TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 14 Bragoc – Najribarskiji brod Jadrana

Nastavljamo na temu opisa i tipologije naših jedrenjaka a pomalo i na započete komentare o našem zvaničnom pomorskom nazivlju. Tema je bragoc kod kojega se u nazivlju pojavljuje  teza da je to istarska inačica bracere. To je mišljenje koje se kod nas u nekakvim opisima i terminologijama povlači i prepisuje još iz vremena Austro-Ugarske. Na tu besmislicu reagirali su i brojni talijanski autori kojima je stalo do očuvanja vlastite pomorske baštine.

Na temu bragoca, njegove povijesti, izgleda i konstrukcije objavljeno je niz knjiga i objava. Kod naših susjeda Talijana po tom pitanju ne postoje dileme i oni svoju pomorsku baštinu obrađuju, čuvaju i objavljuju na vrlo kvalitetan način. Kod nas kao da se radi o nekim sporednim slučajnostima a ne o pomorstvu i brodovima koji su bili presudni za trgovinu, razmjenu  znanja i tehnologija. Brod, kao prvo i osnovno sredstvo u komunikaciji sa bliskim ili udaljenim kulturama.

Ovaj kratki prikaz o bragocu trebao je znatnu pomoć znalca o tradicijskim brodovima pa  ga tako supotpisuju Željko Skomeršić i Nenad Bojmić.

Bragoc

Tipični predstavnik brodova venecijanske lagune. Ako bi koji brod zaslužio perjanicu kao najribarskiji onda je to svakako bragoc. Plovio je do nedavno širom Jadrana.  Još uvijek nije u potpunosti nestao jedino je vremenom doživio neznatne preinake osobito u pogledu ugradnje motornih pogona. Porijeklo mu nije posve određeno. Prvo spominjanje bragoca je još u XVIII st. dok je pravi razvoj doživio stoljeće kasnije. Njegova se pojava povezuje sa potrebom da se prezahtjevna ribarska tartana (Chioggia) zamijeni nešto jednostavnijim i okretnijim brodom. Bragoc je odlično ispunio tu zadaću, učinkovit, čvrst, upravo stvoren po mjeri ribara. Iako je originalno Ćozot svakako je dio i naše pomorske i brodograđevne baštine.  Dosta je bio u upotrebi na istarskom području i Kvarneru (gradio se u Rovinju). Na starim fotografijama vidimo ih  veći broj u Krku ali i drugim mjestima diljem obale. Moglo ih se vidjeti u Dalmaciji, gdje su naročito često dolazili talijanski ribari Ćozoti koji su ribarili oko naših otoka.

Nedavno je u Krku obnovljen bragoc Paolina i sada redovito sudjeluje na svim manifestacijama posvećenim pomorskoj baštini.

Po elementima gradnje jednostavan, ravnog dna, bez kobilice, s malim  gazom, prednja statva pri vrhu povijena unazad, zadnja malo zaobljena sa neobično velikim kormilom koje je sezalo duboko ispod broda. Kormilo (visine i do 4m) da bi se moglo podići bilo je opremljeno jakim sustavom kolotura i konopa. Konstrukcijskim rješenjima formiranja trupa u potpunosti odudara od principa gradnje bracera i trabakula. Duljina od 8,5 do 12 m, nešto rjeđe i do 14 m. s omjerom dužine i širine  oko 4:1. Opremljen sa dva jarbola (prednji nagnut prema pramcu i znatno kraći) i oglavnim jedrima. Jedra se podižu jakim konopom koji prolazi kroz provrt na vrhu jarbola često ojačan rakovinom (Palo santo) a priteže se preko dvije trostruke koloture smještene u grotlu uz jarbol, učvršćene za kontrakobilicu – parmezal. Tako vitkom brodu stabilnost je davalo ravno dno i veliko kormilo a to je i pogodovalo načinu ribolova povlačnim mrežama. Paluba potpuno zatvorena sa grotlom i purtelima zatvorenim poklopcima. Dobro je podnosio jak vjetar i valove. U tu svrhu mogao je biti opremljen i folkama. Po svemu neobičan, što je vidljivo i po oputi koja nije simetrična. Pripona (sartija, sartiga) na lijevom boku pritezala se uvijek pomoću šupljih glava (buceli) dok je na desnom priteg bio paranak, konop sa dvije trostruke koloture. Manji bragoceti (bragozzrtto) oko 9 m duljine plovili su uglavnom na području lagune dok su veći – brgoci (bragozzo) od 12 pa do 14 m plovili i ribarili po cijelom Jadranu. Opremu su činila i vesla koja su se oslanjala na posebnu vrstu soha – forcole kakvima su bile opremane i bracere, štilci i ponekad leuti.

Trup je bio crne boje zaštićen katranom i paklinom, na mrtvoj bandi dekoracija geometrijskim oblicima kakvu se moglo uočiti i na dijelu unutarnje konstrukcije. Česti motiv na pramcu je anđeo sa trubom prikazan kao balerina. Ta je dekoracija upravo specifična za Cioggiu. Za bragoce se nije moglo reći da su brodovi bogatih jer ribari to sigurno nikada nisu bili ali dekoracija je bila važna i uvijek je prepuštana izvježbanim ljudima. Jedra posebno obojena a prevladavaju crvena, oker i žuta boja, nešto rjeđe plava, crna i zelena. Gotovo redovito je imao vjetrokaz na jarbolu – penelo (cimarol), po kojem se prepoznavalo vlasnike (nešto poput grba) a ujedno su bili i u funkciji simboličnog zaštitnika broda. Na gotovo svim slikama bragoca vide se mreže kojima su radi pranja ili sušenja prekriveni brodovi od vrha jarbola na niže. Oni koji su ih viđali kažu da su Ćozoti bili niska rasta, okretni, pregoreni od sunca i mora,s malom bradicom ili brkovima, u drvenim klompama i obaveznom lulicom u ustima.

Ribarilo se na dva načina. Manju koću povlačio je jedan brod i to bočno. Na provi i krmi postavljene su oblice kako bi se što više proširio ulaz u mrežu a brod je razvijenim jedrima bočno klizio i povlačio mrežu. Veću mrežu (tartana) vukla su dva bragoca, svaki jedan krak, pa su oni svojim odstojanjem osigurali dovoljni zahvat mreže.

I što reći kao zaključak? Neosporno je da naša pomorska baština obiluje riječima koje se naziva talijanizmima, turcizmima, noštromizmima i tko zna kakvim još izmima no one su tu kao dio naše povijesti i dodira s raznim kulturama. Nekom odlukom možemo ih zanemariti i proglasiti zastarjelima ili neprikladnima ali time prepuštamo zaboravu veliki prostor u kolektivnom pamćenju naroda.

Jednom prilikom naš veliki istraživač pomorske baštine gospodin Velimir Salamon je rekao: Zar je doista potrebno da brod postane arheološko nalazište da bi zavrijedio pažnju šire javnosti? Nadam se da ne a u tom smislu je i ovaj moj mali doprinos, mada mislim da će svi komentari i napisi ovoga tipa proći kao u pjesmi „Uzalud vam trud svirači“ . Na koncu da ne propustim ispuniti obećanje o poslastici u pomorskom nazivlju. Naučio sam da je plovni objekt, po definiciji – objekt za plovidbu morem. Do neke druge priče zdravi bili.

Nenad Bojmić

PROČITAJTE JOŠ:

TRAGOM POMORSKE BAŠTINE 12.1. Gajeta i Bracera