>
U posljednje vrijeme govorimo o klimatskim promjenama koje toliko dramatično mijenjaju svijet, da još samo naivci i budale kažu kako to nema veze s nama. U kakvom uvrnutom svijetu živimo, najbolje kažu brojke, pa tako i golema ulaganja koja pojedine zemlje ubrizgavaju u vojsku, dok bitku gube na nekim drugim, trenutno zapostavljenim ali daleko bitnijim poljima. Poznati turski NBA igrač i veliki kritičar diktature turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, Enes Kanter napisao je nedavno na Twitteru da diktator Erdoğan ima 8 zrakoplova za sebe i svoju obitelj, da putuje udobno, a ima nula zrakoplova za borbu protiv požara u Turskoj. Spaljenoj i prijateljskoj Turskoj su zemlje poput male Hrvatske slale svoje kanadere, a vjerojatno ni mnogi Turci do tad nisu znali da nemaju niti jedan jedini operativan protupožarni zrakoplov. No imaju, apsurdne li ironije, nosač zrakoplova u izgradnji. Naravno, ne onih protupožarnih.
O ovoj temi razgovarali smo s vojnim analitičarem časopisa Obris.org, Igorom Tabakom, koji kaže da Turska, kao članica NATO saveza na ključnom položaju, ima veliku i dobro financiranu vojsku.
– Njihova izdvajanja za vojne potrebe zadnjih godina iznose oko 14 milijardi USD godišnje prema NATO mjerilima, za vojsku od oko 355 tisuća aktivnih vojnika i još toliko rezervista. Doduše, efikasnost takvih ulaganja bitno je umanjena turskim velikim rashodima – kako zbog unutarnjih sigurnosnih problema, vojnih avantura u širem te daljem susjedstvu, ali i američkih sankcija pod kojima se nalaze radi koketiranja s ruskom vojnom industrijom. Upravo zato posljednjih godina turskim obrambenim sustavom dominira nastojanje da se osamostale po pitanju vojne opreme – kako oklopne tehnike, tako posebno i zrakoplovstva i mornarice – kaže Tabak.
– U tom svjetlu treba gledati i izgradnju amfibijskog broda TCG Anadolu, za kojeg su se čuli planovi da je prvi u klasi od ukupno tri broda. Tu je zapravo riječ o desantnom nosaču čija je gradnja započela 2016. i trebala uz španjolsku pomoć dovršiti 2022. godine. Iako je prvotno trebao nositi američke borbene avione F-35B (varijanta s vertikalnim polijetanjem), to je otpalo s američkim sankcijama i izbacivanjem Turske iz čitavog F-35 projekta. Time je njegov smisao uvelike doveden u pitanje, iako bi brod i dalje mogao nositi samo helikoptere, a možda biti i matica nekakvih bespilotnih letjelica. Dapače, iz službenih turskih izvora se čulo i o mogućoj preinaci budućih domaćih školskih aviona TAI Hürjet, no sve je to još na razini nagađanja – kazuje Tabak.
Ukratko, riječ je o još jednom dijelu turskog državnog sustava koji se posljednjih godina našao u teškim strukturnim problemima zbog strateškog okretanja Turske pod kaotičnom i neuspješnom predsjedničkom vlašću Recepa Tayipa Erdogana, čovjeka koji je Tursku posljednjih godina uveo u direktne te učestale svađe sa NATO članicama (i tu posebno SAD), ali i EU (uz tradicionalno loše odnose s Grčkom, sada tu posebno i s Francuskom) – dok mu okret Ruskoj Federaciji zapravo i nije donio sve blagodati kojima se izgleda nadao – pojašnjava Tabak.
– Sam brod TCG Anadolu trebao je nositi do 12 srednjih helikoptera ili 12 borbenih aviona u F-35B varijanti, te koštati oko 500 milijuna USD. No, otezanja u izgradnji, te nedoumice oko opremanja vjerojatno su tu početnu cifru potjerale nebu pod oblake. Ukratko, ovaj projekt mornaričke modernizacije itekako se našao taocem turskih međunarodnih odnosa, i vjerojatno neće baš tako lako postati simbolom turske mornaričke sile prema očekivanjima i željama službene Ankare.
Sam brod TCG Anadolu trebao je nositi do 12 srednjih helikoptera ili 12 borbenih aviona u F-35B varijanti, a spominjalo se i moguće naoružavanje sa do 50 komada besposadnih letjelica Bayraktar TB3 – ujedno uz prostor za ukrcavanje i borbene tehnike za desant kopnenih snaga na gotovo 3.300 kvadrata zasebnih garažnih paluba. Sve to trebalo je prema prvim procjenama koštati oko 500 milijuna USD. No, otezanja u izgradnji, te nedoumice oko opremanja vjerojatno su tu početnu cifru potjerale nebu pod oblake. Ukratko, ovaj projekt mornaričke modernizacije itekako se našao taocem turskih međunarodnih odnosa, i vjerojatno neće baš tako lako postati simbolom turske mornaričke sile prema očekivanjima i željama službene Ankare – kazuje Tabak.
– Ujedno, treba napomenuti i kako sva turska vojna ulaganja posljednjih godina prate i čistke u vojnim redovima (posebice u zrakoplovstvu), tako da se njihove sposobnosti nisu bitnije povečavale.
Dobro to ocrtava i činjenica neaktivnosti bivše turske flote vatrogasnih aviona Canadair CL-215. To je dovelo do situacije da Turska Posljednjih dana za gašenje požara koristi nešto svojih helikoptera i besposadnih sustava, dok većinu posla sada radi flota vatrogasnih aviona sakupljena u pomoć iz niza prijateljskih zemalja – među kojim je i Republika Hrvatska – pojašnjava Igor Tabak za Morski HR.
Inače, Kanader tipa CL-415 stoji oko 26 milijuna dolara, a s dodatnom opremom i rezervim dijelovima, cijena se penje na 30 milijuna dolara, dok potpuno novi air tractor tipa Fire Boss košta oko 3 i pol milijuna dolara.
Dakle, Turska bi s proračunom za vojsku na bazi jedne jedine godine mogla kupiti 467 kanadera ili gotovo 4 tisuće air tractora. Dakle, sa samo pet posto vojnog proračuna jedna Turska lako kupi 23 kanadera ili gotovo 200 air tractora. Izuzetno mala cijena za spašavanje ljudskih života, imovine i okoliša, no to tek treba ući u glavu ljudi poput Tayipa Erdogana.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
TURSKA GORI Poznata ljetovališta okružena požarima, NBA igrač Erdoganu: “Imaš 8 privatnih zrakoplova, a nijedan za gašenje!”
NEVJEROJATNA SNIMKA IZ TURSKE Kanader jedva izbjegao sudar s idiotom na jet skiju, koji mu je presjekao put
STRAVA I UŽAS NA TURSKOJ OBALI Turisti čamcima bježe pred vatrenim zidom
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev