U 19. stoljeću održavala legendarne plovidbe, u Drugom svjetskom ratu poslana na morsko dno

Parobrod Pannonia je plovio u floti riječkog Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva kao putničko teretni brod. Građen je kao novogradnja broj 324 uz cijenu od 300 tisuća forinti 1896. godine u brodogradilištu Wigham Richardson Newcastle u Engleskoj. Imao je 779 bruto tona, bio dug 67, širok 8,9 metara te je imao čelični trup s dvostrukim dnom.

Snagom parnog stroja četverostruke ekspanzije od 1500 KS preko jedne propele je razvijao brzinu od 16 čvorova. Prvi je put doplovio u Dubrovnik 10. rujna 1896. godine. Mogao je ukrcati 490 putnika za koje je imao 46 kreveta u prvom i 34 kreveta u drugom razredu. Posadu je sačinjavalo osam časnika i 31 mornar. Šest godina poslije, s istih navoza i u floti istog brodara, Pannoniji se 1902. godine priključio i blizanac Godollo te 1904. godine i nešto manja Salona, piše Dubrovački dnevnik.

Redovitu prugu Pannonia je održavala u paru s brodom Hungaria i to, kako stoji u tadašnjem prospektu, utorkom iz Rijeke u 10:30 sati preko Zadra, Splita i Gruža do Kotora (povratno putovanje traje ukupno 54 sata) te petkom u isto vrijeme, ali samo do Gruža (povratno putovanje 44 sata). Hungaria je polazila nedjeljom u 1:00 sati s pristajanjem u Zadru, Splitu, Korčuli, Dubrovniku, Herceg Novom i Kotoru. Za povratno putovanje joj je trebalo tri i po’ dana. Navedene luke u na njemački tiskanom prospektu nemaju hrvatska imena nego talijanska: Fiume, Zara, Spalato, Curzola, Gravosa, Castelnuovo i Cattaro.

Pannonia je u spomenutom prospektu imala velike salone, salon za dame, salon za pušače, odvojene kabine, veliku šetnu palubu, restoran, električnu rasvjetu, dobru poslugu i sve ostalo potrebno za udobno i komforno putovanje. Za vrijeme pristajanja u luci Gruž parobrod je imao svoju rasvjetu dok je prva električna rasvjeta luke došla iz termoelektrane Elin na Batali punih pet godina kasnije.

Tako su na prestižnoj dužobalnoj jadranskoj pruzi iz Trsta i Rijeke gotovo svakodnevno plovili najbolji i najbrži brodovi riječkog Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva, Austrijskog Lloyda i to u konkurenciji s Dubrovačkom parobrodarskom plovidbom koja je 1896. u promet uvrstila svoj parobrod Petku. Takva putovanja od Trsta do Kotora s ticanjima ranije spomenutih luka krajem 19. stoljeća uglavnom su trajala ne dulje od 24 sata.

Nakon punih 100 godina, trajanje putovanja brodom na ovoj relaciji se nije bitno promijenilo. Ta putovanja su postala sve rjeđa, a prema Trstu i Kotoru odavno ih više niti nema, te se na kraju ta pruga skroz ugasila 2015. zbog sve većih troškova broda, a premalo putnika.

U prvom svjetskom ratu Pannonia služi kao bazni brod njemačkih podmornica u Kotoru i u borbama je bila teško oštećena. Obnovljena, nakon rata 1923. godine nakratko ulazi u sastav flote novoosnovane Jadranske plovidbe u Sušaku pod imenom Sarajevo. Okupacijom Rijeke, Talijani osnivaju brodarsko poduzeće Marittima Costiera Volosca- Fiume, koje te iste 1923. godine preuzima Sarajevo i mijenja mu ime u Eneo. Nakon tri godine, pod istim imenom prelazi u sastav venecijanskog brodara San Marco.

Eneo je 1930. godine prodan grčkom brodaru Lakoniki SN Co. iz Pireja koji mu mijenja ime u Leon. U Egejskom moru sljedećih deset godina održava redovnu prugu tičući luke: Volos, Halkida, Pirej, Hania, Rethimnon i Iraklion. Nažalost, u njemačkom zračnom napadu 18. travnja 1941. na otvorenom moru, ploveći između egejskih otoka Alonissos i Kyra Panagia u Sporadima, Leon je pogođen s nekoliko bombi te je uskoro potonuo na morsko dno.

Tako je za sva vremena, stara i islužena Pannonia potpuno nestala sa svojim legendarnim plovidbama koje je imala na našoj obali Jadranskog mora, prepuštajući svoje mjesto mlađim i komercijalno isplativijim brodovima piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

A.B.