>
SPLIT – Hrvatska nema sustavni mehanizam za prevenciju i zaštitu zdravlja od štetnih utjecaja iz okoliša, posebno iz teške industrije, odlagališta otpada i CGO-a. Uglavnom se reagira kada je šteta već počinjena, rečeno je na jučer održanom stručnom skupu u organizaciji Udruge Sunce.
Danima nakon katastrofalnog požara u Splitu 2017. godine, kada je vatra zahvatila i odlagalište otpada Karepovac, građani su udisali onečišćen zrak. Nastavni zavod za javno zdravstvo u svojim priopćenjima nije spominjao negativan utjecaj koji na zdravlje imaju višestruko prekoračene štetne čestice u zraku. S jedne strane, u javnosti se tvrdilo da se količina štetnih čestica kretala u okviru dopuštenih vrijednosti, iako su u danima aktivnog požara bile registrirane četverostruke vrijednosti čestica PM10 i peterostruko povećane vrijednosti sumporovodika. S druge, pak, strane građane se paradoksalno pozivalo da ostanu u svojim domovima.
Slična situacija ponovila se nakon požara na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševac, kada građani nisu dobivali adekvatne i pravovremene informacije. Dio je to podataka navedenim u Izvješću Pučke
pravobraniteljice pod nazivom „Pravo na zdrav život i klimatske promjene u Republici Hrvatskoj
2013.-2020.“, a koje je jučer predstavljeno na stručnom skupu u organizaciji Udruge za prirodu, okoliš i
održivi razvoj Sunce. Stručni skup održan je u sklopu projekta Sačuvajmo Ekosustave Jadranskog mora Aktivnim Sudjelovanjem – SEAS.
Ako lokalni podaci ne zvone na uzbunu, onda svakako treba ozbiljno uzeti u obzir podatke Svjetske zdravstvene organizacije koja zagađeni zrak povezuje s preuranjenom smrti od srčanih i moždanih udara, plućnih bolesti i raka, smanjenjem funkcije pluća, respiratornim infekcijama i astmom. Statistike Europske agencije za okoliš bilježe čak 400 tisuća preuranjenih smrti godišnje uzrokovanih onečišćenjem zraka.
U Izvješću EEA o kvaliteti zraka u Europi iz 2020., Hrvatska je među šest država s premašenom gornjom graničnom vrijednosti sitnih lebdećih čestica. Istodobno, na širem splitskom području postoji samo jedna državna mjerna postaja, i to na Visu.
Zabrinjava i podatak kako je Ured pučke pravobraniteljice u protekle tri godine zaprimio i prve pritužbe okolišnih udruga zbog devastacije pomorskog dobra, koja su se događala čak i u slučajevima kada je a izvođenje građevinskih radova prethodno izrađen Elaborat zaštite okoliša. S druge strane, tu je i najveća nesreća koja je zadesila Zemlju – plastika.
– Prema podacima MGOR-a iz 2020., u Hrvatskoj se prati količina i sastav progutanog morskog otpada u morskim organizmima, krutog otpada naplavljenog na obali, površini i morskom dnu te količina, raspodjela i sastav mikroplastike na plažama i površini mora. U 2020. je izrađen Plan gospodarenja morskim otpadom, kao dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, no ipak nedostaju sveobuhvatni podatci i procjena stanja – navedeno je u Izvješću.
Profesor sa splitskog Pravnog fakulteta i stručnjak za pravo mora Davorin Rudolf govorio je o odredbama nekadašnjeg ZERP-a i njihovoj primjeni, ali je i istaknuo kako bi u postupanju prema morskom okolišu i općenito zaštiti okoliša, polazišna točka trebala biti humanost.
Na skupu je, između ostalog, rečeno kako je u Hrvatskoj ključni problem to što zagađivači ne snose nikakve sankcije. To bi se, navode, moglo riješiti osnivanjem fonda u koji bi bila uplaćena financijska sredstva prekršitelja, odnosno zagađivača, a koja bi u konačnici služila za sufinanciranje rada organizacija koje se bave zaštitom okoliša.
K.B.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev