Tajna praznih sarkofaga kod Silbe - Misteriozni sanduci stari preko 1500 godina

Sarkofazi su nevjerojatno očuvani te se jasno ističu na morskom dnu. Da doplivate do njih, treba vam svega nekoliko minuta i maska za ronjenje.

Posada Nautičkog jedra odlučila je istražiti kakve sve zanimljivosti krije drugi najšumovitiji otok u Hrvatskoj.

Nekog specifičnog cilja nije bilo, šetali smo se i odlučili otići do plaže dok je još dan. Na putu smo prošli pored poznate Torete, napuštenog hotela i kroz špicu Silbe. Sjeli smo uz more, a ja sam se odlučio okupati u uvali Pocukmarak. Uzeo sam masku za ronjenje i podvodnu kameru da za promjenu od brda, visina i otoka malo fotografiram podmorska bogatstva Jadrana. Dok sam plivao i ronio prema većoj dubini, na dubini od oko tri metra, 50-ak metara od obale uočio sam kamene oblike koji su izgledali oblikovano ljudskim djelovanjem, piše Ivan Validžić za Jutarnji list.

Kameni oblici

Jedan od tih kamenih oblika bio je udubljen poput velikih vodenih posuda za stoku, a manji pored njega izgledao je kao odlomljeni dio istog takvog oblika. Netom pored njih nalazio se kameni poklopac koji je izgledao kao da savršeno pristaje spomenutim posudama. Pokušao sam fotografirati i snimiti što je više moguće materijala prije nego potpuno zađe sunce.

Nakon što sam popio nekoliko decilitara morske vode i iskašljao dušu u pokušaju hvatanja savršenog kadra, doplutao sam do obale i odlučio pobliže istražiti “svoje” otkriće. Odgovor na moje početno pitanje “Što je to?” pružio mi je Google maps otkrivši da su to rimski sarkofazi. Taj me podatak samo naveo na daljnje istraživanje.

Naš ugledni podmorski arheolog Zdenko Brusić 2008. je prilikom ronjenja otkrio nakupine kamenja koje su mu se činile brušene i obrađene na što je odlučio pobliže istražiti o čemu je riječ. Krajem godine okupio je ekipu mladih stručnjaka sa Sveučilišta u Zadru; dr. Matka Ilkića te znanstvene asistente; Martinu Čehar, Karlu Gusar i Matu Paricu. Provodili su istraživanje od 2008. do 2013. godine čiji je tijek i otkrića zapisao Mate Parica u znanstvenom radu “Kasnoantičko pristanište u uvali Pocukmarak na otoku Silbi” iz 2015. godine.

Pri iskopavanju kamenja na živoj je stijeni prvo pronađen poklopac sarkofaga dužine 1,80 metara, širine gotovo jedan metar i težine najmanje 1,5 tona. Naknadnim iskapanjem pronađen je jedan cijeli sarkofag te razbacani ostaci drugog sarkofaga i još dva pripadajuća poklopca. Prema morskom dnu ispod i oko sarkofaga, zaključili su kako su to bili nekadašnji dokovi za pristajanje manjih brodova. Nasip danas ima blagi pad i proteže se do maksimalne dubine oko tri metra. Kako bi datirali starost dokova i sarkofaga, uzeli su u obzir promjenu razine mora u odnosu na trenutnu razinu.

Nasip je na središnjem dijelu dugačak osam metara, najizdignutiji dio trenutno je 2,05 metara ispod prosječne razine mora, a najdublji je dio na 3,40 metara dubine. Prema tim brojkama i prosječnoj godišnjoj promjeni razine Jadranskog mora, zaključili su kako fragmenti ne mogu biti novovjekovni. Međutim, nesigurnost oko datiranja arheološkog nalazišta pojačali su fragmenti ostataka keramike od kojih najveći dio pripada glaziranoj keramici novovjekovnog doba.

Testiranje starosti

Pronađeni su i mnogi manji ulomci kojima je bilo teško odrediti porijeklo zbog lošeg stanja, ali su procijenili da su mnogi ostaci i stariji od novog vijeka. U posljednjoj fazi istraživanja 2013. godine pronađeno je nekoliko očuvanih drvenih dijelova konstrukcije gata te su ih odnijeli na laboratorijsko testiranje starosti.

Drvo kojim je podupirana konstrukcija na mjestima klizišta žive stijene posječeno je između 425. i 595. godine što je potvrdilo prvotnu teoriju Zdenka Brusića da je pronađeni lokalitet iz rimskoga doba. Trenutno je to jedini pouzdani podatak koji lokalitet postavlja u kasnoantičko razdoblje, a smisao mu daje i činjenica da se kršćanski sarkofazi u Dalmaciji razvijaju od III. pa sve do VII. stoljeća, piše Jutarnji list.

I.B.