>
Malo kome će Hrvati posljednjih godina biti zahvalni kao na požrtvovnosti vatrogasaca. I opet su, kao i svaki put do sad pokazali požrtvovnost, profesionalnost, organizaciju i učinkovitost. Ovaj put uz veliku i jako potrebnu pomoć s neba, što protupožarnih zrakoplova, a što kiše, buktinja u šibenskoj Dubravi je ugašena.
Na greškama se uči. Naučili su tako vlastodršci na plamenu koji je u obruč stegao drugi grad po veličini u Hrvatskoj 2017. godine. Nakon požara u Splitu, sve se promijenilo. Koordinirali su se sustavi, odjednom se moglo regulirati nadležnost za običnom čovjeku prilično nebitne i doista glupe stvari administrativne prirode. Dobilo se na brzini, a nabavljena je i nekakva oprema. Požar se gasi odmah, a uvjeravaju nas da su bitni i nekakvi dronovi kojima je svrhu ove sezone malo tko primjetio. Ali dajmo im vremena.
U redakciju nam pristižu ogorčene reakcije građana o tome da im se brani čistiti putove od korova, kako se to nekad sasvim normalno i radilo. Ne žele u javnost, ali općenit je dojam da smo pravno sređeni za sve osim za učinkovito djelovanje. Za koordiniranost sustava učinkovitosti vatrogastva (=čitaj da vatrogascima ne podmećeš noge papirologijom i nebitnim stvarima poput nadležnosti i različitim drugim vrstama ega), trebalo je izgorjeti gotovo sve oko drugog po veličini grada u Hrvatskoj. Što treba izgorjeti da se redovito čiste šume i šumski putovi i jako dugoročno planski počne saditi kvalitetna šuma? Možda javnosti nije poznato, ali Austro-ugarska je u svom stogodišnjem planu imala plansko pošumljavanje obale vrstama koje nisu brzo gorive. Alepski bor je trebalo postupno iskorijeniti. Stigli su do Crikvenice i država se raspala. Kad ste posljednji put čuli da ijedna Vlada ima plan dulji od 4 godine s ičim bitnijim od njih samih?
Na svaki požar vatrogasci su dužni izići. Ali možemo li požare barem umanjiti učinkovitijim zakonima protiv onih koji ih svojim neodgovornim ponašanjem uzrokuju? Za ovaj požar policija ima osumnjičenu ženu koja je, ni više ni manje, nego recidivist! Za piromane je inače propisana kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, a ako su to učinili iz nehaja do tri godine zatvora. Ukoliko doista ima bolesne sklonosti potpaljivanja, izračunajte koliko samo jedna osoba može uništiti šume, života, imovine…
Puno je pitanja na koja bi se dalo naći odgovore da se u Zagrebu, gdje se odluke donose, stekne dojam o tome kako izgleda vatrena stihija nekoliko stotina puta veća od one u kojem je prije nekoliko dana na par stotina kvadrata gorio nagomilani otpad na hrpi, koji je inače trebao već biti recikliran. Drama u medijima je bila blasfemična. Zamislite samo koliko je dima otišlo u atmosferu od 900 izgorjelih hektara šume u šibenskoj Dubravi. Jeste li čuli da netko piše ili analizira zagađenost zraka u Šibeniku i okolici?
Svakako, upitnike ostavljamo odgovornima, a mi ćemo večeras uskličnik staviti na gasitelje koji su još jednom pokazali da bi nam bez njih izgorjele šume, kuće, imanja, prošlost, sadašnjost i budućnost. I da, ne umanjujući stotine izmorenih junaka, valja se podsjetiti ekipe iz DVD-a Solin koji su jedva izvukli žive glave iz vatrenog obruča. To je skupina od nekoliko mladih ljudi koji su odlučili ne umrijeti danas. Samo je sreća spasila ovaj dan od još jedne velike tragedije.
I zato Vam svima hvala. Vatrogascima na zemlji i onima u zraku. Vi ste branitelji ove zemlje u miru.
J.G.
PROČITAJTE JOŠ: ĐIR PO KONOLU – Kako se jedrilo nekad
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev