>
Crne masline na pizzama, u sendvičima ili one koje kupujete u supermarketima, trebale bi biti potpuno zrele zelene masline određenih stolnih sorti. No, kako upozorava talijanski startup Prevenzione a Tavola, posvećen informiranju i zaštiti prava kupaca, velika većina crnih maslina koje nalazimo na tržištu su lažnjaci. One nisu zrele stolne masline, nego obojane zelene masline.
Zelene masline su nekako više zastupljene i o njima se više piše i više ih se 'analizira', dok se o crnim maslinama manje priča a riječ je ustvari o velikom prevarantskom biznisu. Koji nas se svih tiče, piše Kult Plave Kamenice.
Stabilizatori dodani u masline po zakonu moraju biti navedeni na deklaraciji. Ako vidite da na deklaraciji piše E579 ili željezni glukonat, E585 ili željezni laktat, u rukama držite bojane zelene masline. Riječ je, tvrde u Prevenzione a Tavola, o 12 od 15 slučajeva u europskim supermarketima.
Lažnih crnih maslina je puno jer ih ljudi vole kupovati, a proizvođači, distributeri ni trgovci nisu u prekršaju. Na ambalaži uredno piše da su masline bojane, a aditivi koji se koriste za tamnjenje nisu opasni za kupce. Prevara je u tome što kupce nitko ne informira kako čitati deklaracije i u tome što se zloupotrebljava činjenica da ljudi vole jesti masline.
Ako na deklaraciji ne vidite ništa sumnjivo, treba znati slijedeće:
Prvo, lažne, bojane crne masline uvijek se prodaju bez koštica, jer prisutnost koštica previše komplicira proces bojanja. Drugo, lažne masline su jako tamne, gotovo crne jednolične boju.
Prave crne masline nikad nemaju jednoličnu ni doslovno crnu boju. One su zapravo tamnosmeđe i imaju svjetlije i tamnije dijelove.
Prave, prirodne tagiasche, oblice ili kalamate bitno su svjetlije, skuplje i uvijek se prodaju s košticom, za razliku od primjerice Calimera koji je crn kao noć i bez koštica. Zašto bi netko uopće bojao masline? Zato što tako dobiva jeftiniji proizvod koji je lakše prodati za veći profit.
Prave zrele stolne masline imaju više kalorija i zdravih masnoća, ali su mekane, teže ih je obraditi i u obradi treba paziti na košticu. Puno je lakše i jeftinije uzeti tvrde i čvrste zelene masline, povaditi im koštice i obojati ih. Kupci će gotovo uvijek za jelo radije kupiti crne masline, riječ je o psihologiji. No, nitko tko je bar jedno probao pravu crnu stolnu maslinu neće htjeti jesti 'trash' koji u supermarkete dolazi iz raznih dijelova svijeta. Niti će ijedan pristojan restoran ili pizzerija gostima poslužiti crne kolutiće bezokusnih otkoštenih maslina. To je kao kad u jela stavljaju tartufatu a tvrde da imaju tartufe, piše Kult Plave Kamenice.
Nisu crne nego tamnosmeđe i nejednolike boje i uvijek se prodaju s košticom!
Mekane su, imaju kremasto meso, masnu teksturu i intenzivan okus zrelih maslina, slatkastiji od maslinova ulja, s nešto voćnih nota. Okus ovisi o sorti i trenutku berbe, i možda najzanimljivije je da su bitno skuplje od lažnih crnih maslina!
I.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev