>
Izvanredni profesor dr. sc. Petar Kružić, morski biolog s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, skrenuo je pozornost na temu o kojoj se u posljednje vrijeme često piše; utječe li doista negativno marikultura na morski okoliš u Jadranu?
Nedavno je objavljen poziv na potpisivanje peticije da se zaustavi planiranje i širenje marikulture uz istočni dio otoka Cresa na pozicijama Merag (200 tona ribe godišnje) na dva uzgojna polja u zahvatu maksimalne površine 15 hektara i proširenje uzgajalište Plavnik (970 tona ribe i 50 tona školjkaša godišnje) maksimalne površine od 60 ha. Mišljenje stanovništva otoka Cresa je da će taj zahvat donijeti više štete nego koristi lokalnoj zajednici.
Hajmo sad redom. Da, postoji nekoliko uzroka onečišćenja mora u Republici Hrvatskoj. Prvi je svakako kanalizacija iz gradova i mjesta koja je najgori oblik štete za Jadransko more. Da ne pišem o ilegalnoj kanalizaciji. Bilo bi previše. Nešto se radi na smanjenju tog negativnog utjecaja, ali definitivno premalo i presporo. Uvijek ista priča, more će to sakriti. Stari način da se kanalizacije odvede par sto metara od obale, na dubinu 40 i više metara ne funkcionira, jer se dobar dio toga vraća na obalu. Za upwelling (iliti hrv. uviranje) ste čuli, a bure ne nedostaje na Jadranu. Pa onda imamo nasipavanje obale (plaža) pod krinkom „nadohrane“ i pripreme za novu turističku sezonu, gdje se bacaju u more ogromne količine zemlje (čitaj hranjivih soli za cvjetanje mora). To sada rade, dok čitate ovaj tekst. Tu je i ogromna količina otpadnih voda (čitaj fekalija) iz brodova tijekom ljeta, jer malo je marina koje imaju prihvat i obradu tih, nazovimo „voda“. Ima li ih?
I onda treba još malo otežat Jadranu, pa se svako malo planiraju nova uzgajališta (ili proširuju), jer eto to je dobar biznis, a prodaja i izvoz cvjetaju. Cvjeta i more, doslovno. Odmah da napomenem, nisam protivnik marikulture i ona je potrebna, s obzirom da je Jadran prelovljen, a i kočarenje je pomalo na zalazu, jer poprilično šteti podmorju.
Da smo bili pametni i pametno gospodarili Jadranom, bilo bi puno lakše, ali i puno više ribe. Ovako, treba imat marikulturu, ali sa jako pažljivim planiranjem. Normalno je da Hrvati pretjeruju u svemu, pa tako i u postavljanju kaveza. Da mogu, bilo bi ih u svakoj uvali. Ali treba znati kad je dosta. Ne trebamo pratiti Tursku u marikulturi. Ne bi bilo dobro.
Zapela mi je za oko ova peticija i već sam pisao o Ravi i problemima njenih stanovnika s obzirom da je otok okružen uzgajalištima. Međutim, što uzgajališta rade podmorju? Neki će reći: „Ma to je ništa, samo malo uz kavaze“. Drugi će se pravdat da kanalizacija i apartmanizacija rade gore stvari moru. Da, istina, ali to su sve problemi koje nužno treba rješavat i znat kad treba reći „Dosta je sad“. Ali je isto tako problem svaki za sebe i ne možemo jedno onečišćenje pravdat drugim. Apsolutne ne. Vrlo glup pokušaj pravdanja. Vrlo glup. I nadasve primitivan stav.
Na istočnoj strani Cresa postoji puno predivnih ronilačkih lokacija, pogotovo od Rta Selzine do Rta Tarej koji je možda i najljepši. O Plavniku da ne pišem. Predivan koraligen sa predivnim gorgonijama. More je donedavno bilo čisto i bio je užitak tamo ronit. To dobro znaju ronilački centri na Cresu, Krku i Rabu. Novim uzgajalištima cijelo to područje je ugroženo i ta ljepota podmorja bi mogla nestati. Kako? Otpadom (feces riba, hrana za ribe…). Već viđeno uz sva naša uzgajališta. Stradat će morska cvjetnica Posidonia oceanica, koraligen, te gorgonije i druge sesilne vrste na njemu.
More cvjeta u proljeće, što je u Jadranu normalna pojava (pogotovo u sjevernom Jadranu. Rijeka Po. Poznato?). Međutim more cvjeta (i fitoplankton i bentoske alge) i kad ga stalno punite hranjivim solima (iz kanalizacije i nautičkim turizmom, nasipavanje obale zemljom, marikulturom…). I sad više ne cvjeta samo u proljeće, već cijele tople sezone, do početka zime. I malo po malo uništava nam podmorje. Podmorje se promijenilo. Jako u zadnjih 30 godina. Naravno, tu su i dodaci koji se stavljaju u hranu ribama, poput antibiotika.
Zbog većeg zagrijavanja mora ljeti, već se govori i piše o povećanoj bolesti i smrtnosti riba u kavezu. Neke zemlje pomalo zabranjuju kaveze. Zato i imamo losose u Velebitskom kanalu. Norvežani ih više ne žele. Zato pozivam Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (nice name), Ministarstvo poljoprivrede, kao i Ministarstvo turizma RH da dobro razmisle što ćemo imati od našeg Jadrana u bliskoj budućnosti ako ovako nastavimo.
Inspekciju neću pozivati, jer njih i ionako nema kad nam trebaju. Jer da ih ima, ne bi trebali građani (kao i Morski HR i Zaustavimo devastaciju Jadrana) prijavljivati tu silnu betonizaciju obale, uzurpiranja pomorskog dobra, nasipavanje obale, bacanje otpada (i krupnog i sitnog) u more, ilagalan ribolov… E da, zaboravio sam i klimatske promjene i zagrijavanje Jadrana. O tome već sve znate. Jel tako?
S obzirom da dobar dio Vas nije vidio kako to izgleda pod morem, fotografije u ovom tekstu reći će nešto više.
Zašto sve ovo pišem? Zato da se konačno počnemo brinuti za zdravlje Jadrana. Malo treba. Ne širite i ne radite nova uzgajališta. Turizam je isto proklet ako je masovan, kao i apartmanizacija. Ništa nismo naučili na lošem primjeru Španjolske. Održivi turizam nam donosi zaradu, kad već nemamo jaku industriju. Kavezi ne, da možemo bit sretni. I zato radite kvalitetne, poštene i iskrene studije i monitoringe. Poštujte ono što su nam ostavili naši stari. Trenutno radimo sve suprotno. Niste zaboravili na famozno i pompozno bušenje nafte i plina uz Jadransku obalu, zar ne?
Izv. prof. dr. sc. Petar Kružić
PROČITAJTE JOŠ:
© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev