>
Urica Oguić rođena je davnog 20. lipnja 1921. godine, a službeno zvanje čipkarice dobila je 1936. godine, nakon završene trogodišnje čipkarske škole, prenosi Radio Pag.
- Šiti me naučila moja baka Urica Maržić još dok sam bila mala. Moja baka je pola Paga naučila šivati čipku. Odrasla sam na pijaci u bakinoj kući, na lijevom uglu Ulice Vida Matasovića. Baka bi okupila djecu i učila nas šivati. Sašile bismo malu okruglu i prodale je - citat je Urice iz knjige Cvijet Kamena – Priča o paškoj čipki Josipa Portade.
Prvu je svoju čipku prodala 1929. godine i to češkim turistima, a općenito za minula vremena kaže da su bila bolja iako su bili vrlo siromašni.
- Bili smo siromašni, ali smo bolje živjeli. Poslije mise smo šetali po pijaci ili po rivi, ovisno da li je bila bura ili jugo. Šetale smo po dvije pod ruku ili su išle dvije ženske i dva muškarca s kraja. Riva od općine do mosta je bila krcata ljudi. Vladala je velika ljubav medu ljudima i poštovanje. Nikad nisam čula da je neki mladić rekao ružnu riječ djevojci. Danas svi žive svaki za sebe. Na pijaci, gdje sam odrasla, bilo je mirno. Kada sam bila djevojka dečki bi tiho pjevali s gitarom pod prozorom: „Ako si legla spat bila ti laka noć”. Posebno su pjevale muške, a posebno ženske klape. Tijekom večeri mi bi šivale, a oni bi pod prozorima pjevali.
Život je bio lijep. Prvog maja dečki bi stavljali cvijeće na prozor, ali i radili dešpeti pa bi recimo nešto stavili na vrata da se ne može izaći iz kuće. Svi smo se dobro poznavali i puno družili - rekla je Urica.
Iz samih redaka lako se da zaključiti koliko je drugačiji, težak, ali lijep i sadržajan bio život Urice Oguić, najstarije paške čipkarice.
J.T.
PROČITAJTE JOŠ:
© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev