Zidnjaci su krasili kuhinje, a sad su izloženi u Etnografskom muzeju u Dubrovniku

DUBROVNIK - "Kuharice manje zbori da ti ručak ne zagori" vjerojatno je najčešće citiran tekst sa zidnjaka koji su u prošlosti krasili brojne kuhinje. Oni najpopularniji, iz zbirke kolekcionara Željka Ivankovića, izloženi su u dubrovačkom Etnografskom muzeju Rupe.

Gotovo 400 zidnjaka čini zbirku Željka Ivankovića s Osojnika, inače kolekcionara etnografske građe. Izloženi u muzeju Rupe privukli su brojnu publiku.

- Puno mi znači zato da se vidi da toga još ima, da to nije izumrlo i da je to prisutno. Barem je bilo među narodom, ako nije sad - rekao je za Regionalni dnevnik Ivanković i dodao da se "ne treba sramiti ničega što je tvoje". Dio zidnjaka ima od pokojne majke koja ih je radila, a dio odsvukud.

Pogrešno je mišljenje kako je riječ o seoskoj tradiciji.

- Potkraj 19. stoljeća pojavljuju se u gradovima cijele Europe, naročito na području Nizozemske, Njemačke. Dakle, neka srednja i sjeverna Europa i pomalo putuju i dolaze i do nas. Tako iz gradova dolaze onda i na sela - rekao je Ivica Kipre, viši kustos Etnografskog muzeja Dubrovnik, autor izložbe.

Kako su najčešće predstavljeni muškarci, a kako žene?

Iako ukrasni, zidnjaci su i štitili zidove od masnoće i dima, a izrađivali su se vezom. No uz onu napisanu, često su imali i skrivenu poruku.

- Muškarac je najčešće predstavljen kao lovac ili kao dimnjačar, a to su neki arhetipi muškarca u uniformi koji je spreman da se suoči s nekom opasnošću - neki veliki izraz maskuliniteta - objašnjava Kipre.

Žene su prikazane kao domaćice i kuharice. No ima i onih na kojima žena čita dok muškarac kuha.

- Ali njih ne treba shvatiti afirmativno u ovom smislu. Oni su u kontekstu svih tih zapravo jedna kritika i satira takvih žena koje se odmaraju dok muž radi. Što je isto opet naravno kontekst toga društva - ističe Kipre.

Suradnje s lokalnim sakupljačima i kolekcionarima imaju cilj široj javnosti predstaviti njihov rad te vrijedne i zanimljive predmete.

- S vremena na vrijeme napravim za svoju dušu izložbu po taraci, lijepim ih s nekakvim ljepilima za svoju dušu ponekad, ali najviše u ormarima nažalost - zaključuje Ivanković.

I.B.