Spasimo otočke tunere, krajnje je vrijeme!

Tunere,tunare ili kako negdje kažu tunjere, promatračnice su s kojih se od davnina pratio prolazak tune. Karakteristične za područje Kvarnera, danas su prečesto tek ruševine.

Naslovna slika ovog članka pokazuje tuneru/tunjeru u Martinšćici na Cresu. Crno bijeli dio je iz 30-tih godina prošlog stoljeća dok je bila u vlasništvu Andrije Linardića.

- Na slici je smjena na straži dok su na sohama promatrači prolaza tune. Prvi vlasnik tunere davne 1745. bio je Cresanin Nikola Petris koji je već bio vlasnik tunere na Gavzi i u Mergu. Tada je na otoku Cresu bilo čak 8 tunera da bi samo 1804. u tim tunarama ulovljeno 27 tona tune. A danas? - pitaju se ujednoj Facebook grupi posvećenoj otoku Cresu.

Danas ovakvi spomenici ribarima nekih prošlih vremena, plemenite građevine koje odolijevaju zubu vremena neviđenim prkosom, zapravo potpuno propadaju. Mi jedemo tunu koja nerijetko stiže od svuda (čast iznimkama), "uronili" smo u limenke, a povijest ribarstva nam pred očima nestaje.

Zadnji trenutak za očuvati kulturnu baštinu

- Tunara/Tunera (Tunjera) u Martinšćici djelovala je uspješno 210 godina, imala je tri sohe koje je zub vremena pojeo i nema im više ni traga a još malo i posljednji kamen ribarske kuće biti će od bure srušen. Zadnji je ovo trenutak za očuvanje kulturne baštine otočkih tunjera. Na slici u boji je ista ta zgrada, isti zid stare tunjere koja još uvijek nakon 275 godina prkosi zubu vremena ali ako se ništa ne učini i to će nestat - upozorava na društvenim mrežama Ivan Kirigin. Ovakvo svjesni pojedinaca ima, no nije dovoljno da su oni svjesni, ako nemaju neku vrstu institucionalne podrške.

Tunolov na Kvarneru seže još u rano 15. stoljeće, prema nekim izvorima. Zašto tek tako dopustiti da vrijeme otpuše ovu ponosnu ribarsku tradiciju?

J.T.