>
Zbog pojačane Sunčeve aktivnosti, sinoć je u našim krajevima, tamo gdje to oblaci nisu onemogućili, bila vidljiva polarna svjetlost.
Radi se o svjetlosnom efektu, odnosno pojavi u visokim slojevima atmosfere koja je vidljiva u polarnim krajevima, a što je udaljenost od magnetskih polova veća, to se pojavljuje rjeđe.
Prema podacima Hrvatske enciklopedije, polarna svjetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze, električki nabijene čestice (npr. ioni, elektroni) Sunčeva vjetra uđu u Zemljino magnetsko polje pa se ubrzavajući se prema Zemljinim magnetskim polovima sudaraju s česticama zraka i pobuđuju ih na emisiju svjetlosti, najčešće na visinama između 90 i 150 km. Posebno je sjajna u doba velike Sunčeve aktivnosti (pojava mnogih Sunčevih pjega i baklji).
Blizu Zemljinih polova, polarna je svjetlost uglavnom žutozelene, a s manjih geografskih širina, poput Hrvatske, crvene boje. Do razlike u boji dolazi zbog različitih gustoća zraka na različitim visinama u atmosferi. Na velikim visinama, gdje je atmosfera rijetka, sudari su među molekulama zraka rijetki i kisik dvije minute nakon pobuđenja emitira crvenu svjetlost. U dubljim slojevima atmosfere događa se znatno više sudara među molekulama zraka, što dovodi do toga da, potaknut tim sudarima, Sunčevim vjetrom pobuđeni kisik emitira zelenu svjetlost. Pobuđeni dušik neovisno o visini emitira plavu i ljubičastu svjetlost.
Na sjeveru se naziva aurora borealis (sjeverna zora), prema rimskoj božici svitanja Aurori i grčkom bogu sjevernih ili sjeveroistočnih vjetrova, Boreju. Na jugu se naziva aurora australis (južna zora).
Umirovljeni vojni pilot, Ivan Selak, snimio je sinoć ove prakrasne kadrove i još podsjetio da je Aurora bila rimska božica svitanja, a Borej grčki bog sjevernih vjetrova.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev