Umjetni grebeni u Jadranu: A kao amforište – 1. dio

Puno se priča o umjetnim grebenima koji bi se postavljali u svrhu naseljavanja ribe, stvaranja utočišta za ribu i ostale organizme. Ronilačka zajednica ih je jedva dočekala, ribari znaju da to radi ali mnogi su skeptični.  Konačno imamo zakonsku regulativu za postavljanje istih. Ali što znamo o njima. Probat ćemo laički ispričati i nadam se potaknuti polemike.

Mnogi misle da ima samo jedan, onaj kod Zadra na Ošljaku. Zapravo je svaka olupina, umjetni greben, svako amforište je umjetni greben.  Obzirom da su na A i najstarija idemo od njih.

Znači ovi umjetni grebeni nastali su od 4 st prije Krista pa do negdje 6 poslije, kada pričamo o Jadranu. Nažalost stariji nalazi nisu se očuvali do mjere da ih možemo tako nazvati

Nekako redom, na Amfore se lijepe razni morski organizmi, ali desi se da su amfore, kao nove. Najbolji primjer je Grčki brodolom na Žiriju, gdje su amfore bile u moru od 4-3 stoljeća prije Krista a nisu bile ni slijepljene ni posebno obrasle. Obzirom da je na nalazištu pronađeno cca 250 nalaza, od kojih su ipak većinom amfore, možemo reći da se radi o nekoj vrsti umjetnog grebena. Da je tome tako vidi se i na slikam gdje imamo nakupinu amfora pokazuje da je biljni i životinjski svijet drugačiji od okolnog. Znači ovo utječe na floru i faunu.

Ribe vole ovaj okoliš i sakrivaju se u rupama između amfora, hobotnice obožavaju amfore, do te mjere da iz napune kamenjem i ponekad nalazima. Često se da vidjeti da je hoba za svoj dom odabrala ili grlo ili cijelu amforu.

Kavez s amforama ispred Cavtata, puno je drugačija priča. Amfore su međusobno zalijepljene morskim organizmima, što znači da  život na njima buja. Prilikom rada uvijek smo morali vidjeti di su Murine da se znamo vladati u kavezu. Stoga možemo zaključiti da je ovo primjer di je priroda prihvatila novo stanište i život se razvija. Tijekom posljednjeg istraživanja primijetilo se da je obraštaj na amforama veći od kada je kavez, vjerojatno kao posljedica padanja mrtvih organizama sa kaveza.

Vlaška mala, otok Pag , kavez ali druge značajke. Ipak Velebitski kanal, hladnije more i  drugi drugačiji uvjeti. Ima doseljenika i više ribe nego u okolnom moru.

Ipak jedno je nalazište bolje obrađeno po ovom pitanju. Za svoj diplomski rad tada student Bruno Ačkar potrudio se obraditi Letavicu, da su poslu pristupili ozbiljno treba reći da je došao roniti i njegov mentor dr.sc. Petar Kružić sa Biološkog odsjeka PMF-a.  U sklopu svih istraživanja 2020-e.  Osim što smo istraživanje gledali s arheloške strane željeli smo imati širu sliku. Jedan do te slike su Biologija i Ekologija.

Zaključak:

Amforišta definitivno utječu na bioraznolikost, neki organizmi ih vole. Proizvoditi amfore i potapati ih u svrhu umjetnog grebena, ipak nema smisla.

Za one koji žele znati više, donosimo i rad Brune Ačkara:

Postaja Otok Pag – Šimuni

Postaja se nalazi sjeverno od mjesta Šimuni na otoku Pagu (Slika 4). Najveća dubina zarona bila je 38 metara. Dno pada pod blagim nagibom između 10 i 15° do dubine od 25 metara, a nakon toga se spušta pod kutom od 40°. Dno je većinom kamenito (djelomično se pojavljuju „otoci“ sedimenta) s razvijenom bioconeozom infralitoralnih alga. Ovdje dominiraju smeđe alge Cystoseira adriatica i C. corniculata ssp. laxior. Mjestimično se, na sedimentu između stijena, pojavljuju manja naselja morske cvjetnice Posidonia oceanica. Od životinjskih vrsta česte su Aplysina aerophoba i Cliona viridis, moruzgve Cribrinopsis crassa i Cereus pedunculatus, zeleni zvjezdan Bonellia viridis, te puževi Cerithium vulgatum iBittium reticulatum. Česti su i školjkaši Mytilaster minimus i Arca noae, mnogočetinaš Protula tubularia, te trp Ocnus planci. Utvrđene su i kolonije bijele gorgonije Eunicella singularis. O riba su utvrđene plove brancina Dicentrarchus labrax i trlja Mullus surmuletus.

Nakon 25 metara dubine započinje koraligenska biocenoza s karakterističnim vrstama poput spužve Axinella canabina i žute gorgonijeEunicella cavolini. Nakon 31 metra dubine nastavlja se sedimentno dno sa zamuljenim pijeskom. Nedaleko od stijene, na sedimentnom dnu nalazi se nalazište amfora (između 400 do 600 amfora)u dužini od 21 metra rimskog brodoloma s početka prvog stoljeća prije Krista. Nalazište leži na dubini od 37 do 39 metara, na granici stjenovite i pješčane padine morskoga dna, na udaljenosti od oko 130 metara od morske obale. Na amforama je razvijena koraligenska biocenoza (Slike 39, 40, 41 i 42). Većinom prevladavaju spužve Aplysina cavernicola, Reniera sarai i Oscarela lobularis, te kameni koralji Caryophyllia inornata i Hoplangia durothrix (Slika 43).

Od 39 metara u dubinu rasprostranjen je zamuljeni pijesak s razvijenom biocenozom zamuljenih pijesaka zaštićenih obala. Čest je mnogočetinaš Myxicola infundibulum.

Vedran Dorušić, Bruno Ačkar