Hoće li američko nećkanje oko novih LNG projekata naštetiti Europi?

Europska industrija uzdrmana je zbog visokih cijena plina, a čini se da velik dio buduće potražnje nije pokriven dugoročnim ugovorima za kupnju LNG-ja.

Javnost je iznenadila odluka američkog predsjednika Joe Bidena da privremeno zaustavi nove projekte u izvozu plina putem LNG terminala na obali Atlantika. Pravo pitanje je može li to naštetiti Europi, u kojoj se od veljače 2022. i ruske invazije na Ukrajinu, energetska situacija dramatično promijenila. EU je više nego ikad osvijestio da je potrebno smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, uz sigurne i raznolike izvore energije, međutim iako je rast obnovljivaca evidentan, plin i dalje ostaje energent br. 1, prenosi portal Energetika.

Najveći svjetski trgovac LNG-jem, Shell Energy, upozorava da Europa još nije dugoročnim ugovorima pokrila buduću potražnju za plinom, a jaz iznosi znatnih 50- 70 mil. t. godišnje, u odnosu na današnji godišnji uvoz od cca 167 mil. t. godišnje. Tu korisnu procjenu treba uzeti sa zrnom soli, jer dolazi od Shella, kojem je cilj prodati što više plina.

Tokovi plavog goriva su se promijenili

Prije rata, pandemijske 2021. 41% plina uvezenog u Europsku uniju došlo je putem plinovoda iz Rusije, 40% od ostalih dobavljača plinovodima, a 19% činio je ukapljeni prirodni plin (LNG). Ubrzo su se brojke promijenile, sve više u korist uvoznom LNG-ju.

Kao odgovor na rat i sankcije uvedene Rusiji u svibnju 2022. Europska komisija pokrenula je plan REPowerEU kako bi pomogla zemljama uštedjeti energiju, potaknuti primjenu obnovljivih izvora i diversificirati opskrbu energijom. Energetski miks nije se bitnije promijenio u Europi, koja je i dalje snažno uvisna o uvoznom plinu, jer iz vlastitih izvora može zadovoljiti tek 10% potreba, s tendencijom pada koji se nastoji usporiti istražnim i proizvodnim aktivnostima u Sjevernom moru i Crnom moru. Prema REPower EU EU je dogovorila da će smanjiti potrošnju plina za 15% između kolovoza 2022. i ožujka 2024.

Europska potražnja za plinom u posljednje dvije godine značajno je opala, uglavnom zbog politika REPowerEU, programa energetske učinkovitosti, povećanja proizvodnje zelene energije i upravljanja potrošnjom, ali napose zbog velikog pada industrijske proizvodnje, koje je rezultirala manjom potrošnjom plina. U 2022. prema podacima Međunarodne plinske unije ukupna potražnja za plinom u Europi pala je za nevjerojatnih 12%, uz rast uvoza LNG-a za 69%, na rekordnih 125 mil. tona (sa 105 mlrd. m3 2021. na 167 mlrd. m3 2022.). Potražnja se nije oporavila, već je ostala na istoj razini i 2023.

Godine 2022. 9% uvoza plina u EU došlo je plinovodom iz Rusije, 40% od ostalih dobavljača plinovoda i 41% od LNG-a. Već godinu kasnije, 2023. 41% plina činio je uvozni LNG-a, kada je udio ruskog plina na tržištu pao na 15%, prema podacima Kplera i Eurostata.

Zanimljiv je i svježi podatak Eurostata - u rujnu 2023. količina prirodnog plina uvezenog iz Rusije iznosila je 44% u odnosu na siječanj 2021. Međutim, zbog značajnog rasta cijene plina u prethodnom periodu, vrijednost znatno manjih količina ruskog plina u istom razdoblju pala je za bijednih 3 %. To objašnjava zašto je odmak od Rusije, koja je desetljećima osiguravala obilje plavog goriva po konkurentnoj cijeni, dovele do velike devastacije europskog gospodarstva i faktički dokinule ionako fragilni gospodarski rast.

Nema industrijske grane koja nije posrnula

Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) europska industrija je 2022. potrošila čak 20% manje plina nego prethodne godine, koja nije bila obilježena oporavkom od pandemije. Rez je bio dramatičan i potrošnja se uglavnom nije oporavila. Industrija gnojiva odgovorna je za više od polovice smanjenja proizvodnje. Prema Međunarodnoj udruzi za gnojiva, oko 70 % proizvodnih kapaciteta amonijaka u EU-u nije bilo u pogonu u kolovozu 2022., a oko 40 % još uvijek nije ponovno pokrenuto u listopadu 2022.

Također je došlo do smanjenja proizvodnje u sektoru proizvodnje čelika i aluminija, gdje su visoke cijene plina i cijene električne energije dovele do pada proizvodnje od 10% u prvih deset mjeseci 2022. u usporedbi s istim razdobljem 2021. Manje je prirodnog plina potrošeno i u proizvodnji cementa, stakla, keramike, hrane i strojeva, iako je to većinom zbog poboljšanja energetske učinkovitosti i promjene goriva. Loš trend se nastavio pa je tako prema podacima think-tanka Bruegela potražnja za plinom u EU lani bila 19% ispod prosjeka 2019.-2021., a pad je bio podjednak u industriji i energetskom sektoru, kao i u potrošnji kućanstava.

Hrvatska nije ostala iznimka. U 2022. u odnosu na prosjek 2019.-2021. prosječan pad domaće potrošnje plina ukupno je iznosio 19%. Industrija i kućanstva potrošile su u prosjeku 28% manje plina, međutim, potrošnja plina u energetskom sektoru rasla je istodobno 23%. Zatim je krenuo blagi oporavak, ali još uvijek dalako od predpandemijskih godina. U periodu siječanj-studeni 2023. u Hrvatskoj je u odnosu na referentni prosjek zabilježen pad potrošnje za 13%: u industriji i kućanstvima potrošnja je pala za 23%, dok je potrošnja u energetskom sektoru rasla za 35%. Jednak, loš trend bilježe sve EU članice.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

I.N.