>
Izraz “oploviti sedam mora” imao je različita značenja u raznim razdobljima povijesti. “Sedam mora” spominju drevni Hindusi, Kinezi, Perzijanci, Rimljani i druge kulture. Pojam se u povijesti odnosio na morske površine duž trgovačkih putova iako su u nekim slučajevima mora mitska, a ne stvarna morska prostranstva. Čak je i Jadran u nekoliko navrata kroz povijest bio uvršten u mitskih – “sedam”…
Kroz dugu maritimnu povijest, “Sedam mora” razvio se u figurativni izraz, opisujući tako mornara koji je plovio svim morima i oceanima svijeta, a ne doslovno sedam.
Broj sedam ima veliki povijesni, kulturni i vjerski značaj: broj sedam je broj sreće, sedam je brda Rima, sedam je dana u tjednu, sedam svjetskih čuda, sedam patuljaka, sedam dana stvaranja svijeta, sedam čakri u meditaciji, sedam krakova menore (židovskog svijećnjaka), sedam nebesa u islamu, sedam smrtnih grijeha u katolicizmu i sedam vrlina, samo su neke od najznačajnijih.
Pojam “Sedam mora” može se pratiti do drevnog Sumera 2300. godine prije nove ere, gdje ga je koristila velika svećenica Enheduanna u himni Inanni, božici seksualne ljubavi, plodnosti i ratovanja.
Perzijancima su Sedam mora bili potoci koji su tvorili rijeku Oxus, drevni naziv za Amu-Darju, jednu od najdužih rijeka u Srednjoj Aziji, koja izvire u planinama Pamir i teče sjeverozapadno kroz Hindukuš, preko Turkmenistana i Uzbekistana do Aralskog mora.
U starih Rimljana je septem maria, latinski izraz za sedam mora, kanal iz skupine u boćatoj venecijanskoj laguni, kojeg je prvi tako dokumentirao Plinije Stariji.
Drevni Arapi definirali su Sedam mora kao ona kojima su plovili na svojim putovanjima prema istoku. Bili su to Perzijski zaljev, Kambajski zaljev, Bengalski zaljev, Malački tjesnac, Singapurski tjesnac, Tajlandski zaljev i Južnokinesko more.
Stari Feničani su kao poznati trgovci morem krenuli u potragu za novim tržištima i sirovinama. Njihovih sedam mora su: Alboransko, Balearsko, Ligursko, Tirensko, Jonsko, Jadransko i Egejsko – dakle, sva fenička mora bila su dio Sredozemlja.
Grci i Rimljani iznjedrili su i srednjovjekovnu definiciju Sedam mora. Tada se pak pozivanjem na Sedam mora podrazumijevalo Jadransko, Sredozemno (uključujući Egejsko more), Crno more, Kaspijsko more, Perzijski zaljev, Arapsko more (koje je dio Indijskog oceana) i Crveno more, uključujući Mrtvo i Galilejsko more.
Tijekom Doba velikih otkrića (1450. – 1650.), nakon što su Europljani započeli istraživanje Sjeverne Amerike, definicija Sedam mora ponovno se promijenila. Pomorci su tada u sedam mora ubrajali Arktički ocean, Atlantski, Indijski i Tihi ocean, Sredozemno i Karipsko more te Meksički zaljev. Ostali geografi u to vrijeme identificiraju Sedam mora kao Sredozemno i Crveno more, Indijski ocean, Perzijski zaljev, Kinesko more te zapadno i istočnoafričko more.
Kolonijalno doba, u kojem je trgovina čajem morem komunicirala iz Kine prema Engleskoj, iznjedrilo je još jedan opis sedam mora: Banda, Celebes, Flores, Java, Južno Kinesko more, Sulu i Timorsko more. Njihov izraz “plovio je sedam mora” značio je plovidbu na drugi kraj svijeta i natrag.
Suvremeni popis Sedam mora koji su geografima najprihvatljiviji zapravo navodi oceane:
Sjevernoatlantski ocean: dio Atlantskog oceana koji se nalazi prvenstveno između Sjeverne Amerike i sjeveroistočne obale Južne Amerike na istoku te Europe i sjeverozapadne obale Afrike na zapadu.
Južni Atlantski ocean: južni dio Atlantskog oceana, proteže se prema jugu od ekvatora do Antarktika.
Sjeverni Tihi ocean: sjeverni dio Pacifika, koji se proteže od ekvatora do Arktičkog oceana.
Južni Tihi ocean: donji segment Pacifika, seže prema jugu od ekvatora do Antarktike.
Arktički ocean: najmanji od sedam mora, okružuje sjeverni pol.
Južni ocean: poznat i kao Antarktički ocean, sastoji se od južnih dijelova Tihog, Atlantskog i Indijskog oceana i njihovih pritokalnih mora. To je najnoviji ocean, kojeg je Međunarodna hidrografska organizacija odredila 2000. godine.
Indijski ocean: proteže se na više od 10.000 km između južnih vrhova Afrike i Australije.
D.G.
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev