Uvođenjem u neke istarske škole 'Pljočkanje' spašeno od zaborava

Pljočkanje je pučka arhaična igra koja je prošle godine uvrštena na popis nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske. Igra se na otvorenom, na livadi ili cesti, uglavnom se igrala dok se čuvala stoka ili nedjeljom i svetkovinama u trenucima odmora i zabave.

Od stare pastirske igre i razonode pastira pljočkanje se razvilo u pravo organizirano sportsko natjecanje s pisanim pravilima.

Pljočkanje je ime dobilo po glavnom rekvizitu – pljočki – plosnatom kamenu veličine dlana. Uz pljočku za igru je potreban jedan kamen veličine šake zvan pljočkaš, bulin ili balin. Cilj je igre pljočku baciti što bliže bulinu i tako dobiti punat – bod, a potrebno je skupiti onoliko bodova – punti – koliko je dogovoreno na početku igre.

Mirjana Margetić kustosica i viša muzejske pedagoginje, iz Etnografskog muzeja Istre u Pazinu, piše: „Igru mogu igrati najmanje dvije osobe, ali gornja granica nije određena. Za pljočkanje je potrebno imati okrugli kamen, pljočku, veličine dlana i jedan veći kamen, grotu, koji se postavi na tlo. Kada se odredi mjesto gdje će se igrati, povuče se linija otprilike pet metara dalje od grote. Zatim svaki igrač uzima svoju pljočku i njome gađa cilj. Pobjednik je onaj tko baci najbliže groti“.

Najčešće su ovu igru igrali dječaci, a ponekad djevojčice. Za igru je potreban plosnati kamen pljočka i jedan okrugli kamen balin. Igra se na ravnom terenu, a sudjeluju tri para. Jedan od para baci balin na tlo, a zatim njegov partner gađa balin pljočkom. Nakon toga izredaju se i ostala dva para te se gleda tko je bacio pljočku bliže balinu. Pobjednik je onaj par koji je najbliže bacio ili pogodio te za to dobiva jedan bod, punat. Ukupan pobjednik pljočkanja je onaj par koji prvi sakupi 13 punata.

Početkom 90-tih godina 20 st. zahvaljujući grupi entuzijasta pokrenuta je ideja o revitalizaciji i omasovljenju pljočkanja u Istri. Tako je krenula inicijativa da se ova od davnina poznata pučka, pastirska igra sačuva kao dio tradicijskog naslijeđa. Jedno od prvih organiziranih natjecanja bilo je 1994. godine u Svetom Petru u Šumi prilikom obilježavanja dana Općine. 1996. godine u Žminju, za Bartulju, je održan prvi turnir u pljočkanju prema pisanim pravilima, da bi nakon nekoliko dana u Šuranima pokraj Tinjana, bio održan prvi otvoreni Županijski turnir u pljočkanju. Natjecanje je održano po starinskim pravilima koje je zapisao Vlado Družeta iz Pazina prema kazivanju nekoliko pljočkara iz raznih dijelova Istre, među kojima i pljočkara iz Gurana koje je predvodio Boris Uljanić.

Pljočku mogu igrati svi ljudi bez obzira na dob i spol, a svakome mora biti želja da u duhu pravednog nadmetanja u jednakim uvjetima dobije igru, u kojoj je cilj „hititi“ pljočku što bliže pljočkašu i da na kraju, ako dobije „partidu“ za to dobije priznanje i simboličnu nagradu.

Istarski pljočkarski savez (IPS) je regionalna mreža nevladinih organizacija.

U edukacijskim radionicama, koje se organizirano održavaju od 2011. godine, oko 10000 polaznika upoznato je s poviješću i osnovama igre „pljočkanja“, te na taj način spasili su od zaborava, ne samo igru „pljočkanje“, već riječi i termine na čakavskom dijalektu koji se koriste uz igru.

Naime, Ostvarenjem punopravnog članstva u AEJeST-u IPS je usvojio “Veronsku deklaraciju” koja predviđa uvođenje tradicijskih igara i sportova u školske programe.

Projekt edukacijskih radionica o pljočkanju, kojeg nekoliko godina članovi IPS-a provode u dogovoru sa školama, predstavlja jednu od temeljnih aktivnosti koje su nakon Rješenja o priznavanju “pljočkanja” nematerijalnom kulturnom baštinom, članovi udruga i klubova udruženi u Istarski pljočkarski savez preuzeli.

Projektom je predviđeno da se održi kratak uvod u povijest, opis pravila i načina igranja nakon čega se nastavlja sa praktičnim dijelom pokazivanja igre u kojoj sudjeluju i djeca.

IPS je proširio projekt te kroz program zavičajne nastave i tjelesnog odgoja, osnovao pljočkarske sekcije učenika koji su sudjelovali na završnom turniru „Prvenstvu Istre u pljočkanju“ za Osnovne škole.

Naime, desetak škola s područja Istre uvrstilo je tradicijske igre i sportove u svoje kurikulume, a IPS posebno veseli pokretanje “Školske lige pljočkanja”.

Školama sudionicama osigurani su rekviziti: 12 pljočki, dva bulina, dva igrališta i dva semafora, kako bi se mogli pripremati za završni turnir.

Tekst: Paola Albertini za Boje Zemlje.