Trgovački sud donio presudu - “3. maj” mora platiti 2,8 milijuna kuna Učilištu Uljanik

RIJEKA - Sudski epilog dobio je i višemilijunski spor između riječkog “3. maja” i nekadašnjeg Uljanikovog Učilišta. Na Trgovačkom sudu u Rijeci donesena je nepravomoćna presuda. Prema njoj riječko brodogradilište mora tvrtki bivših uljanikovih menadžera platiti 2,8 milijuna kuna na račun glavnice a po osnovi ugovora o pozajmicama iz 2017. i 2018. godine, uvećano za zakonske kamate.

Tu je i otprilike 415.000 kuna troškova parničnog postupka. Taj novac već je, uvjetno rečeno, izvučen iz financijskih tokova riječkog škvera i leži na posebnom računu u Fini, na koji je pospremljen još u ljeto prošle godine temeljem prethodne mjere koju je izdao sud radi osiguranja novčane tražbine tužitelja odnosno Učilišta Uljanik, piše u subotu Novi list.

Hoće li će se taj novac preliti na račun Uljanik Učilišta, ustanovu koju je za 101.000 kuna kupila tvrtka B.&G. Solutions, u vlasništvu bivših uljanikovih menadžera Borisa Dvoršaka i Gorana Pikota, ovisit će o daljnjim pravnim koracima i eventualnoj žalbi koja bi mogla uslijediti na prvostupanjsku presudu.

Ravnatelj “3. maja” Edi Kučan ne krije razočaranje odlukom suda te najavljuje daljnju pravnu borbu.

Valja podsjetiti da su iz Učilišta Uljanik na račun tih istih pozajmica prije dvije godine već naplatili oko 200.000 kuna.

Naplatili bi i cjelokupni dug da je u trenutku kad su aktivirali mjenice, na trećemajskim računima bilo dovoljno novca. Na ovakav potez Nadzorni odbor “3. maja” reagirao je kaznenom prijavom protiv Pikota, Dvoršaka, ali i stečajnog upravitelja Uljanikovog društva 'Poslovno informacijski sustavi' (PIS), kao bivšeg osnivača Učilišta.

Nije poznato u kojoj je fazi ta kaznena prijava, ali se zato ovih dana po pitanju druge kaznene prijave koja je išla iz “3. maja” oglasio riječki DORH koji pokreće istragu oko 'nenamjenskog trošenja sredstava državne potpore' u vrijeme dok se “3. maj” restrukturirao pod kapom Uljanika.

U kontekstu aktualne istrage Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci oko nenamjenskog trošenja državnog novca koji je trebao služiti restrukturiranju riječkog brodogradilišta, a završio je na adresama drugih Uljanikovih društava kroz pozajmice, vrijedi spomenuti da je u jesen 2015. godine “3. maj” posudio novac i Uljanik PIS-u. U pitanju je 44,5 milijuna kuna i trebala je to biti kratkoročna pozajmica, ali ista nikad nije vraćena riječkom škveru. Istovremeno, PIS je 2014. Uljanik brodogradilištu dao pozajmicu od 32 milijuna kuna, koja isto tako nije vraćena.

Pikot i Dvoršak, krajem 2020. godine, tuže “3. maj” za preostali dug. Iz riječkog škvera ustali su protutužbom tražeći da se ugovori o pozajmicama proglase ništetnima, između ostalog, i da je riječ o fiktivnim ugovorima odnosno prikrivenom pravnom poslu povrata zajma koje je riječko brodogradilište dalo osnivaču Učilišta, Uljanikovom društvu Poslovno informacijski sustavi (PIS).

Trgovački sud nije uvažio njihove tvrdnje. Utvrdio je da za takvo što nema dokaza. Jedan od svjedoka u ovom postupku bio je i bivši direktor “3. maja” Maksimilijan Percan kojeg, zajedno s njegovim nekadašnjim šefovima, čeka suđenje na riječkom Županijskom sudu u aferi Uljanik.

Sve upućuje na to da je obuhvaćen i novom istragom riječkog tužiteljstva o tome kako se u “3. maju” trošio novac od državnih potpora na pozajmice. Percan je pred Trgovačkim sudom u Rijeci ustvrdio je, pak, da se nije radilo ni o kakvom fiktivnom poslu, da su predmetni ugovori bili doista ugovori o zajmu, a elaborirao je i da su zajmovi unutar Uljanik grupacije bili uobičajena praksa te da je financijska služba unutar matičnog društva Uljanik d.d. bila ta koja je birala odakle je najbolje uzeti zajam s obzirom na stanje svake pojedine članice. Potvrdio je i da “3. maj” u to vrijeme nije imao svoju zasebnu financijsku službu.

I dok su zaposlenici drugih Uljanikovih društava dobili ili se mogu nadati da će doći do svojih neisplaćenih plaća, dijelom ili u cijelosti, zaposlenici PIS-a, njih oko 150, morali su se zadovoljiti minimumom koji u slučaju blokade ili stečaja poslodavca osigurava Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT). Stečaj PIS-a odrađen je, praktički, jednim potezom pera. Istog dana kad je otvoren, stečajni je postupak i zatvoren jer se konstatiralo da to Uljanikovo društvo nema imovine koja bi mogla pokriti troškove stečaja.

Troškovi  su procijenjeni na blizu 1,8 milijuna kuna i glavninu toga činila su radnička potraživanja. I Učilište Uljanik bio je dio imovine PIS-a, međutim, na stečajnom ročištu zauzet je stav da je riječ o neunovčivoj imovini i to na temelju izjave zadnjeg službujućeg direktora PIS-a Borisa Dvoršaka, koju je dao pod kaznenom i materijalnom odgovornošću.

Zakonski zastupnik dužnika dostavio je privremenom stečajnom upravitelju javnobilježnički ovjerenu izjavu od 19. veljače 2019., danu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, iz koje proizlazi da se imovina dužnika sastoji od pokretnina i potraživanja. U izjavi se, među ostalim, navodi da je dužnik osnivač ustanove Učilište Uljanik, Ustanova za obrazovanje odraslih, Pula, Flaciusova 1. Učilište Uljanik je pravna osoba osnovana radi trajnog obavljanja društvene djelatnosti koja, pritom, ne stječe dobit, pa se s obzirom na navedeno osnivački udjel u navedenoj ustanovi ne može smatrati imovinom koja se može unovčiti, navodi se u izvješću privremenog stečajnog upravitelja Marka Zagorca, koje i dan danas stoji objavljeno na e-oglasnoj ploči suda.

Na popisu PIS-ovih potraživanja i drugovanja prema drugim društvima Uljanik grupe u stečajnom postupku pred pazinskim sudom nigdje se ne može pronaći da Učilište Uljanik, čiji je vlasnik, od “3. maja” potražuje na račun pozajmica 2,6 milijuna kuna, da postoje validni ugovori i još validnija sredstva osiguranja za njihovu naplatu. Ostaje nejasno zašto se u likvidacijskom postupku Uljanik PIS-a taj podatak izostavio, tim više što je sve to zavedeno u poslovnim knjigama Učilišta.

Nakon što je Vlada u ljeto 2019. godine odlučila dati šansu “3. maju”, izdajući jamstva za kredit od 150 milijuna kuna za pokretanje proizvodnje, Učilište Uljanik odjednom postaje tražena roba. Stečajnom PIS-a javlja se zainteresirani kupac, tvrtka Uljanik Standard, nudeći 35.000 kuna za Učilište Uljanik. Prema navodima samog Zagorca, to je bio signal da se Učilište kao imovina PIS-a ipak možda može prodati. Mišljenje mijenja i Boris Dvoršak, koji zajedno s Pikotom, u to vrijeme za 10 kuna osniva tvrtku B.&G. Solutions.

Zagorac objavljuje prodaju Učilišta Uljanik, i to na internet stranici Sudačka mreža, najprije za 200.000 kuna, potom za 150.000 i kad je u trećem pokušaju cijena pala na 100.000 kuna stiže ponuda B.& G. Solutions, piše Novi list.

I.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Poslodavac godine za osobe s invaliditetom - 3. Maj

Prema novim podacima u Hrvatskoj je 624.019 osoba s invaliditetom. Treći Maj je, naime, poslodavac godine za osobe s invaliditetom. Priznanje se dodjeljuje poslodavcima koji prednjače u njihovom zapošljavanju i pružaju jednake prilike za zapošljavanje, obrazovanje, napredovanje i sigurnost…

Morski HRJurica Gašpar