ZEMLJA GURMANIJA Fažoleti i dobri susjedi

I tako ja tija prije jedne male nadolazeće pauze od Planine uživati u mirisima i okusima ditinjstva. Uspija sam, djelomično, jer sam ima namjeru malo više toga provati. A ispalo više drugoga. Dragi čitatelju, i ovaj ću put biti mrvu duži, pa odustani odmah na početku. Dakle, mirisi i okusi ditinjstva…

Došlo je lito. Vrime od razne lipe spize. A jedna od njih su svakako i fažoleti. Zdravi i slasni na puno načina. Mene podsjećaju na moje najmilije iz ditinjstva. Babu i didu, mater i ćaću, tetu… Brodom na kupanje. Sve vale i svi otoci bili su naši. A nije bilo ovoliko brodova, pomoraca i „pomoraca“. Ljudskosti i na moru i na kopnu, i prijateljstva. A spiza tek, uh. Zato je se triba prisjećati i čuvati kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Jerbo, ona u stvari to jest. U cilome svitu, ne samo u nas. Koliko se samo toga kroz nju može naučiti, protumačiti i zaključiti.

A fažoleti u portaprancima, pa u brod, pa na more, pa u valu. Roni, plivaj, pa na plinu podgrijani gušti. Ili ispečeni na gradele, ili na lati… O svim načinima fažoleta neću danas, čekat ćemo domaće, Kronjine, a i mi smo ode nešto posijali. Možda i bude. I onda tako dok sam s rečenim mislima jezdija u zagrljaj Planini, eto me i do mojih prijatelja Anite i Bojana. Bojan malo ubija oko, a Anita kaže, evo, ostavija ti je gljiva. Enti miša, i to kakvih, uh. Šampinjona i vrganja. Lipih, mladih, taman ubranih. Štaš sad. Lagano umjereno, po malo kuvat. Tako je bilo svega. Zanimljivo je i to da u Šibeniku s klimom rashlađujem stan na 21 stupanj, a u Planini grijemo do 21 stupanj lipim drvenim špakerom. U 23 sata je bilo vanka 12 stupnjeva, a u ponoć 9.

Znači vako…

1) Vrganj – kralj od gljiva u suradnji s domaćim pravim šampinjonom – juha 6 jezika govori, a sedmi natuca – skoro da je lipa ka ona iz kesice. 😊 Očistimo malo kožu, ne peremo, razrižemo na male komadiće, luk popržimo na maslacu, dodamo gljive i nježno miješamo, soli, mlika, malo brašna i vode; kuvamo cca 20 minuta lagano mišajući; papra po volji; izmiksamo i dodamo vrhnja na kraju.

2) Kralj od gljiva na maslacu

Ovo je kralj na meni najdraži način. Ja upotrebljavam samo od klobuka. Izrižen na tanke fete i pofrigam na maslacu. Samo malo soli.

3) Fažolete i kobaje

Kobaje Maleševe specijalke u tavi. Senf kupovni. Fažolete otribiti, oprati, izrizati na tri komada i kuvati u slanoj vodi jedno po ure. Pustiti da se odlade, posoliti, popapriti, pomaslinovouljiti i staviti kvasinicu. E da, luk je iz Polače. Od jednog mladog vridnog gospodina koji svom forcom „tuče“ eko proizvodnju. Izvrstan luk.

4) Kolač od svježeg sira i vanilije

Da puno ne pripovidam, pogledajte na coolinarka – Kolač od sira s vanilijom.

Ćenći je u smjesu stavila džem od nektarina koji smo napravili. Sir smo kupili u Grahovu – Mljekare Suša, Megdan, Livno. Izvrstan je, a i kolač stalno zove na još. Srića da mi je ručna kočnica dobra 😊

5)  Rižot od gljiva

Još jedna delicija Šatorska – pečurke i vrganji na sitno isjeckani; kapula na maslinovom ulju, pomidore iz važa Cirio cherry, dodamo gljive, riža i na kraju malo masla u rižino tijelo;

6)  FAŽOLETI I JUNETINA

Zvijeda vikenda. Napravija sam ih po starom babinom receptu. Evo ih se pod stare dane pomalo prisjećam i zapisujem jer kao što rekoh, to nam je svima zajedničko blago i nikako ne smijemo dopustiti da padne u zaborav. Jerbo, ako zaboravimo to i prepustimo se svim ovim otrovima iz raznih konzervi, jadna nam majka. I to će biti još jedan dio otgrnut iz našeg korpusa, onoga koji nas je rođenjem dopao i kojega s ponosom čuvam. Ne dajmo našu kužinu!!!

A za ovu gori rečenu lipu litnju deliciju (za četvero) triba nam jedno po kila fažoleta, kapula, po luka, dvi mrkve, paprika jedna, pomidore, papričice. Ja sam unija malo dodira Planinskoga pa stavija malo majčine dušice.

Pa kaže: naravno da sam zažutija kapulu, stavija pomidore – malo više od pola malog važa, mrkvu i papriku te papričicu. Onda nadodajemo meso isickano na komadiće cca centimetar puta centimetar. Bolje je šta duže žutiti bez dodavanja vode da pušti svoj prirodni šug. Onda sam nadolija mesnog temeljca. Fažolete sam stavija jedno po ure poslin, s tim da sam im otkinija glavu i rep (konca još nemaj), prisika na 3 dila i ubacija u teču. Sve skupa kuvalo je još jednu uru. I ispalo je izvrsno. I za pojist i za podilit.

U svakom slučaju mmmmmmmm…

Samo, lipo umjereno.

I recimo opet – Ne dajmo i ne zaboravimo našu kužinu!!!

Željko Krnčević