspačavao hranu na biciklu, a sada je menadžer drugim dostavljačima, radi iz kuće i zadovoljan je.

- U početku, svugdje je teško. Što zbog nove kulture, jezika, ljudi i mjesta. No, sada sam zaista sretan u Hrvatskoj, kaže Kafle koji u Hrvatskoj planira ostati dulje vrijeme.

Dok država radi na osmišljavanju imigracijske politike, promjenama zakona kojim bi se trebale ispraviti utvrđene nepravde prema stranim radnicima, kao i osiguravanju da neki od njih dobiju barem nekakvu razinu poduke iz hrvatskog jezika, sociolozi upozoravaju kako je sada krajnji čas za to.

- Država treba djelovati hitno i učiniti puno - ističe Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Iako se u javnosti najviše ističe potreba da se stranim radnicima osigura učenje hrvatskog jezika, što je važan uvjet za njihovu integraciju u društvu, Bagić smatra da je takvo gledanje na cjelokupni proces prvoloptaški, površan i nestručan.

To je jedan od mnogih uvjeta integracije, govori Bagić i ističe da država jednako žustro mora poboljšati uvjete rada i života stranih radnika.

Vidjeli smo ovih dana primjer iz medija o namjerama poslodavca da u jedan prostor, na krevetima na kat, kao u vojarni, smjesti 40 radnika. U takvom prostoru ne može se izroditi normalan životni tijek i stil, ni da se u njega stavi bilo kojih, pa ni domaćih 40 radnika. To je nož u leđa integraciji, ističe Bagić.

Upozorava da će takvi uvjeti smještaja dovesti do getoizacije useljenika, pa država, ako želi osigurati potpunu integraciju stranih radnika u društvo, treba osigurati da useljenici imaju solidne životne uvjete.

Sociologinja Margareta Gregurović s Instituta za migracije i narodnosti smatra da je model ad-hoc rješenja loš te da je već davno prije trebalo razraditi i donijeti smjernice po kojima bi se regulirao dolazak stranih radnika i uvjeti njihovog prihvata.

Iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade priznaju da u Hrvatskoj još uvijek nema strateškog pristupa migracijama.

Na njoj se tek počelo raditi, a među ostalim, planira se i osnivanje posebnog ureda koji će koordinirati i nadzirati migracijsku i integracijsku politiku, unaprijediti prikupljanje migracijskih statistika, kažu za Hinu.

Gregurović ističe da bi integracijska politika trebala sadržavati protokol i smjernice za sve dionike integracije, odnosno definirati dužnosti svih institucija koje su uključene u taj proces.

Bagić pak poručuje da država hitno treba osmisliti prijem stranih radnika, da to ne bude stihijski proces prepušten nekoj agenciji i poslodavcima. Potrebno je riješiti pitanja koja idu od regulacije uvjeta smještaja, stanovanja, a poslodavcima nametnuti obvezu da osiguraju učenje jezika, predlaže.

Oboje sociologa upozoravaju da je integracija dvosmjeran proces, pa njezina uspješnost ovisi i o spremnosti društva da prihvati one koji u njega dolaze.

Prema izvještaju Hrvatskog pravnog centra iz 2023., koje je ispitivalo društvene stavove stanovnika Hrvatske prema različitim useljenicima, Hrvati imaju neutralan stav prema useljenicima, prenosi HRT.

A.N.

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.