Zaostali i odbačeni ribarski pribor u moru

Kod nas u Hrvatskoj rijetko koja dobronamjerna inicijativa prođe a da se ne kritiziraju ljudi koji poduzimaju aktivnosti da poboljšaju svoju životnu sredinu i život u njoj i to najčešće volonterski odrađuju te aktivnosti nalazeći nešto dobro u tome da mijenjaju svijet oko sebe na bolje.

Ako govorimo o eko akcijama čišćenja podmorja koje volonterski organiziraju ronilački klubovi diljem Lijepe naše onda se moram sjetiti kada smo sramežljivo organizirali eko akcije prije tridesetak godina i bili podsmijeh i baza za ruganje gdje god smo se pojavili . No isto tako mogu ustvrditi da se do danas pogled na te čudne ljude žabe koji čiste tuđi otpad u tuđim mjestima, mandračima i plažama promijenio i danas više nismo ‘čuđenje u svijetu’ već i najtvrdokorniji vole vidjeti da se brinemo za podmorje a posebno ako to radimo u predsezoni da bismo i na taj način doprinijeli uspjehu turističke sezone i ‘berbe’ koja proizlazi iz te sezone.

A osim vađenja otpada koji po svom kemijskom i inom sastavu ne spada u podmorje i općenito okoliš, nama je i bila namjera utjecati na svijest i uzuse ponašanje nadajući se da tako više neće biti potrebe organizirati eko akcije čišćenja podmorja jer nitko neće više odlagati otpad u more i okoliš. I ima pomaka na bolje ali daleko smo još od zadovoljavajuće situacije.

Ovdje bih se pozabavio samo jednim segmentom onečišćenja podmorja a to su zaostali ribarski alati.

Svjedoci smo puno međunarodnih i naših domaćih projekata koji za cilj imaju ukloniti zaostale ribarske alate jer oni rade višestruku štetu, jer osim što su vrlo često izrađeni od različitih plastičnih materijala najgore je što i dalje vrlo aktivno ubijaju živi svijet oko sebe u podmorju i to na skoro neograničeno vrijeme to jest dok ih se fizički ne izvadi iz podmorja.

Ovdje ću se pozabaviti samo jednim dijelom faune koju uništavaju a to su morske ptice. Neću spominjati ribe, rakove, kornjače i dupine koji su jako ugroženi od strane tih istih alata jer hajdemo reći da su toga svijesni više-manje svi.

Vjerojatno čete se zapitati pa kako ptice?  Na priloženim fotografijama možete vidjeti sirote ptice koje su ulovljene ni krive ni dužne u zaostale ribarske alate i možemo samo zamisliti u kakvim su mukama uginule.

Prvi primjer je izgubljena ili zaboravljena vrša na nekih 5m dubine u kojoj je bilo nekoliko cipala koji su već sami bili na rubu ugibanja jer tko zna koliko dugo su bili u toj vrši. Ako se pogleda bili su mršavi i izmućeni a onda je do njih doronio gnjurac ili ronac te u nadi da će sebe i svoje potomstvo nahraniti ribom ušao u vršu i više nije mogao i znao izaći iz vrše te je pokušavajući se izvući uginuo glavom zaglavljenom u oku vrše.

Drugi primjer je isto tako gnjurac ili ronac koga sam vidio na 32m dubine u zaostaloj ribarskoj mreži (ghost net) u koju se zapleo i više se nije mogao osloboditi. Napominjem da sam spomenutu mrežu vidio i prije 4 dana od dana kada sam vidio mrtvog gnjurca i tada ga nije bilo. Znao sam gnjurce vidjeti na 15-20m dubine ali iskreno nisam se nadao da ću ga sresti, a još manje vidjeti uginulog na 32m dubine. Želim reći da nisam nikad razmišljao koliko duboko mogu zaroniti a neke od biologa koje sam pitao isto nisu bili sigurni koliko duboko mogu zaroniti.

Zaostalih ribarskih alata je jako puno i samo zamisliti možemo koliko puno ribe, rakova, mekušaca i inih morskih organizama ugine zarobljeno u tim alatima ako i ptice ugibaju od tih istih alata. A vjerujte mi na riječ tih alata je u količinama i  vrstama jako, jako puno. Evo nadam se da sam pomogao barem onima koji su imali dilemu da li je otpad potrebno uklanjati iz podmorja a posebno zaostale ribarske alate.

Đani Iglić