Talijanska vojska je na današnji dan 1921. silom ukinula Labinsku republiku

Kratkotrajnu Labinsku republiku, koju su proglasili lokalni rudari, srušile su talijanske vlasti uz nemilosrdnu uporabu sile 8. travnja 1921. godine.

Samoupravna republika nastala je uslijed štrajka rudara koji su bili revoltirani postupcima lokalnih fašističkih vlasti zbog talijanizacije Istre i robovskim iskorištavanjem domaćeg stanovništva.

Naime, Italija je poslije Prvog svjetskog rata dobila Istru, a prije preuzimanja vlasti u Italiji fašistički odredi zaposjeli su sjedište radničkog odbora u Trstu 1921. godine, zapalili ga te napali predstavnike sindikata rudnika Raše.

Ovo je izazvalo revolt rudara, a kulminacija se dogodila 2. ožujka kada se oko šesto rudara okupilo na trgu u Vinežu (tzv. krvova placa) u znak prosvjeda protiv fašista koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga vođu Giovannija Pipana. Bunt se ubrzo širi te se pretvara u generalni štrajk kojem ubrzo pristupa više od 2.000 rudara.

Rudari su potom zauzeli rudnike i rudarska postrojenja, minirali prilaze oknima u Krapnu, Vinežu i Štrmcu te organizirali naoružane postrojbe pod nazivom crvene straže, kojima je zapovijedao Francesco da Gioz.

Politička i socijalna pitanja rješavao je rudarski komitet na čelu s Pipanom. Štrajk se zatim pretvara u politički prosvjed pod geslom Kova je naša (Jama je naša), a upravi rudnika postavljeni su ekonomski zahtjevi (povišenje nadnica i dr.).

Budući da su se pregovori odužili, rudari su odlučili sami organizirati proizvodnju. Sišli su u jame i za rukovoditelja postavili rudarskoga tehničara Dagoberta Marchiga. Istodobno su, plašeći se štrajkolomaca, uhitili i zatočili 13 rudara Sicilijanaca sklonih upravi. Uprava je taktizirala i tobože pregovarala, a u stvari je čekala pojačanje iz Italije.

Talijanska vlada 8. travnja odlučuje se na poduzimanje energičnih mjera te s mora i kopna na rudare šalje vosku i redarstvene snage. Zatečeni rudari povukli su se kraj Štrmca, gdje su pružili oružani otpor. No, kako su bili slabo naoružani i neiskusni, ubrzo su morali odustati. Uslijedila je odmazda, tijekom koje je uhićeno četrdesetak pobunjenika, a dvojica su poginuli.

Uhićeni rudari smješteni su u zatvore u Puli i Rovinju, a sudski proces održan je u Puli od 16. studenog do 3. prosinca iste godine. Optužnica je teretila 52 rudara za okupaciju rudnika, uspostavu sovjetskoga režima, suprotstavljanje vlastima, miniranje skladišta, držanje eksploziva i niz drugih nezakonitih radnji. Odvjetnici su uspješno obranili optuženike, te je porota donijela oslobađajuću presudu. Uprava rudnika iskoristila je štrajk za raskid s austrijskim kapitalom.

Ovaj ustanak istarskih rudara smatra se prvim svjetskim antifašističkim ustankom uopće, prenosi Povijest.hr.