>
VODNJAN - Čim listopad zakorači u Vodnjan, točnije u subotu, 7.10. u 10 h pridružite se posebnom razgledu grada pod nazivom "Priče o kamenu" i otkrijte ih, korak po korak, s književnicom i novinarkom Carlom Rottom. Kao pozivnicu za ovu baštinsku avanturu ili samostalni posjet Vodnjanu, Turistička zajednica Vodnjana donosi vam kratki vodič kroz vodnjansku prošlost isklesanu u istarskom kamenu.
Jednom davno, točnije u srednjem vijeku središte Vodnjana krasio je veličanstveni dvorac. Iako ga danas ne možete vidjeti, on je i dalje prisutan u jezgri grada, njegovim su kamenom popločane vijugave ulice po kojima odzvanjanju koraci vremena. Iako će vam na glavnome trgu pozornost privući živopisne palače, ovoga puta obratite pozornost na tlo na kojem kamene ploče čuvaju tlocrt dvorca započinjući još jednu posebnu vodnjansku priču - priču o istarskom kamenu.
Za Vodnjan se slobodno može reći da je rođen iz bijelog kamena koji ga okružuje. Istarski kamen vezan je uz osnutak Vodnjana koji se zbio prije 4000 godina. Naime, novo naselje počelo je nastajati oko mjesta Sv. Lovro (na rubu današnjeg grada Vodnjana) čije ruševine i danas Vodnjanci nazivaju „groumaso de la sorte“ ili ostaci gdje je bačeno kamenje, odnosno donesena odluka o osnivanju grada u kojem će se stanovnici sedam naselja osjećati sigurno i zaštićeno.
Nastajanje grada i ljepotu vodnjanske arhitekture možete pratiti u valovitom kretanju raznovrsnih građevina, polaganom šetnjom kroz grad. Podižući i spuštajući pogled pronalazit ćete kamen oblikovan različitim arhitektonskim stilovima iz različitih razdoblja, znalačko oko prepoznat će utjecaje venecijanske, gotičke ili srednjovjekovne arhitekture. Kamen će vam se obraćati na svakom koraku, a prošlost šaputati zanimljive činjenice poput one da su sve vodnjanske ulice nekada bile prekrivene bijelim kamenom ili pak da su, zahvaljujući velikoj količini kamena koja se i danas nalazi na području Vodnjanštine, čak i kuće najsiromašnijih stanovnika bile građene od ovog izdržljivog materijala.
Krenite stoga od trga koji je nastao uklanjanjem impozantnog kaštela, prošećite kontradama, pjacama, zavirite ispod pokoje volte i doživite Vodnjan u igri svjetla i istarskog kamena.
Veličanstveni kaštel s dvije kule okružen rovom s pomičnim mostom uzdigao se prema vodnjanskom nebu za vrijeme Mletaka u 14. stoljeću, a iz srca Vodnjana nestao je 1808. godine. Dok je postojao, isticao se svojom impozantnošću i velikom cisternom, a Vodnjanci su ga svako malo renovirali i popravljali jer je kroz stoljeća bio na udaru Mađara, vojske Frankopana pa opet Mađara i Uskoka. Svoju originalnu osobnost uvelike je izgubio uništenjem 1555. godine i skupom obnovom 1609. godine. Brojne promjene i nedostatak pravog gradskog trga bili su razlozi zbog kojih je prvo ime grada Giovanni Andrea Dalla Zonca odlučio presuditi kaštelu i narediti njegovo rušenje. Grb je s dvorca premješten na pročelje Gradske palače, baš kao i sat na kojem je otkucao posljednji čas za vodnjanski kaštel čijim su kamenjem Vodnjanci potom popločili svoje ulice. Upotrebljavali su ga i za komunalne radove odnosno izradu, rubnika i nogostupa, a dio je prodan za privatne potrebe. Zahvaljujući modernoj tehnologiji doživljaj kaštela nije sasvim izgubljen. Oživljen je aplikacijom AR koja omogućuje šetnju oko kaštela i unutar njega, ali i fotografiranje. Aplikaciju potražite OVDJE.
O bogatstvu vodnjanskih plemića, najrazgovjetnije pričaju palače i crkve. Kuća Bradamante ili Palača sa satom ističe se elegancijom, uklesanim glavama, prozorima s polukružnim lukom, prekrasnom triforom i gradskim satom. Njezino je pročelje napravljeno u baroknom stilu, a iznad trifore ističe se grb grada Vodnjana. Gradska palača je najmlađa građevina na trgu, izgrađena 1911. u venecijanskom stilu s dekoracijama slikara Pietra Lucana i intenzivnim bojama koje mame poglede.
Kuća Benussi izgrađena je pak u gotičko venecijanskom stilu s ukrašenim prozorima i pročeljem u kamenu. Važno je napomenuti i obližnje elegantno zdanje u gotičko venecijanskom stilu, Palaču Bettica u kojoj je danas smješten Gradski muzej.
Prohujala vremena baš su Vodnjanu i okolici odlučila ostaviti u nasljeđe najveći broj crkvi i crkvica u Istri te čudesno sakralno blago s najbogatijom zbirkom svetačkih relikvija na svijetu. Pročelje najznamenitije vodnjanske crkve, bazilike sv. Blaža krasi kamen oblikovan rukama samoukog kipara Giovannia Trevisana koji je od njega stvorio kipove svetaca - Blaža, Kvirina, Lovru, Petra i Pavla. Svi oni s visine promatraju brojne druge vodnjanske crkve koje su, svaka posebna na svoj način, izrasle iz kamena. Uz župnu crkvu sv. Blaža, tu je i crkva Gospe Karmelske, crkva sv. Martina, sv. Jakova, sv. Križa, sv. Roka i sv. Antona, sv. Franje, sv. Katarine te brojne druge.
Vodnjanski balkoni najljepše zablistaju u proljetnim i ljetnim mjesecima kad oku ugodne boje cvijeća istaknu bjelinu kamena na pročeljima zgrada nekad bogatih vodnjanskih obitelji. Balkoni koje su vodnjanski klesari ukrašavali floralnim motivima oduvijek su bile istaknute promatračnice s kojih se pomno promatrao i osluškivao život grada, ali i omiljeno mjesto za odmor i predah u čvrstom zagrljaju kamenih ulica.
U cijelom Vodnjanu svako malo za oko će vam zapeti lijepi detalj koji je osim dekorativne imao i veliku uporabnu funkciju. Radi se o stupu koji je imao važnu ulogu zaštite i oslonca na brojnim balkonima ili stubištima, ali i zadatak privući poglede i uljepšati pročelja nekih važnih kuća ili primjerice prostrani plato grisuna Narodnom trgu. Držač stupova vodnjanski su majstori oblikovali koristeći različite tehnike, dok je kapitel uglavnom bio ukrašen korintskim lišćem.
Zadržite li pogled na pročeljima kuća osobito onih srednjovjekovnog stila, zamijetit ćete još jedan kameni ukras. Na njima se ističu manje ili više obrađeni vijenci i dobro uglačani oluci. Pogledate li još malo više, na visini gornjih katova kuće primijetit ćete na pročelju istaknute kamene držače s rupama (istake) kroz koje bi se, prema kazivanju starijih Vodnjanaca, umetale drvene motke korištene za vješanje i povlačenje ručno tkanih platna.
Baladure, vanjske stepenice koje su vodile na gornji kat kuća, još uvijek susrećemo ulicama Vodnjana. O njima u knjizi Vodnjan kroz stoljeća (Dignano nei secoli) nadahnuto piše autorica Carla Rotta: "Te izlizane stepenice pričaju nam priče o radosnom trčanju djece, polaganom i teškom uspinjanju starica, svjedoče o tome da se život u njemu uglavnom odvijao na otvorenom. Gotovo da možemo čuti tešku nogu težaka, koji je, vrativši se s polja, osjetio olakšanje zbog povratka voljenom domu. Ovdje su se djeca igrala, odrasli raspravljali o svakodnevnim problemima, mladići pjevali serenade svojim dragama". Baladur je prisutan i u scenografiji poznatog djela autora Antonia Smareglie "Nozze Istriane". Inspiriran Vodnjanom, Smareglia je napisao operu u kojoj upravo na baladuru Lorenzo izjavljuje ljubav svojoj Marusi.
Najbogatije obitelji morale su dodatno istaknuti svoj značaj i vlasništvo nad nekom od palača pa su ih ukrašavale grbovima trudeći se postići originalnost i prepoznatljivost. Njima nisu bili dovoljni lijepo oblikovani prozori, vijenci i vrata, već su svoj značaj najbogatijih, najuglednijih ili najpoznatijih obitelji poželjeli podcrtati isticanjem svojih grbova. U cijelome Vodnjanu nalazi skoro 40-tak grbova, a ovi posebni primjerci maštovito obrađenog i klesanog kamenja simboli su slavne prošlosti na čijoj zaštiti Vodnjanci predano rade pa je replike nekih grbova moguće razgledati u atriju Palače Bradamante.
Probudi li se u vama osjećaj da vas netko promatra dok šećete Vodnjanom, u pravu ste, najvažnije vodnjanske palače ističu se posebnim detaljima koje na drugim građevinama nećete pronaći. Podignete li pogled susrest ćete se "oči u oči" s kamenim glavama ili mascheronimakoje, smještene iznad vrata i prozora vodnjanskih palača, vrlo ozbiljnog izraza lica nadziru život na ulicama. Posebno su dojmljivi mascheroni na Palači Bradamante te u kući u kojoj je rođen svestrani i znameniti Vodnjanac Giovanni Andrea Dalla Zonca u Trgovačkoj ulici 3.
Čak i najobičniji prozor ili vrata u Vodnjanu vas mogu iznenaditi i zadiviti svojom ljepotom. Neosporan znak venecijansko-gotičke arhitekture su višeslojni prozori, bifore Palače Bettica ili trifora na Palači Bradamante. Svojim ukrasima čine pročelja razigranima i dinamičnima, dajući palačama življi i skladniji izgled.
Šterne su nekad simbolizirale bogatstvo, voda je bila privilegij imućnih stanovnika Vodnjana. Kao dobar izolator, istarski kamen itekako se koristio u izgradnji šterni, a zahvaljujući njemu mnoge od njih pretvorene su ljepotice skladnih oblika koje ukrašavaju dekorativni elementi.
Kaštel više ne postoji u svojoj prepoznatljivoj formi, ali je i dalje prisutan u životu grada. Već smo spomenuli da u sve ulice u okolici popločane kamenjem dobivenim njegovim rušenjem. Kamenje je postavljeno jedno do drugoga, nagnuto prema središtu puta kako se kišnica ne bi skupljala pred vratima kuća nego se usmjeravala prema središtu. Na uglovima nekih kuća može se vidjeti još jedna posebnost, a to su rubnjaci "paracari" – kamenje različitih veličina pričvršćeno na krajeve fasade s funkcijom zaštite od mogućih udaraca u prolazu kola.
I vodnjanska groblja čuvaju vrhunska djela talentiranih klesara. Neke od grobnica su prava umjetnička djela poput one obitelji Marchesi koju krasi i njihov grb.
Uz sve ove prepoznatljive oblike, istarski kamen zasigurno čuva još neka iznenađenje koje ćete otkriti pridružite li se stručnom vođenom razgledu grada "Priče o kamenu" 7. listopada u 10 h. Okupljanje je ispred Info pointa na Narodnome trgu, a najava nije potrebna. Naravno, uvijek možete krenuti i u samostalnu potragu za kamenim detaljima kojima Vodnjan duguje svoj nenametljivi šarm.
Izvor:
Dignano nei secoli (Volume III), Carla Rotta
Comunità degli Italiani di Dignano, 2010
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev