U Omišu predstavljena monografija „Fala ti Bože, ča iša san ovin sviton  – klapa Vinčace 1999.-2019.“

OMIŠ – U subotu 28. kolovoza u organizaciji Festivala dalmatinskih klapa Omiš i klape Vinčace iz Novog Vinodolskog predstavljena je monografija autorice Herci Ganza: „Fala ti Bože, ča iša san ovin sviton – klapa Vinčace 1999.-2019.“ Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta predstavljanje se umjesto u klaustru Franjevačkog samostana održalo u crkvi Gospe od Karmela na Skalicama u Omišu.

Muška klapa Vinčace pobjednik je ovogodišnjeg 55. FDK Omiš prema ocjenama stručnog ocjenjivačkog suda i osvajač ukupno pet zlatnih i jednog srebrnog štita, najsjajnijih omiških odličja. U Omišu, središtu klapskog kruga, klapa je imala čast predstaviti monografiju koja slikom i riječju objedinjuje dvadeset godina predanog rada, prijateljstva, druženja, uspjeha i ljubavi prema klapskoj pjesmi, ali i prema Omišu, njenoj kolijevci. Sve je to svojim perom na papir prenijela i začinila vrsna spisateljica Herci Ganza, koja se već profilirala u pisanju klapskih monografija: „Festival dalmatinskih klapa Omiš 1967-2016“,„Nima vaki testamenta – biografija Ljube Stipišića Delmate“, kao i brojnih drugih. Sam je naslov monografije uzet iz refrena pjesme ,,Kuća sritnog čovika“ na stihove Ružice Jerončić i glazbu Krešimira Magdića.

Nakon pozdravnog govora gradonačelnika grada Omiša gosp. Ive Tomasovića prvi je o knjizi govorio povjesničar i književnik, Omišanin s adresom stanovanja u Rijeci, prof. Bože Mimica. U svom izlaganju rekao je kako Hercini eseji u prvom djelu knjige spadaju u antologiju povijesti Vinodolskog kraja i mogu poslužiti kao udžbenik za škole. Istaknuo je kako ova monografija sintetizira sva događanja svih klapa u istarsko-goransko-primorskoj regiji i sigurno i u tom dijelu daje veliki doprinos hrvatskoj znanosti i hrvatskoj povijesti. O klapi Vinčace, prof. Mimica još je rekao:

– Ono što zadivljuje je to što nisu samo vrhunski pjevači nego i zaljubljenici u klapsku pjesmu. Oni su ljudi koji se znaju družiti, dečki koji su u Marinovoj i Mitovoj konobi pjevali i dočekivali kasne noćne sate. Oni su se združili s Omišem. Njih Omiš voli, ali i oni vole Omiš. I nije slučajno da se upravo ovdje u Omišu događa predstavljanje ove monografije. Ono što je simbolika u priči Vinčacea je vijenac od mažurane koji ima blage cvjetove. Oni su utkali u taj vijenac od svog imena pet plavih cvjetova to jest pet nagrada ovog Grada…

Iz izlaganja Ane Pernić, voditeljice gradske knjižnice u Buzetu, aktivne članica brojnih kulturnih udruga, inicijatorice i koordinatorice brojnih kulturnih i tradicijskih manifestacija na Buzeštini, te recenzentice monografije izdvajamo:

„(…)pred sobom imamo očaravajuću monografiju klape Vinčace čija je autorica vrhunskim stilom pripovijedanja postigla da ova knjiga pjeva. Iz svake njezine stranice izvire glazba, čuje se…osjeća…poetičnošću zanosno osvaja čitatelja.

(…)ova monografija daruje nam opširnu, a gotovo nepoznatu povijest klapskog pjevanja na području sjevernog Jadrana. Iako ne tako davna, tek polustoljetna tradicija vrlo je bogata i u klapskim okvirima značajna i po broju klapa i njihovih pjevača, kao i po njihovoj kvaliteti i uspjesima na svim Hrvatskim, ali i inozemnim pozornicama. I dok za najuspješnije klape poput Vinčacea, Crikvenice, Fortunala, Luke, Kastavaca i Kastavki, rijetko tko nije čuo, osobitu draž daje pregled vokalnih skupina koje su bile temelj i pokretač klapskog pjevanja na Kvarneru. Zahvaljujući ovom uratku, taj je dio klapske baštine otrgnut iz zaborava i zabilježen za budućnost. Ovo poglavlje monografije dojmljivo opisuje nit koja, od samih začetnika klapske pjesma ne Kvarneru pa do osnutka klape Vinčace, prati klapski život ovoga bazena. Kroz pjesmu svih spomenutih klapa, njihove obiteljske, prijateljske i pjevačke veze tinjala je iskra koja se na posljetku pretočila u plamen najuspješnije i najupečatljivije sjevernojadranske klape.

(…)Knjiga vrvi emocijama. Čitajući je, u jednom trenutku zadrhtite od poštovanja i divljenja, u drugom zaplačete zbog siline osjećaja koje prenose članovi klape, a zatim se zdušno smijete njihovim dogodovštinama. I cijela je pisana u tom duhu vjerno prenoseći kolektivni karakter klape, nabrajajući sve uspjehe, ali uvijek skromno, ponizno, nikada ne pretjerujući s pohvalama, uz neizostavnu prisutnost humora, vrlo britke duhovitosti koja daje jedinstven šarm tekstu oslikavajući svaki prizor toliko iscrpno da se jednostavno nađete u središtu događaja koji se opisuje. Tekst obiluje anegdotama, događajima iza svjetla pozornice, duhovitim zgodama, intimnim pričama, dosad poznatima tek malom krugu njihovih najvjernijih pratitelja. Događaji su to koji se često izostavljaju iz uobičajenih biografija i monografija, ali ovoj su knjizi dali poseban timbar, prepoznatljivost svojstvenu upravo članovima Vinčacea. Čitajući tekst, možemo si jasno predočiti kako ga oni puni žara prepričavaju, osjetiti njihov ponos, nostalgiju i zanos, uroniti u priču koja nas potpuno obuzima.

(…)ostaje nam duboko se pokloniti autorici Herci Ganza, uredničkom odboru, svima koji su sudjelovali u izradi ove monografije, a nadasve glavnom uredniku Radovanu Baričeviću i ostalim članovima klape Vinčace jer je njihovom zaslugom, čuvanjem, bilježenjem, prisjećanjem i arhiviranjem zauvijek sačuvana memorija klape Vinčace, tog malog fenomena sjevernog Jadrana, klape koja je zasjala među najsjajnijim lučonošama klapske tradicije.

I nije moglo biti boljeg naziva knjige… jer svaki će se čitatelj složiti: Fala ti, Bože, ča idu ovin sviton!“

Predstavljanje monografije pjesmom je uveličala klapa Vinčace, a program je moderirao ravnatelj FDK Omiš, prof. Mijo Stanić. Iz njegovog izlaganja izdvajamo:

(…)Siguran sam da svaki klapaš ili klapašica iz bilo koje klape, čak i ako nema nikakvih dodirnih točaka s članovima klape Vinčace, lako može uživati u štivu i poistovjetiti se s protagonistima ovih priča, jer sve su klapske priče o druženjima, putovanjima i nastupima slične. (…)Vrijedno je, za trajni spomen, što se autorica potrudila u prvom dijelu knjige napisati i po prvi put na jednom mjestu objediniti podatke o uistinu brojnim klapama s područja primorja i Kvarnera od kojih su mnoge ostvarile zapažene uspjehe i na Festivalu u Omišu. Zapravo, to je ono što me, ne samo u knjizi nego općenito, najviše intrigira, fascinira i kao Omišanina čini beskrajno ponosnim. Koliko neizmjerne ljubavi prema klapskoj pismi, koliko požrtvovnosti u radu i pedantnosti u interpretaciji imaju sve klape koje dolaze sa sjevera, a među njima ponajprije Vinčace kao najtrofejnija među njima. Koliko poštovanja imaju prema omiškom Festivalu, dolaze i vraćaju se u Omiš, koliko vole ovaj Grad. Ova je monografija priča i o toj ljubavi prema Omišu, stoga nije ni malo slučajno da se nakon Novog Vinodolskog promocija održava upravo ovdje. Nije slučajno ni to što je knjiga dobila naziv po natpisu na kući koja se nalazi u starom dijelu našeg Grada.“

Prvi tenor klape Vinčace i glavni urednik knjige, Radovan Baričević osvrnuo se faktografski na povijesni pregled nastanka klapskog pjevanja na Kvarneru. Time je želio istaknuti činjenicu da današnja klapa vuče korijene iz tog vremena. Gotovo svaki član klape Vinčace ima nekog starijeg člana obitelji koji je pjevao u nekoj od tih klapa. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u stvaranju monografije, posebno prvom umjetničkom voditelju profesoru Pavi Kombolu, te sadašnjem umjetničkom voditelju Sveti Popoviću bez kojeg, kaže kaže, ne bi osvojili niti jedan štit. Najemotivniji trenutak večeri bio je kada je pozvao članove prve postave klape Vinčace iz 1999. godine da zapjevaju, a pljesak publike u punoj crkvi Gospe od Karmela izmamio ih je na bis.

Uslijedilo je iznenađenje za članove klape. Na inicijativu supružnica i djevojaka aktualnih pjevača klape Vinčace, ravnatelj FDK Omiš prof. Mijo Stanić u ime Grada Omiša i FDK, uručio je klapi Vinčace unikatni poklon prijateljstva…žižulu u pitaru s grumenom omiške zemlje za koju je Grad Novi Vinodolski u svom središtu već pripremio mjesto gdje će je posaditi, a pokraj nje će stajat spomen-ploča s natpisom:

Iz omiške zemlje ponikla

U slavu klape Vinčace

Na ponos novljanskoj zemlji koja ju je primila.

Ispreplelo se korijenje žižule

U vijenac nevenja i kalomperja

Da čvrsto i zauvijek veže klapsku pismu

Od Omiša do Novoga.

Fala ti, Bože, ča idu ovin sviton!

Na samom kraju u emotivnom izlaganju autorica monografije, Herci Ganza je istaknula:

– Gradovi imaju svoje klape. I klape imaju svoje gradove. Kao biografkinja ove klape koja nam se večeras predstavlja u pisanom izdanju, uvjerila sam se da je Vinčace klapa s dva grada: Grada Novog Vinodolskog čijim je tradicijskim zvukom koji teče njihovim krvotokom oplemenila klapsku pismu i grada Omiša koji je članove ove klape nadahnjivao i motivirao da pomiču osobne granice, ali i letvicu glazbenog perfekcionizma ukupne klapske familije.

(…)Vinčace već 22 godine spaja glasove u čudesna suzvučja, generacije požrtvovnih pjevača sjevernojadranskog klapskog bazena veže u unikatnu glazbenu družbu, a od večeras cijeli gospodski primorski kraj, s ponosom mogu reći, veže neraskidivim srodstvom s dalmatinskom puntarskom dušom među koricama jedne knjige kojoj su inicijatori, realizatori i krsni kumovi prvenstveno članovi klape i najužeg uredničkog odbora, ali i svi koji su je pomogli ispisati: svojim trudima, svojim glasovima, svojim sjećanjima, dnevničkim zapisima, sačuvanim fotografijama, osobnim spomenarima, zajedničkim trofejima, višesatnim telefonskim intervjuima, ispričanim anegdotama, lipin besedama, prijateljskom podrškom.

(…)Naslov knjige u stihovanoj nam je inačici kamenog portala donirala omiška pjesnikinja Ružica Jerončić, a profinjenu naslovnicu dugogodišnja festivalska slikarica Vanja Rogošić Ojdenić, što dodatno potvrđuje neupitne spone s ovim gradom, prijestolnicom klapske pisme.“

Nakon promocije druženje okupljenih do kasno u noć nastavilo se, a gdje drugdje nego na Trgu dr. Franje Tuđmane, odnosno ispod Žižule.

FDK

PROČITAJTE JOŠ:

Promocija monografije klape Vinčace – “Fala Ti Bože, ča iša san ovin sviton”