UGROŽENE MORSKE PTICE Kaukal i gregula česte su žrtve prilova, ali i štakora

Kaukal i gregula ugrožene su vrste morskih ptica čijem opstanku prijete prvenstveno štakori, ali i mačke, svjetlosno zagađenje te slučajni ulov. Ovi inače ne baš idealni roditelji na kopnu su simpatično nespretni, ali zato savršeno prilagođeni životu na moru.

– U letu graciozne i odlični plivači, morske ptice gregula i kaukal na kopnu su izuzetno šlampave i komično je gledati ih kako se kreću – započinje priču Sven Kapelj, voditelj programa za očuvanje ptica u udruzi BIOM.

U jednom trenutku uz specifično glasanje oblijeću otok na kojem gnijezde, a u sljedećem se čuje udarac tijela o kamen što je dokaz slijetanja.

– Čuje ih se kako padaju, prevrću se, stružu po stijeni.. Gledajući ih, teško je povjerovati da uspiju preživjeti. Ali ide im – opisuje.

Koliko god se činilo pogibeljnim, slijetanje nije opasno za ove ugrožene vrste. Na samom vrhu ljestvice ugroza međutim smjestio se štakor, invazivna vrsta koju je na udaljene otoke donio čovjek. Štakori su također izvrsni plivači te mogu preplivati i 700 metara, piše Agroklub.

S antropocentričnog gledišta kaukala i gregulu možemo okarakterizirati kao loše roditelje jer većinu vremena provode na moru. Dok su ptići još vrlo mali, majka i otac uz njih koliko-toliko bivaju, no kako rastu, samo im donose hranu i vraćaju se na pučinu.

Ptić ostaje prepušten sudbini i tada se incidenti najčešće događaju. Jedan napad štakora zabilježen je fotozamkom postavljenom kod gnijezda kaukala. Takvi su slučajevi za opstanak vrste izuzetno problematični jer ove ptice imaju samo jedno jaje godišnje.

Prije sezone gniježđenja provjeravaju područje te, ako ne nađu povoljno mjesto bez prijetnji, mogu čak odlučiti te godine ne gnijezditi. Povijesno nisu imale nikakvih neprijatelja pa nije bilo potrebe za razvoj obrambenih mehanizama. Osim toga, štakori se ne hrane samo živim ptićima, već i jajima.

Na Zaklopatici, otočiću Lastovskog arhipelaga gdje se ove vrste gnijezde, u nekoliko zadnjih godina broj ptića se utrostručio zahvaljujući čišćenju kolonija u sklopu projekta LIFE Artina.

Iste godine kada štakori nestanu, uspješnost gniježđenja na nekim kolonijama naraste na 80 posto što je za ove vrste izuzetno visoko. S druge strane, u godinama bez kontrole ove invazivne vrste, sva gnijezda propadnu.

Brojne opasnosti

Ogromnu prijetnju morskim pticama stvaraju također mačke.

– Jednom kada dospije na otok, mačka može izbrisati cijelu koloniju jer ubija i odrasle jedinke što je daleko veća šteta – upozorava Kapelj.

Naglasio je da im nije mjesto na malim otočićima, napose onima gdje već postoje kolonije ptica, te da ih se ni u kom slučaju ne smije prenositi s većih otoka na manje. Skreće pažnju i na veliku važnost njihove sterilizacije.

Istina je da mačke tamane štakore, kaže, ali njih treba uloviti za što je potrebno uložiti napor. “Lakše je ugrabiti ptića kojeg, takoreći, dobiju na pladnju“, pojašnjava.

Kaukal i gregula aktivne su noću te se orijentiraju prema prirodnim izvorima svjetla, Mjesecu i zvijezdama, stoga su izuzetno osjetljive na svjetlosno onečišćenje. Taj je problem osobito izražen na Malti, vrlo osvjetljenom sredozemnom otoku uz čije litice često sidre blješteći kruzeri.

Svjetla koja ljudi unose u okoliš zbunjuju ptice, napose mlade. Tako je i na Zaklopatici gdje ima nekoliko konoba na čijim terasama dezorijentirani ptići ponekad stradaju.

– Prošlo je ljeto za mnoge bilo kobno – navodi Kapelj.

Morske ptice često stradaju u prilovu, nenamjernom ulovu prilikom ribolova. Prema podacima organizacije BirdLife International, u Europi ih na taj način godišnje strada oko 200.000.

Slučajni ulov ogroman je problem za ranjive vrste, ali i za ribare.

– Njima je prilov propuštena prilika, a ptici smrtni ishod – ističe Hrvoje Čeprnja, stručni suradnik za ribarstvo u BIOM-u, i dodaje da “ptici doista nije mjesto na udici“.

Kroz projekt MedBycatch koji se provodi na Mediteranu, detektirano je da su najrizičniji ribolovni alati mreže stajaćice i parangali. Prilov je jedna od najvećih prijetnji morskoj bioraznolikosti jer tako stradavaju također brojne morske kornjače, dupini, raže, morski psi, koralji i spužve.

Rođaci albatrosa

Greguli je stupanj ugroženosti prema IUCN-ovoj crvenoj listi povećan za dvije kategorije, iz zabrinjavajuće u osjetljivu vrstu.

– Gregula je endem, prisutna samo na Mediteranu i utoliko je treba jače zaštititi – navodi Čeprnja.

I kaukal i gregula spadaju u cjevonosnice, skupinu ptica koje ovise o morskom okolišu. Ime dolazi od cijevastih struktura na kljunu koje služe za izlučivanje soli što im omogućuje da piju morsku vodu te su potpuno neovisne o kopnu. Većina cjevonosnica, njih oko dvije trećine, obitava na južnoj polutci.

Taj red unutar sebe ima nekoliko skupina, među ostalima tu spadaju i albatrosi čiji broj je također u opadanju. Oni danas moraju letjeti vrlo daleko na pučinu kako bi pronašli hranu u osiromašenom oceanu.

– Albatros lutalica ima promjer krila preko tri metra, što znači da stoji bok uz bok s kondorima – opisuje Kapelj. Njihovi mediteranski rođaci mnogo su manjeg rasta.

Bez obzira na veličinu, te su ptice izuzetno mobilne te po hranu lete daleko od kolonije. Gregule koje gnijezde na Lastovu bez problema odu do Istre da bi se tamo dan-dva hranile, a zabilježeno je da kaukali posjećuju talijansku obalu.

U nekoliko godina uređajima za praćenje označeno je preko 50 gregula i oko 40 kaukala s ciljem utvrđivanja njihovog kretanja. Ta će područja biti predložena za uvrštavanje u ekološku mrežu Natura 2000.

Kaukal i gregula izuzetno su ugrožene vrste te bismo “morali biti sretni što ih imamo u svome dvorištu“ smatra Kapelj. Ove su vrste poznate po specifičnom glasanju koje zvuči kao mješavina plača djeteta, mijaukanja mačke i njakanja magarca, dodaje.

– Nekada su zbog tih neobičnih zvukova usidreni mornari pojedine otoke, među njima navodno i Palagružu, smatrali ukletima – govori.

Blanka Kufner