ŽELINA KUŽINA Kamenice

Kamenica (lat. Ostrea edulis) je morska školjka iz porodice kamenica (Ostreidae). Njeno tijelo (meso) smješteno je unutar dviju asimetričnih ljuštura. Udubljena ljuštura služi za prihvaćanje za podlogu na kojoj raste, druga je ravna, a obje spaja jaki mišić. Kamenica je duguljasta i srcolika, nazubljenih rubova, a boja joj varira od kameno do bjelkasto sive, naraste do 13 cm u dužinu.

Živi kao samonikla vrsta, prilijepljena na čvrste podloge kao što su stijene, ali najčešće je umjetno uzgojena. Veća uzgajališta u Hrvatskoj su u Limskom kanalu, Pulskom i Malostonskom zaljevu, uvali Klimno i Pirovačkom zaljevu.

Kamenica se hrani planktonom.

Postoji mnogo načina i recepata za njihovu pripremu i konzumaciju. Ovdje je predstavljen tradicionalni i najjednostavniji, po meni najbolji recept za uživanje u njima. Vjerojatno su vam poznate priče o afrodizijačkom učinku sirovih kamenica, što je za neke razlog više da ih konzumiraju baš tako pripremljene.

Većina ostalih recepata, po meni, radikalno mijenja njihov karakterističan i prepoznatljiv okus.

I još jedna moja napomena: naše su tradicionalno pripremljene kamenice među najboljim i najukusnijim na svijetu. Vjerujte mi na riječ!

Sastojci:

– kamenice; 5-10 komada po osobi,

– maslinovo ulje; nekoliko kapi po kamenici,

– limunov sok; nekoliko kapi po kamenici,

– papar svježe mljeveni; po potrebi i osobnom izboru

Priprema kamenica:

Najvažnija činjenica kod kamenica je da se konzumiraju isključivo svježe. Prvi znak da je kamenica živa jest zatvorena kamenica koja miriše na more.

Za njihovo otvaranje koristi se poseban nož. Izgleda poput klasičnog noža, ali je tup, zdepast i jak, kako ne bi puknuo pod pritiskom razdvajanja ljuštura. S jedne strane može biti i oštar kako bi se lakše presjekao mišić koji spaja ljušture.

Sa školjke je najprije potrebno sastrugati zaraslu travu ili tragove pijeska, nabolje manjom četkom. Zatim je treba okrenuti udubljenom stranom prema dolje, a sa stražnje strane gdje se ona drži za podlogu, nožem kao polugom razdvojiti ljušture. Čim se malo razdvoje, nož treba gurnuti do mišića koji ih spaja i laganim horizontalnim pokretima ga presjeći. Gornja ljuštura se podigne i odstrani, dok u donjem dijelu ostaje meso školjke koje još treba oštrom stranom noža odvojiti od tvrde podloge.

Serviranje:

Očišćene kamenice s kriškama limuna se postavljaju na prigodni servirni pladanj, često na podlogu od leda, soli ili salate.

Uz pladanj se servira maslinovo ulje i svježe mljeveni papar.

Školjke se najčešće posrču iz ljuštura pokapane s nekoliko kapi limuna. Međutim, nije zgorega nakapati i nešto ulja, možda s malo papra.

Pa tko što voli, nek izvoli.

Sastavni dio ovog recepta je neko od vrsnih peljeških vina. Vjerujem da oko toga nisu potrebna nikakva daljnja pojašnjenja.

Dobar tek Vam želi Žele!