Umirovljeni zapovjednik HRM-a: “Mornarica se nije u stanju obraniti od ozbiljnog neprijatelja!”

Bolnu istinu o stanju naših pomorskih snaga otkrio je umirovljeni viceadmiral i zapovjednik HRM-a Zdravko Kardum. Kako kaže, “obalna je obrana zanemarena, infrastruktura je devastirana, a časnici razvlašteni.

To što je 67-godišnji viceadmiral Zdravko Kardum u mirovini, samo je na papiru. Jako je u tijeku, što znaju svi u vojnim krugovima. Prati sve, a svi prate njegove stavove. U Mornarici je prošao najzahtjevnije pozicije, zapovijedao je brodovima s raketnim naoružanjem, pa i korvetom klase “Koni”. U HRM-u i Obalnoj straži bio je na najvišoj zapovjednoj poziciji. Njegovi stavovi znaju biti bolno istiniti, kao i ovi izrečeni u intervjuu za Večernji list.

Bili ste i zapovjednik HRM-a i Obalne straže, a onda ste, brzo nakon umirovljenja, prije osam godina izrekli žalosnu prognozu – da se potapa HRM i da će, nastavi li se tako, Jadranom vladati stranci. Što sada kažete na tu prognozu?

– Dobar naslov samo je slikovito izražajan opis straha zbog procesa koji su pogodili u prvom redu flotu i obalnu obranu mornarice, dva krucijalna čimbenika HRM-a. Sad je stanje teže nego što je tada bilo jer su raketne topovnjače kao glavni brodovi stariji i manje ispravni, a samim tim i raspoloživi, a protubrodske su rakete na izdisaju. Tih raketa u ovoj izvornoj inačici više nema ni u jednoj državi, a pri kraju je otpis i raketa RBS-15 Mk2. Zbog inače lošeg pogona problem je naglašeno izražen kod topovnjača klase “Kralj”. Obalna je obrana zanemarena, infrastruktura je devastirana, ponegdje i uništena, a tri mobilna obalna lansera zbog starosti raketa dijele sudbinu brodova. Što se tiče stranaca, zasad nema žešćih nasrtaja, što ne znači da ih neće biti. Realno, HRM u ovom vremenu ne bi bio u stanju obraniti interese Republike Hrvatske na moru od bilo kojeg ozbiljnijeg protivnika. Isto sam tvrdio 2003. (2004.) na brifingu vrhovnom zapovjedniku u nazočnosti ministra obrane i načelnika GS-a OSRH.

Je li problem s avionima prioritetan ili ga vi vidite u ratnoj mornarici. Po čemu je ona važna za hrvatsku suverenost?

– Držim kako bi avioni ako se budu nabavljali morali imati značajne mornaričke sposobnosti. Zato bi moj favorit bio F-18E/F/G. Ipak, mislim kad se stanje u cijelosti sagleda kako je mornarica u gorem stanju. Na žalost mi nikad nismo imali podmorničke, protupodmorničke i protu minske sposobnosti a proturaketne/protuzrakoplovne, minske i desantne su zanemarive. Jedino što smo imali to su raketne protubrodske sposobnosti. U Domovinskom rat to je bila naša za neprijatelje nenadoknadiva prednost. Na žalost i ta sposobnost nestaje. Nestankom te sposobnosti nestaje i borbena flota HRM. Kroz povijest, država Hrvatska je u svoje vrijeme bila najmoćnija kad je bila jaka na moru. Preko mora baštinimo veliki dio našeg kulturnog i materijalnog bogatstva. Preko mora smo dio mediteranske i kršćanske civilizacije i imamo vezu s cijelim svijetom. More, podmorje, morsko dno i prostor ispod morskog dna imaju veliki resurse i mogu biti izvori za povećanje nacionalnog bogatstva. Naravno, tu ne mislim na već dokazani turizam koji mora bit samo fina dogradnja a ne glavna gospodarska grana. Mornarica je važna u najmanju ruku proporcionalno tim resursima, povijesnom naslijeđu te tajnim i manje tajnim aspiracijama prema našem moru i našoj obali. Vjerujem kako nema Hrvata koji može zamisliti prihvatljivu Hrvatsku bez Jadranskog mora i njegove obale. Tko ne vjeruje neka pogleda zemljopisnu kartu koja negira Hrvatsku na moru.

Ima mišljenja da našoj mornarici više nije potrebno oružje poput protubrodskih raketa. Vi ste stručnjak za raketne sustave, koje je vaše mišljenje, posebno kada je posrijedi obrana juga Hrvatske?

– Mislim i spreman sam se argumentima suočiti s takvim mišljenjem. Tvrdim da su protubrodske rakete nasušna potreba, i to ne samo s protubrodskim nego i sa sposobnostima protiv kopna. Važnost tih sposobnosti dodatno dolazi do izražaja na jugu. Naime, HRM ima rijetko složenu zadaću jer mora biti u stanju obraniti naše more i obalu od ugroze i s mora i s kopana. Za jug je osim raketa nužna i jaka postrojba mornaričkog pješaštva s projektiranom sposobnošću zadržati neprijatelja do dolaska kopnenih snaga. Takvoj postrojbi sigurno nije mjesto u Pločama, nego južnije, najbolje u visini Stona.

Kupovali smo dodatne raketne topovnjače, no nismo nove protubrodne rakete. Ipak u posljednje vrijeme bilo je nekoliko donekle uspješnih lansiranja s više topovnjača i MOL-a. Remont raketa starih 30-ak godina obavljen je kod nas?

– Držim kako bi bio bolji izbor da smo proveli zadaće iz DPR-a, koji je u to vrijeme bio na snazi, i zamijenili glavne motore na topovnjačama klase „Kralj“, modernizirali njih i topovnjaču „Šibenik“ te u to vrijeme rakete RBS-15 podignuli na razinu Mk2. Sada su svih pet topovnjača i tri MOL-a pred gubitkom raketnih sposobnosti. U ove se rakete više ne isplati ulagati znatnija sredstva, a za sve učinjeno kapa dolje svima koji su doprinijeli izvlačenju zadnjih “kapi života“ iz sustava.

Cijela je naša flota smještena u Splitu, a politička situacija u susjedstvu jako se komplicira i bude se stare ugroze vezane za velikosrpsku ideologiju. Mi imamo zapuštene ili devastirane baze i fortifikaciju duž Jadrana. Mogu li se barem djelomično reaktivirati?

– Nije problem što je flota smještena u Split ako ima uređene rajone baziranja tamo gdje treba. Najsofisticiraniji dio flote ima najbolju infrastrukturu u Splitu, kao što su PCE, postaje za mjerenje magnetskih polje i njihovo svođenje na potrebnu mjeru. Sve je to u području pomorske baze Lora ili, kako kažu oni što mornarici „obuvaju čizme“, vojarne. Što se tiče velikosrpske ideologije, tu treba biti jako oprezan i, bez obzira na to tko je na vlasti u Crnoj Gori, trebalo je već riješiti problem konačnog razgraničenja u zaljevu Boka kotorska ili predmet dati na Sud za pravu mora u Hamburgu. Svakako treba vidjeti čiji je otočić Mamula i pripada li katastarski Konavlima/Hrvatskoj ili Luštici/Crnoj Gori. Znamo da je tijekom povijesti dubrovačko primorje više puta opljačkano i spaljeno iz Crne Gore, sa snagama iz Srbije, ali i iz Rusije. Opreza nikad dosta. Fortifikacije treba obnoviti, pripremiti ih do potrebne mjere za obranu, a koje u miru nisu nužne za obranu, privesti gospodarskoj svrsi.

Jedva je uspjela aktivacija narudžbe za gradnju četiri nova Obalna ophodna broda, nakon prototipa “Omiš”. Čuje se da je Brodosplit spreman početi i s gradnjom izvanobalnog ophodnog broda, dužine 100 m i do 2000 t istisnine. U MORH-u kažu da je ta gradnja ušla u plan za idućih desetak godina. Dovoljno ambiciozno?

– Svakako nam je potreban određeni broj većih brodova koji bi trebali biti okosnica za uspostavu kvalitetne protupodmorničke, proturaketne i protuzrakoplovne obrane (PR/PZ). Bio bih veseliji kad bismo počeli ozbiljno razmišljati o višenamjenskoj korveti s protupovršinskim, PR/ PZ i težišno protupodmorničkim sposobnostima. Znam da je to skup brod i u ovom trenutku teško dostupan, ali baš zbog toga sad je vrijeme da se potpuno definira, projektira i počnu razgovori o gradnji. Što se tiče ambicioznosti, držim kako vrijeme za takvu gradnju teško može biti manje od pet do šest godina.

Koliko je takvih OOB-a nama potrebno? Čuje se u mornaričkim krugovima da su se pokazali dobrima i korisnima premda bi rado na njima vidjeli i neku dodatnu elektroničku opremu, pogotovu protupodmorničku?

– Obalnu stražu ili imate ili je nemate. Ako je imate, ona u vrijeme mira djeluje izvan ratne mornarice i predstavlja samostalnu službu odgovornu Vladi. Takvu mi nemamo. Ako se ne bude donio pravi zakon i na bude se radilo po uzoru na najbolje, bolje je ratnim brodovima dati dio policijskih ovlast i ratnu mornaricu učiniti odgovornom za sigurnost države na moru. Dodavanje OOB-ima protupodmorničkih sposobnosti bilo bi teško, preskupo i vjerojatno neuspješno. Trup bi trebao biti punu tiši, kormila drukčija, a i oprema je jako skupa. Taj je brod puno pogodniji za dodavanje protubrodskih raketa.

Mornarici nedostaju i minopolagači, a vi ste odavno upozoravali na potrebu vraćanja podmorništva?

– Mornarici nedostaju protuminski brodovi, no u ovom trenutku nema novih potreba uz dva desantna broda. Naravno, dodatne snage moraju biti u Jadroliniji. Podmornica postaje najmoćnije borbeno sredstvo. Imaju fantastične sposobnosti, ali su i jako skupe. I dalje držim da su nam potrebne i uza sve ne bih odustao od malih podmornica deplasmana 250- 300 t s bar dvije torpedne cijevi u čvrstom trupu. Bila bi to respektabilna snaga u vještim rukama i ambijentu naše razvedene, za obranu pogodne obale.

Zapažena je bila u stručnim krugovima vaša reakcija na nova presezanja za hrvatskim dijelom Jadrana, ovoga puta vezana, navodno, za slobodu ribarenja. Prijetnje stižu iz Italije. Neki bi kazali, pa mi smo u NATO-u, dovoljno da budemo opušteni? Kao, nebo će nam uskoro čuvati stranci, pa mogu i more?

– To su prijetnje u najmanju ruku poluslužbene Italije. Takvo se što ne bi smjelo govoriti protiv „saveznika“ i prijatelja u nacionalnom parlamentu, a da parlamentarna većina to ne osudi. Svakako nije dobar ni dominacijski stav i pripomena kako oni imaju mornaricu koja može izići na našu obalu. Što se tiče NATO-a i mišljenje nekih, samo ću citirati Fridrika Velikog: „Skepticizam je majka sigurnosti. Samo budale imaju povjerenje u svoje neprijatelje, razboriti ljudi nikad.“ Ja bih dodao da, što se tiče nacionalne sigurnosti, povjerenje ne treba imati ni u prijatelja. Znamo kako su i prijateljstva i savezništva samo odraz interesa i ništa više. Cirkus u istočnom Sredozemlju i u Crnoj Gori to potvrđuje.

Da ste u prilici, kako biste posložili prioriteta u nabavi i gradnji dostatnog HRM-a i Obalne straže? A jednako i prioritete u HRZ-u i Kopnenoj vojsci?

– Za HRM redom: modernizirati brodove klase „Kralj“ i tri MOL-a (mobilni obalni lanseri). Paralelno s ovim poslovima nabaviti novi raketni sustav. Nakon toga pristupiti gradnji višenamjenskih korveta te šest raketnih brodova na poboljšanom projektu RTOP „Šibenik“ kao zamjenu za RTOP-21, 41, 42 i četiri „Mirne“ te dodatnih šest MOL-ova. Poslije toga na red bi došli minolovci i na kraju podmornice. Minolovci bi mogli doći i prije ako bi to bilo u okvirima savezničke bilateralne pomoći. Predložio bih doradu projekta za posljednja dva OB-31 i njihovo opremanje brodskim raketama. Što se tiče HRZ-a, moraju se izboriti za status grane i što prije nabaviti raketni sustav PZ/PRO srednjeg i malog/kratkog dosega. Dobro je što je helikopterski dio u solidnom stanju. Za Kopnenu vojsku bilo bi mi drago da nastavi bržim tempom opremati „Patrije“, da produže “ruku” bar do 300 km kako bi mogli poklopiti neke sustave po dubini. Volio bih da u budućnosti povećaju broj haubica, dobiju projektile s većim dometom i da mogu pomoći mornarici ako bi težište bilo na jadranskome pomorskom bojištu. Također, vrijeme je za razbijanje iluzija glede tenkova T-72/M-84 i njihovo povlačenje u pričuvu te nabavu manjeg broja suvremenih zapadnih tenkova. Nadam se da stručne službe prate jer je prije nekoliko dana iz haubice ispaljen pametni projektil koji je srušio krstareću raketu – ispričao je u intervjuu za Večernji list, umirovljeni viceadmiral i zapovjednik HRM-a Zdravko Kardum.

D.G.