Upoznajte Britanca koji je zbog hrvatske birokracije strancima detaljno opisao „Uhljebistan“

“Hrvatska – puna života”, najnovija je predstava Lijepe Naše prema inozemstu u koje iz Hrvatske život sve više curi. Ako se i paraziti računaju pod “život”, onda ga je Hrvatska u stvarnosti doista puna. Prepoznaju to poduzetnici s tisuću i još jednim papirom, desecima prireza, poreza, nameta i davanja kojima ne znaju ime ni značenje. Prepoznao je to i jedan Britanac koji je otkrio “Uhljebistan” i odlučio o tome upoznati svijet.

No Paul Bradbury nije bilo kakav turist, već utjecajan poslovni čovjek čije informativne portale za turiste čitaju stotine tisuća stranaca, koje nerijetko citiraju najpoznatiji mediji, poput primjerice britanskog Guardiana. Hoće li stoga ozbiljni gosti i/poslovni ljudi vjerovati punoći života Hrvatske turističke zajednice ili nekome tko se ozbiljno potrudio prepričati svoje iskustvo s hrvatskom birokracijom? Pitali smo glavnog aktera ove priče da nam ispriča nešto više.

Prije svega nekoliko riječi o vama, tko je Paul Bradbury, odakle dolazite, koliko već živite u Hrvatskoj i čime se bavite?

– Ja sam jedan debeli Britanac, koji od 2003. godine živi u Hrvatskoj, rekli bismo ‘full time’. Živio sam 14 godina na Hvaru, gdje sam upoznao svoju lijepu ženu iz Jelse, a sad živim u blizini Varaždina. Vodim razne turističke i novinarske portale u regiji, od kojih je glavni Total Croatia News, kao i novi informativni portal za turiste, naziva Hrvatska na 100 stranica.

Hrvati kao internet ratnici koji kukaju ispijajući kave

Što vas je potaklo za niz tekstova na temu uhljeba u Hrvatskoj? Kakva su vaša iskustva s hrvatskom administracijom?

– Kao i većina stranaca, nisam zapravo dugo imao pojma kako ‘Hrvatska funkcionira’, a onda sam jednog dana otkrio moćno biće –  Uhljebistan. Područje je to gdje gotovo da nema informacija za strance, pa sam odlučio o tome pisati. I što sam više pisao, to me je više zanimalo.

Jasno je kako Hrvatsku doživljavaju stranci, ali kako doživljavaju Hrvate?

– Hrvati doživljavaju Hrvatsku onako kako žele. Svi znaju koliko je ovdje jaka korupcija, a ipak nitko se ne želi usprotiviti dovoljno čvrsto da bi napravio promjene. Posljedica je da je najveći prosvjed u današnjoj Hrvatskoj upravo prosvjed emigracije. Stranci su, uglavnom, neupućeni u svakodnevnu stvarnost Hrvatske pa ju tako doživljavaju najljepšim mjestom na svijetu, što  zapravo i je, ako imate ispravan ‘mindset’ kao i pristup.

Moje iskustvo s Hrvatima je da se dijele na različite skupine. Većina se čini ok s tim da najčešće kukaju ispijajući kave po kafićima ili su internet ratnici puni negativnosti, ali ipak ne toliko posvećeni tome da nešto zapravo i promijene. Mnogi su odustali od Hrvatske i emigrirali. A tu je i vrlo zanimljiva skupina pojedinaca Hrvata koji žive u svojim malim mjehurićima Hrvatske – mjehurićima obitelji, prijatelja, posla i prirode, ali s minimalnim dodirom s Uhljebistanom.

Uhljebistan će jednom pojesti tehnologija

Što se, prema Vašem mišljenju, promijenilo s mentalitetom Hrvata posljednjih 20-ak godina?

– To je teško pitanje, budući da ovdje nisam ipak toliko dugo i tek sam posljednjih nekoliko godina počeo shvaćati što se događa ovdje. Ali mislim da se javlja veliki gubitak nade među mnogim Hrvatima. Borili su se za, i ostvarilu svoju slobodu, ali plodovi te pobjede u velikoj su mjeri izgubljeni zbog krađe koja je uslijedila. Tragično je da mnogi vide svoju budućnost van Hrvatske.

Jeste li optimist za budućnost u Hrvatskoj i kakva rješenja biste Vi predložili?

– Možda ću zvučati glupo, ali ulažem puno nade u budućnost Hrvatske. U savršenom svijetu Uhljebistan bi nestao i mi bi mogli krenuti ispočetka. Ali realnost je da se svijet mijenja, i da će digitalizacija diktirati budućnost puno više od korumpiranih vlada.

Do 2035. godine postojat ce milijardu digitalnih nomada na primjer, koji ce gledati svoja posla i trošiti novac u zemljama koje izaberu za život. Sa svim prirodnim prednostima Hrvatska će biti prirodni centar za mnoge od ovih pojedinaca koji skupljaju bogatstvo.

Što bi trebao biti fokus? O tome sam pisao u članku nedavno – brendiranje Hrvatske: Pet darova i trendova na koje se treba fokusirati; Inovacije od Tesle do Rimca, Osnovati središte za digitalne nomade, zdravstveni turizam i općenito sigurno zdravstvo, dar sportskih uspjeha i iskorištavanje prilika od snimanja megapopularnih filmova i serijala. Do sad je praksa pokazala da su momci koji vode Hrvatsku poznati po tome što nisu iskoristili zlatne prilike koje su im se nudile na dlanu.

Hrvatska ima toliko potencijala, ali ono što čini Uhljebistan je gore od raka, i nadam se, zbog dobrobiti hrvatske budućnosti, da će ga tehnologija nadjačati – zaključuje Paul Bradbury.

Jurica Gašpar