Uskršnje užance u vodičkom kraju

VODICE – Provodili su tzv. žrtvice u trajanju od dva tjedna i na taj način se pripremali za Korizmu.  S blagoslovljenim maslinama umjesto po klupama u Crkvi, simbolizirajući bičevanje Isusa,  udarali su jedni druge. Uskršnje jaje su dobivali samo bolesni jer su u to vrijeme bile skupe i rijetko konzumirane namirnice, dok su turte i u to doba bile dio uskrsnog stola.

Još vrlo mlad, Josip Mateša – Jole priključio se ministrantima i uvijek je bio vezan uz Crkvu, a posebno u vrijeme blagdana. Uskrsni običaji su mu posebno ostali u sjećanju.

–    Sjećam se još kao dite da smo odma po završetku maškara počeli s pripremama za Uskrs. Prve pripreme koje smo imali su tzv. žrtvice koje su trajale petnaest dana i završavale su pred Korizmu. U tom periodu smo na komad lista iz bilježnice pisali što su naše žrtve, što smo taj dan dobro napravili. Bile su tu razne žrtve; od toga da smo slušali cili dan, išli po drva, molili… Poanta tih žrtvica je bila priprema za Uskrs – ispričao je za Info Vodice Josip Mateša – Jole.

Kada bi prošla Korizma i počeo Veliki tjedan sve je u kući bilo u znaku Uskrsa. Danas nema takvih običaja, ali rado svojoj dici i unučadi prepričava kako je to bilo nekad. Na Cvjetnicu s blagoslovljenim maslinama u crkvi se lupalo po klupama i tako simboliziralo bičevanje Isusa.

–    A mi dica ki dica, umisto po klupama lupali smo jedni druge – sa smiješkom se prisjeća Jole.

Blagoslovljene masline osim u kući redovno su se nosile u polje i stavljale ispod voćki kako bi dale roda.

Osim molitve i bdijenja u Crkvi svi su u obitelji sudjelovali u pripremama. Rane jutarnje molitve u Velikom tjednu bile su nezaobilazne u obitelji Mateša, a Jole i njegova braća su cijelo djetinjstvo bili žudije i tako sudjelovali u svim obredima Velikog tjedna.

–    Gotovo da nije bilo kuće koja nije imala žudije, a Crkva je bila puna djece u te dane. Danas nije tako. Djece u crkvi je sve manje, a žudija nema koliko je bilo u mojoj mladosti – nastavlja Jole.

U dane pred Uskrs žene su pravile turte, a fritule i kroštule su također bile nezaobilazne na blagdanskom stolu.  A tzv. maškarani kruv, odnosno mramorni kolač bila je slastica uvijek servirana poslije uskrsnog ručka.

Na Veliki četvrtak je bia običaj da se jede janjetina s bižima na lešo.

–    Na Veliki petak se redovno ija bakalar s pulentom ili maništrom.  Mi smo znali imati 20 kili bakalara u kući i često smo ga ili, ne samo na Uskrs – dodaje Jole.

Na Veliku subotu su svi bili u Crkvi i s nestrpljenjem iščekivali padanje žudija pored Isusova groba. Mada su znali kako to izgleda uvijek je iznova bilo fascinirajuće. Žudije su osim padanja u crkvi išle po mjestu od vrata do vrata i tako uveseljavale mještane.

–    Tada smo jedino uspjeli dobiti koje jaje jer u to vrime nismo imali jaja. Bila su vrlo skupa i za Uskrs su ih dobivali samo bolesni. Ovako s žudijama i nama su se davala kao znak zahvale što smo došli na vrata i tako uveličali radost Uskrsa. Osim jaja dobivali smo i pespaje koji su se isto pripremali uoči Uskrsa – nastavlja Jole.

Na sam Uskrs poslije mise svi smo obiteljski blagovali.

–    Doduše skromnije nego danas, al s više pravog duha Uskrsa – govori nam Jole.

Baš kao i onda Jole će sa svojom obitelji blagovati i ovog Uskrsa njegujući užance svoje mladosti.

–    Neke su moja dica prihvatila, neke ne, ali sjećanja na neka druga vremena zauvijek su tu. I baš kao i prethodnih Uskrsa i ovog će se za obiteljskim stolom prepričavati običaji moje mladosti – zaključio je Josip za kraj.

I.B.

PROČITAJTE JOŠ:

VIDEO Uskrsa će uvijek biti – Vodički žudiji 2020.

RAZGOVOR S POVODOM – Josip Mateša Jole: “Žudije su zaštitni znak Dalmacije”