Vrsarski amareti kao nematerijalna kulturna baština

Samo tri sastojka dovoljna su za izradu vrsarskih amareta, tradicijskih kolačića koji su na obalu Istre došli za vrijeme Mletačke Republike. Moglo bi se reći da su replika onih popularnijih talijanskih, no razlika je u glavnom sastojku, pa u Vrsaru traže da se zaštite.

Za početak potreban je lješnjak, i to isključivo onaj istarski, koji se na ovim prostorima nekoć itekako uzgajao.

- Kako bi bolje razumjeli tradiciju uzgoja lješnjaka u Vrsaru, proveli smo dva istraživanja, jedno je bilo usmjereno na morfološku analizu biljke. Utvrdili smo da je riječ o sorti istarski duguljasti. S druge strane, napravili smo jedno etnografsko istraživanje kojim smo utvrdili da postoji tradicija priprema amareta od lješnjaka barem tri generacije - kazala je za HRT Klara Trošt Lesić, direktorica TZ-a Vrsar.

Pisanog traga nema, recept se prenosi usmeno. Gospođu Baricu naučila je majka. Dovoljan je lješnjak, šećer, jaja i prstohvat soli.

- Usut ćemo lješnjake u posudu, šećer, omjer je 30 deka lješnjaka i 30 deka šećera - kazala je Barica Pisak, Vrsar.

A onda jaje po jaje, i tako tri puta. Na vrsaranskom stolu amareto ne smije nedostajati za vrijeme važnih događaja.

Nekada rezerviran isključivo za plemstvo, danas je dostupan svima

Iako su poznatiji oni talijanski, vrsaranski amareti se razlikuju po glavnom sastojku - lješnjaku umjesto badema. Jedinstveni su i zato sad traže njihovu zaštitu.

- Namjera nam je zaštititi vrsaranski amareto kao nematerijalnu kulturnu baštinu RH. To ćemo pokušati a nadamo se da ćemo tako i odati počast i vrsaranskom amaretu i ženama koje su ga radile i koje ga još rade - rekla je Tea Štifanić, predsjednica udruge Grota, Vrsar.

A rade ga generacijama. Jer dok se kućom širi miris pečenih lješnjaka, nema straha od zaborava.

I.B.