Stručnjak za morske pse u južnom Jadranu prvi put otkrio jedinku s poremećajem pigmentacije!

U svom novom radu objavljenom u prestižnom Journal of Fish Biology (Wiley) svjetski stručnjak za morske pse, dr. Andrej Gajić objavio je prvi opis leucističnog psa prasca (Oxynotus centrina) iz Južnog Jadrana i uopće prvi opis poremećaja pigmenta kod porodice prasaca (Oxynotidae Gill, 1912). Istraživanje je vršeno u sklopu dvije magistarske teze na Erasmus + Programu Sveučilišta u Gentu (Belgija) kojima je mentorirao dr. Gajić, dok je potpuno financirano od strane čuvenog Explorers Club iz New Yorka.

Boja tijela morskih pasa, kao i drugih životinja, prvenstvno je genetski naslijeđenja i određena regulacijom pigmetnih ćelija poznatih kao hromatofore. Hromatofori koji sadrže smeđi i crni pigment (melanofori) povezani su s tamnijom ili svjetlijom bojom tijela i najčešće su podložni poremećajima pigmentacije.

- Poremećaji pigmentacije se smatraju svakim odstupanjem od prirodnih varijacija boje kod određene vrste, a obično se manifestiraju kao hipomelanoza (poput leucizma, albinizma i piebaldizma), depigmentacija, polimorfizam ili hipermelanoza. Leucizam je djelomičan gubitak pigmentacije gde jedinka i dalje može proizvoditi pigment, ali melanin nedostaje u određenim dijelovima tijela. Iako leucistični morski psi mogu biti potpuno bijeli, njihove oči zadržavaju normalnu pigmentaciju. Suprotno tome, albinizam se karakterizira potpunim odsustvom melanina, što dovodi do bijelih ili žućkastih jedinki sa karaktrističnim crvenim očima - opisuje dr. Andrej Gajić za Morski HR.

Hipomelanoza je izuzetno rijetka među morskim psima i ražama, i zabilježena je kod manje od 5% poznatih vrsta, sa samo 14 dokumentiranih slučajeva kod dubokomorskih vrsta u svijetu!

Pas prasac, Oxynotus centrina (Linnaeus, 1758), karizmatična je vrsta morskog psa, koja preferira duboke vode vanjskog dijela šelfa i gornjeg dijela slaza Atlantika. Iako se kod nas smatrao rijetkim, recentne studije ukazuju da je gotovo uobičajen u Jadranskom moru. Nalazimo ga od svega 50 do 1.300 m dubine. U Jadranskom moru susreti su najčešći od 100 do 500 m, iako su zabilježeni i na svega 20 m.  Odrasle jedinke u Sredozemlju rastu najčepšće 60 do 80 cm ukupne dužine i teže ne više od 7-8 kg.  Odlikuje se vrlo čvrstim, upečatljivim tijelom, koje je na poprečnom presjeku jasno trokutasto. Razmnožava se lecitotrofno živorodno. Studije na jadranskim primjercima ukazuju da su oba ovarija funkcionalna, sa asimetrijom koja se ogleda u težini. Usljed sve većeg porasta pritisaka u vanjskom dijelu šelfa i gornjem dijelu slaza, prasac se smatra kritično ugroženim u Sredozemnom moru, dok je globalno također ugrožen.

- Tipična boja prasca je tamnosivo-smeđa do jednolično crna, obično s tamnim mrljama na glavi i bokovima. Nasuprot tome, jedinka sa abnormalnom pigmentacijom opisana u radu pokazivala je izrazito svijetlu boju, s različitim nijansama svijetlo i nešto tamnije sive, koje su bile neravnomerno raspoređene po tijelu, s gotovo bijelim dijelovima na repu, trupu i leđnim perajima. Rep leucističnog morskog psa je dalje uspoređen s mužjakom i ženkom iz iste vrste, koji su imali boju dosljednu opisu vrste, a uhvaćeni su u istom području u okolici Vlore (jug Jadrana) ove godine. Leucistični morski pas je bio odrasli mužjak dužine 64,5 cm i ukupne težine od 2,406 kg. Detaljan zdravstveni pregled putem magnetne rezonance (MRI) ukazao je na normalne organe, bez uočenih promjena. Nadalje, nisu primijećene razlike u usporedbi leucističnog mužjaka s normalno pigmentiranim mužjakom uhvaćenim u istom području - pojašnjava dr. Gajić.

Tamna boja dubokomorskih morskih pasa omogućuje im da se kamufliraju u okruženju, pomažući im da izbjegnu predatore i lakše ulove plijen.

- Određena istraživanja sugerirala su da nedostatak pigmentacije može učiniti jedinke lakše uočljivim za kako predatore, tako i plijen - potencijalno smanjujući njihove šanse za preživljavanje. Detaljan medicinski pregled i izračunati morfološki indeksi ukazali su da je leucistični prasac bio dobrog zdravlja prije nego što je ulovljen. Ovo zapažanje sugerira da poremećaji pigmentacije ne moraju nužno utjecati na preživljavanje ili rast morskih pasa, što je u skladu s inicijalnim nalazima kod drugih dubokomorskih vrsta morskih pasa, a koji su publicirani u posljednje vrijeme. Promatranja odraslih morskih pasa u dobrom zdravstvenom stanju uprkos pigmentnim poremećajima ukazuju da ove promjene ne utječu nužno na njihove sposobnosti ishrane ili izbjegavanja predatora, niti ometaju reprodukciju. Ipak, studija ističe potrebu za obimnijim istraživanjima o pojavi poremećaja pigmentacije kod morskih pasa, posebno kod dubokomorskih vrsta, i njihovim mogućim utjecajima na dobrobit jedinki - kaže dr. Gajić.

- Iako su poremećaji pigmentacije uglavnom genetski uvjetovani, na njih mogu ontogenetski utjecati hormonske promjene i različiti faktori životne sredine. Utjecaj antropogenih stresa, povišene temperature i inbridinga u izoliranim populacijama na takve poremećaje još uvijek nije dovoljno istražen. Također, mala gustoća populacije može povećati učestalost abnormalnosti u boji, potencijalno zbog smanjene genetske raznovrsnosti - zaključuje dr. Gajić

D.G.